U dobi od 92 godine u Baselu (Švicarska) je preminuo hrvatski domoljub, bivši dogradonačelnik Grada Slunja, jedan od osnivača i predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori (HAZUD) – mr. sc. Dragan Hazler, koji ima iznimne zasluge i u farmaceutskoj industriji, jer je veliki dio života s uspjehom, proveo i u ovoj djelatnosti, kako u Zagrebu, tako i u Švicarskoj. Pokretač je brojnih domoljubnih akcija i manifestacija, a pamtit će ga se i kao velikog humaniste, jer je pomagao na sve strane.
Živio je za – Hrvatsku.
Uvijek otvoren, bez dlake na jeziku. Često su ga progonili, poglavito nakon što je u svojem rodnom Slunju u središtu grada podignuo spomenik Juri Francetiću, kojeg je dr. Ivo Sanader dao srušiti preko noći. Međutim, on, bez obzira na sve poteškoće, prije svega političke i domoljubne, nikada nije odustajao od svojih stavova. Istina, osobito o hrvatskoj državi, bilo je jedino što ga je zaokupljalo (a ne kaže se bez razloga da istina najviše boli!).
Dane i noći, i u staračkim danima, najčešće je provodio u pisanju Uvijek je bio u potrazi za boljim. Hrvatska je to zaslužila – govorio je. Možda se (što je i normalno) neki nisu željeli ili nisu složili s njegovim razmišljanjima, prosudbama, ali to ga nije puno brinulo, tim prije, kako je govorio, svatko ima pravo na svoje mišljenje.
Uvijek je bio spreman žrtvovati svoju slobodu za dobrobit hrvatskog naroda i domovine. Ljudi su to prepoznali. I cijenili. Bio je primjer čovjeka kojeg je svatko trebao i morao štovati, bez obzira na političku opciju, jer njegova djela su nezaobilazni dio suvremene hrvatske povijesti, publicističke i znanstvene baštine.
Knjigu o njegovu životu i radu objavio je i Zdravko Vampovac. Prije njegove smrti pripremao sa i za II., prošireno izdanje ove knjige.
Čitajući Hazlerova brojna promišljanja, ne možemo a da se ne zapitamo: šteta što se i brojni drugi Hrvati na isti ili sličan način ne javljaju. Hazler je, istina, bio i ostao samo jedan. Ali, sagledavajući njegov cjelokupni rad, ne ćemo reći ništa osobito ako istaknemo da ono što je radio da bi to prije svega trebao biti poticaj i drugim Hrvatima u inozemstvu – volite i čuvajte svoju Hrvatsku. (Svaka čast iznimkama).
Na veliko i znamenito hrvatsko srce je neprestano poticao i ukazivao.
Borio se za povijesnu istinu. I za tzv. malog čovjeka. Sebe je jednostavno nazivao – hrvatskim djelatnikom. Poglavito su mu na srcu bili hrvatski branitelji, odnosno borci za slobodnu i istinsku Hrvatsku. Nije volio i nikada se nije slagao s onima koji su hrvatski obrambeni Domovinski rat marginalizirali, prešućivali. Prema takvima je zaista bio nemilosrdan. Govorio je: Kakva je da je Hrvatsku treba uvijek prikazati sa svim njezinim manama, ali istinito i pošteno.
Teme koje su ga zanimale uistinu su bile široke i raznovrsne.
Dragan Hazler bit će ovog tjedna pokopan na zagrebačkom Mirogoju.
Neka mu je laka hrvatska zemlja.
Mladen Pavković
Leave a Comment