By Slučaj ubojstva djeteta u manastiru SPC , Milića Blažanovića, predstavlja paradigmatski primjer načina na koji institucionalna zatvorenost i autoritet mogu poslužiti kao paravan za dugotrajno zlostavljanje i nasilje. Prema dostupnoj dokumentaciji, dijete je tijekom duljeg razdoblja bilo izloženo kontinuiranom psihičkom pritisku, izolaciji, ponižavanju i seksualnom zlostavljanju, što je stvorilo stanje potpune ovisnosti, straha i nemogućnosti da potraži pomoć.
Dokumentacija proslijeđena na forenzičko vještačenje obuhvaća i svjedočenja, interne zapise, vremenske linije događaja, kao i materijalne tragove koji omogućuju rekonstrukciju posljednjih dana i sati života djeteta. Upravo takva rekonstrukcija razotkriva pokušaje prikrivanja, propuste u reagiranju odgovornih osoba i moguće suučesništvo kroz šutnju ili pasivnost.
Značaj međunarodnog forenzičkog okvira
Upućivanje predmeta na neovisno forenzičko vještačenje i uključivanje međunarodnih institucija predstavlja presudan trenutak, jer se time slučaj izmiče iz okvira lokalne kontrole i institucionalne samoobrane. Standardi koji se primjenjuju u suradnji s međunarodnim istražnim tijelima omogućuju da se svaki dokaz obradi prema jasnim protokolima, čime se sprječava selektivno tumačenje ili odbacivanje nepovoljnih nalaza.
U ovakvim slučajevima forenzika ne razotkriva samo neposrednog počinitelja, nego i širi sustav odgovornosti: tko je znao, tko je morao znati i tko je svjesno odlučio ne reagirati. Upravo ta dimenzija čini ovaj slučaj posebno teškim i društveno relevantnim.
Forenzika kao glas djeteta koje više ne može govoriti
U situaciji u kojoj je žrtva ubijena, forenzički dokazi postaju njezin jedini glas. Oni svjedoče o trpljenju, vremenu, mjestu i načinu nasilja, ali i o okolnostima koje su omogućile da se ono nastavi. Zbog toga forenzičko vještačenje u ovom slučaju nije samo dokazni postupak, već i moralna obveza – prema djetetu, ali i prema drugoj potencijalnoj djeci koja bi mogla biti izložena istom obrascu nasilja.
Maslowljeva hijerarhija potreba – konačni slom
Ako se ovaj slučaj sagleda kroz Maslowljevu hijerarhiju potreba, jasno je da su djetetu bile uskraćene najniže i najosnovnije potrebe: fizička sigurnost, zaštita i osjećaj da nije ugroženo. Kada dijete bude ubijeno u okruženju koje bi po definiciji trebalo jamčiti sigurnost i brigu, dolazi do potpunog sloma sustava vrijednosti, ne samo pojedinačnog nego i društvenog.
Zaključak
Slučaj ubojstva djeteta u manastiru SPC predstavlja test zrelosti institucija i društva u cjelini. Forenzičko vještačenje jedini je mehanizam koji može prekinuti lanac poricanja, relativizacije i institucionalne zaštite počinitelja. Istina utvrđena dokazima nije čin osvete, nego preduvjet pravde i minimalni uvjet da se spriječi ponavljanje ovakvih zločina. Društvo koje ne dopusti da forenzika govori u ime najranjivijih prihvaća suučesništvo; društvo koje inzistira na dokazima bira odgovornost, čak i kada je istina teška i razorna.
Bojan Jovanović
