By Poštovani, dame i gospodo, dragi čitatelji i sunarodnjaci…
Ne znam postoje li riječi koje bi dovoljno snažno opisale razmjere političko-svjetonazorskog interitusa (lat. uništenje/propast/destrukcija) hrvatske zajednice u Vojvodini (Srbiji) – dakako, pod institucionalnim pokroviteljstvom. Prohti se to bezumništvo ulaga (ulizica – arhaizam koji katkad rabim)… S obzirom na to da sam otvorio poveći broj tema i referirao se na štošta dosad – potrudit ću se sažeti novije primjere identitetskog i političko-moralnog interitusa.
Naime, u nizu prijašnjih osvrta neizostavno je bilo spomenuti i notornog Damira Stanojevića, koji se predstavlja u javnosti (X profil) kao „dopredsjednik mjesnog odbora Novi Sad Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV)” te kao „master i kustos povjesničar”.
Povodom toga ističem članak koji je objavljen i preko stranice MO Novi Sad-Petrovaradin, a dostupan je pod ovim naslovom – PseudoCroatae ex Vojvodina…
Poveznica: https://bezcenzure.hr/iseljenistvo/pseudocroatae-ex-vojvodina/).
Nakon tvrdnji dotičnog da „(hrvatskih) Brijuna ne bi bilo bez pobjede srpske vojske u Prvom svjetskom ratu!” – prilažem još jedan vizual (eng. screenshot) kao dokaz postojanja kontinuiteta pri iznošenju (n)ovih pseudo opservacija.
Hoće li bazična međumrežna pretraga uopće ponuditi išta o takvim (nazovimo) političkim akterima, što bi eventualno išlo u korist hrvatskoj zajednici? Informacija je to od krucijalnog značaja. Jesu li se oglašavali po bilo kojem pitanju ili su statisti – promatrači; uhljebljeni (napretek), a povrh svega i kritičari konstruktivne politike ili barem individualnih težnji ka ostvarenju određenih ciljeva! Pritom, nakon što ukratko razriješimo ovaj slučaj, doći ćemo i do ostatka kaste!
Goran Kaurić, uz potporu navedenog novosadsko-petrovaradinskog „vodonoše” pokušao me je dosad uvući u njihovo političko živo blato, koje ih polako, a zasigurno guta – pa im ovim povodom iznova želim naglasiti i podsjetiti ih da nisam političar, već običan aktivist te da kao takav djelujem van institucionalnog okvira – nezavisno. Samim tim, moj fokus bio je i jest na rješavanju pitanja u interesu hrvatske zajednice, no sukladno mogućnostima i dostupnim ingerencijama. Potrudio sam se artikulirati i medijski nametnuti jasne identitetske probleme.
Neshvatljivo je kako mi pristižu dopisi od strane ozbiljnih organizacija, poput Nacionalne federacije američkih Hrvata – kulturne zaklade (izv. eng. National Federation of Croatian Americans Cultural Foundation – NFCACF), dok iste teme ovdašnji manjinski i lokalni mediji ignoriraju – čime sam samostalno internacionalizirao hrvatsko pitanje. U ovdašnjoj cenzuri i krojenju izlišno štetnog javnog mnijenja prednjači subotički tjednik „Hrvatska riječ”.
S druge strane, na već spomenutoj liniji vidimo Hrvate iz interesa; ljude čiji je sam nacionalni identitet upitan. Ljude koji očito mijenjaju nacionalnu pripadnost sukladno stranačkoj pripadnosti. Nakup individua koje se pasiviziraju, a onda riknu niotkuda, onda kada osjete potencijalni gubitak priljeva financija. Pritom, ne negiram njihovo pravo na iznošenje stajališta kao takvog, već na isticanje dužnosti koje tobože obnašaju, a za koje nemaju legitimitet, dok isto tako sve čine oportunistički – pa i u skladu s općim vladajućim narativom. Time paraliziraju i samo djelovanje hrvatske zajednice, pa i primarnu funkcionalnost u kontekstu političke organiziranosti. Samo jedan od primjera je zlouporaba doma bana Josipa Jelačića Bužimskog, koji je za građane i nepodobne Hrvate – zaključan, nepostojeć, fiktivan! Grad Novi Sad, Republika Srbija, odnosno institucije i legislativa moraju preispitati ovaj slučaj.
Ključevi zveckaju džepovima Gorana Kaurića, koji si kani dodijeliti titulu von Bužim. U takvoj zbilji, kada je hrvatska zajednica na širem novosadskom području praktički eliminirana i takoreći segregirana – javljaju se ti „anonimusi čije su aktivnosti inicirane šakom novca” (kako su pisali za mene – paradoksalno!?). Njih, dakle, ne interesira hrvatska zajednica, s kojeg god aspekta promatra(s)mo…
U ovom slučaju doista se moramo zapitati tko je Damiru Stanojeviću dao legitimitet i po čemu je on kredibilan? Čovjek koji sada već ostvaruje kontinuitet pri publiciranju antihrvatskih stavova predstavlja se i aktivnim članom DSHV-a – štoviše, dijelom upravljačkih pozicija na lokalnoj razini stranačke organizacije. Istaknut je kao djelatnik Kulturnog centra Novog Sada (KCNS), pa se tim povodom redovito ističe repetitivnim objavama kontroverzne sadržine, a i targetiranjima novosadskih Hrvata – koje (uzgred rečeno) sprovodi Goran Kaurić, predvodnik rušilačke frakcije unutar DSHV-a.
Kada govorimo o KCNS-u, moramo istaknuti kako su ondje dosad viđeni i hrvatski intelektualci, mahom krug lijevo orijentiranih, poput Hrvoja Klasića ili Tvrtka Jakovine. – Što je posebna tema… Ipak, ova institucija često je ideološki pristrana, pa nas tako sam program i djelatnik iste – agitator Stanojević – ne trebaju ni malo čuditi. Svakako, ističe se Goran Šarić, koji redovno ispunjava svoje dužnosti kroz propagandističke istupe, održavajući ondje tribine, predavanja.
Prosto, postavlja se pitanje: hoćemo li u skorije vrijeme gledati u televizijskom prijenosu Gorana Šarića i Damira Stanojevića – pošto tu ne vidim baš nikakvu razliku!
Dalje, pisao sam i o poraznoj (davno prokazanoj) suradnji mitrovičkog vodstva DSHV-a sa Radikalima. Gle čuda, isti ljudi, iste strukture! Tekst Mitrovički perjanik Radikala: slučaj Đaković… možete pročiati ovdje: https://bezcenzure.hr/iseljenistvo/mitrovicki-perjanik-radikala-slucaj-dakovic/
Također, dio pripadnika hrvatske zajednice u Srbiji (pa i šire!) šokirala je i nedavna vijest koja je objavljena na Facebook stranici „Hrvati Vojvodine”. Uredništvo te stranice prenijelo je sljedeće: SRAMOTNO: „Tko i zašto podržava predsjednika HKD Dr. Nikola Dogan iz Hrtkovaca, a koji je po nacionalnoj pripadnosti deklarirani Jugoslaven!?” Iznova se u upravljačkim strukturama provlači isti obrazac: ljudi očito rasterećeni šireg nacionalno-političkog gledišta i poimanja, a s moralne strane – identitetski nitkovi – implementiraju zakon pasivnosti, sve negativne značajke u samovolji ostvarenja osobnog profita. Iznova, dotični predsjednik navedene udruge mlatara zastavicom SFRJ, u dresu nogometne reprezentacije te tvorevine, a pred kartom „republika”, dok se nakon toga s njim vrh HNV-a i pučističke linije DSHV-a zdušno fotografira. Političko djelovanje i rad udruga pokreće se dijelom i nemalim sredstvima poreznih obveznika Republike Hrvatske. Naravno, uz klasične primjere „utjelovljenja selektivnosti”, kako sam svojedobno napisao: https://www.hrvatski-fokus.hr/2026/03/71945/
Kontinuirano upozoravam na potencijalni ontološki nestanak etnosa, u skladu s demografskim trendom te procjenama, koje su sasvim realne u daljem (ne)izglednom razdoblju. Kao 20-godišnjak i aktivist upozoravam i na trenutačno nepostojanje politički organizirane hrvatske mladeži u Vojvodini, a što je posljedica prijašnjih, ali i aktualnih okolnosti. U naletu kauzalno iniciranih odgovora na klevete usidrenih politikus oportunista, pisao sam djelomice na tu temu 23. ožujka: https://www.hrvatski-fokus.hr/2026/03/72267/
Paradoksalno je promatrati sve te optužbe, pakost i neznanje. Spremnost na sve – zarad profita!? Mišljenja sam kako imamo materijala za ozbiljno književno djelo na tematiku „svehrvatskih erudita” – jer njihov idealizam, znanje, plemenitost frcaju iskrom nade koja će uistinu obasjati budućnost ove naše zajednice!
Nikola Puzović
Član DSHV-a
12.4.2026.
