Zlouporabe, moć i šutnja na vrhu Srpske pravoslavne crkve
Dragi čitatelji,
Jeste li ikada razmišljali o djeci koja odrastaju u siromaštvu, bez podrške, s ranama koje ne vidimo? O djeci koja traže smisao, dom, utjehu – i pronađu je u vjeri. U samostanu. U crkvi. A onda im upravo tu – u toj svetinji – netko ukrade dostojanstvo. Tijelo. Tišinu. I povjerenje u svijet.
Mislite li da je to daleko od vas? Nije. Možda je to dijete iz vaše četvrti. Možda je to sutra vaše dijete.
Jer ovo nije samo priča o Crkvi. Ovo je priča o sustavu šutnje, moći i izdaje – koja traje desetljećima.
“Tekst posvećujem svim žrtvama, povodom početka istrage o ubojstvu djeteta u samostanu SPC-a i organizirane pedofilije od strane pravosudnih tijela i Interpola.
Dokumenti i svjedočanstva bit će predmet istrage, stoga ih trenutačno ne mogu predočiti.
Uskoro će sve biti dostupno i javnosti. Hvala vam na razumijevanju.”
U sjeni bogomolja i iza svijeća koje svijetle u hramovima Srpske pravoslavne crkve, godinama se odvija nešto što mnogi vide, ali o čemu se rijetko tko usudi govoriti. Sve veći broj svjedoka iznutra – svećenika, monaha, pa čak i bivših bogoslova – ukazuje na sustavno zataškavanje seksualnih zlostavljanja, namještanja funkcija na temelju osobnih veza i homoseksualnih odnosa, kao i na stvaranje klime u kojoj su tiha odanost i suučesništvo jedini put prema napredovanju u crkvenoj hijerarhiji.
Jedan od svjedoka govori o podvođenju u samostanu Krka u Hrvatskoj, odakle su pojedina djeca prebacivana u Bosnu i Hercegovinu. Njegovo svjedočenje ukazuje na to da je “podvođenje” mladih, ranjivih učenika bilo vrlo često tiho pravilo, a ne iznimka. Njegove riječi: “Ako si šutio – išao si gore.”
Pojedini episkopi su svoje “štićenike” – osobe s kojima su bili u osobnim ili seksualnim odnosima – postavljali na ključne pozicije unutar eparhija, ignorirajući svećeničke, moralne i duhovne kvalifikacije. Takve kadrovske rotacije nisu bile moguće bez barem prešutne suglasnosti određenih državnih struktura koje, kako tvrdi svjedok, godinama “zatvaraju oči” pred očitim zloupotrebama moći i kaznenim djelima.
Posebno uznemirujuće je što se određene eparhije, prema tvrdnjama naših izvora, koriste i za širenje narkotika među mlađim svećenicima, uz aktivno suučesništvo pojedinih crkvenih starješina. “Marihuana je postala svakodnevica u nekim krugovima,” navodi svjedok. “Kao i sve drugo – sve se to tolerira, dok god se šuti i dok god postoji odanost.”
Šutnja institucija i pitanje odgovornosti
Dok se Crkva tradicionalno predstavlja kao moralni stup društva i čuvar duhovnih vrijednosti, sve više svjedočanstava ukazuje na to da se upravo unutar njezinih zidova događaju ozbiljna kršenja osnovnih ljudskih prava – uključujući zlostavljanje maloljetnika i zloupotrebu crkvene moći za osobne i seksualne ciljeve.
Posebno zabrinjava izostanak reakcije državnih institucija – tužiteljstava, policije, pa čak i samih medija. Iako je javnost već godinama upoznata s ponašanjem pojedinih crkvenih lidera, ozbiljna istraga nikada nije provedena do kraja. Zakon šuti. Vjernici šute. A djeca i mladi ostaju nezaštićeni.
Apel i posljedice
Ovo nije napad na vjeru. Ovo je apel za odgovornost. Ako Crkva i država ne reagiraju, ne samo da postaju suučesnici, već i gube svaki legitimitet kao zaštitnici moralnog i pravnog poretka.
Zato pitamo, jasno i glasno – dokle više?
Dokle ćemo okretati glavu? Dokle će moćnici silovati tišinu pod plaštem svetosti?
Dokle ćemo šutjeti dok nevini pate – samo zato što im je rečeno da je to Božja volja?
Bojan Jovanović
Leave a Comment