Subverzivne neoudbaške metode i međumrežna zajednica u ruhu subinteligencije i infantilnosti!

Podjeli

Društveno-politička zbilja u kontekstu hrvatske nacionalne zajednice u Republici Srbiji odavno je poprimila tragikomične obrise. U narednim autorskim tekstovima riječ će biti o procesu i sredstvima informiranja (medijima), no neizostavno je bilo i referiranje na sve vidljiviji problem botova. Dosad sam u više navrata odgovarao na anonimne poruke te se polemički osvrtao na ovaj fenomen, primjerice kroz pamflete, odnosno publicističke oglede naslovljene Utjelovljenje selektivnosti uz mehanizirane napade preko botova u službi političke farse! Ad hominem dekroatizaciju implementiraju novohrvatski elementi – udbaški modus operandi denuncijanata.

Prije svega, navest ću i jednu noviju objavu lokalno-regionalne mrežne stranice:

EVO TKO UDARA NA ZAJEDNICU: Bot služba radi prekovremeno!

Mreža botova Горана Каурића (hrv. Antun Kaurin) nastavlja s difamacijama putem lažnih korisničkih računa. »Ivo Csikeria«, »Roko Dalmatinac«, »Ivana T Cvt«, »Remija Kokić« i »Nadmoćniji suparnik« samo su neka od »zvučnih imena« nepismenog taloga koji u radikalnom maniru udara na hrvatske intelektualce, kulturne djelatnike, političke predstavnike i aktiviste naše zajednice, dok istodobno navedena bulumenta internetskih ništarija tuče po svemu što predstavlja hrvatsku zajednicu u Republici Srbiji, a što uključuje i našu stranicu »Hrvati Vojvodine«.

RAZOTKRIVANJE SE NASTAVLJA.

—   Stoji na Facebook stranici Hrvati Vojvodine, 19. srpnja 2026.

Naime, već podulje vrijeme uočavamo kako u političkoj kaljuži ovdašnje zajednice akteri posežu za svakojakim metodama, pa tako putem lažnih korisničkih računa pokušavaju kreirati javno mnijenje i unutar ove kvantitativno, sociopolitički i socioekonomski oslabljene zajednice. Kada sam se angažirao, sa svojih devetnaest godina, započele su klevete i anonimne uvrede upravo s pojedinih korisničkih računa koje u priopćenju navodi i spomenuta stranica. Riječ je o internoj fragmentaciji, koja se zasniva, tj. koja je inicirana osobnim interesima. Pokazuje to lice onih koji se nadaju pokojoj sinekuri od strane Beograda ili pak žetončiću koji će možda slučajno nekome u Zagrebu ispasti u šaht, a zatim će podzemna bujica efluenata isti apsorbirati. Paradoksalno je, kako su upravo takovi akteri, akteri koji ostvaruju profit, pa i za svako napisano slovo, pokušali takovo što pripisati meni.

Možda bi se u nekoj naizgled normalnijoj zbilji ovakovi opisi činili preteškim, no pogledamo li slučaj doma bana Josipa Jelačića Bužimskoga, zaključit ćemo – ni najmanje. O tom svehrvatskom pitanju će se poviše pisati u nadolazećim tekstovima. Osobno sam već iznosio sve ono što smatrah da jest od krucijalnog značaja, ne samo za našu zajednicu, već i za širu nam javnost. Pored zatiranja kulturne baštine, hrvatske povijesti, ovaj dom predstavlja i opstrukciju opće socijalnog života naše zajednice, ali i svog bačenog turističkog potencijala. To je sramota hrvatske zajednice u Vojvodini i ponajveće ruglo za zajednicu na području aglomeracije glavnog grada Autonomne Pokrajine Vojvodine. Sramotno je da takva znamenitost stoji zaboravljena i pod velom moguće korupcije – za što postoje sumnje u samoj zajednici, no što ne tvrdim, jer osobno ne raspolažem dokazima, iako imam neslužbena saznanja da je slučaj pod mogućom istragom – zjapi prazna, a biva zaključanom!

Pored subverzivnih (neo)udbaških metoda koje se koriste kako bi se oponenti diskvalificirali, ne možemo ne istaknuti i njihov subinteligentni, a ujedno i infantilni karakter. U zajednici gdje izostaje dijalog, pojavljuje se more NN profila. Daljnja dekadencija ne treba nas čuditi. O samoj sadržini ne treba trošiti previše redaka, jer bi izdvajati te sulude rasprave koje pojedini umovi ostavljaju iza sebe, bilo doista previše. Nerijetko ondje nalazimo lokalna ad hominem prepucavanja, od kojih hrvatski živalj nema ništa, a pogotovo zajednica Hrvata u Novom Sadu, etnikuma koji je ovdje disperziran i razbijen, a za što iznova dobrim dijelom krivicu, odnosno političku odgovornost snosi Goran Kaurić, nekadašnji zamjenik predsjednika DSHV-a, koji kao aktivni upravitelj imaginarne Zaklade „Spomen-dom bana Josipa Jelačića“ glumi novosadsko-petrovaradinskog šerifa lokalnim umirovljenicima (uz dužno poštovanje!). Već sam napomenuo kako je dotični akter svojedobno financirao „porodice palih boraca u ratovima 1990-ih“ dok je obnašao dužnost zamjenika gradonačelnika Grada Zrenjanina kao istaknuti lokalni dužnosnik Demokratske stranke. Na tu i ine teme sam podosta puta već sve artikulirao putem slobodnih medija.

Iako prosječni promatrač ne može pohvatati što se tu zbiva – Hrvatsko nacionalno vijeće (HNV), pored dobro znane demagogije, očito njeguje negativnu kampanju. Spominju se i razna imena, kako tuzemna, tako i s desne strane Dunava, u Domovini Hrvatskoj, koja su navodno uključena u cijeli proces ocrnjivanja svih pripadnika hrvatske zajednice i njezinih političkih predstavnika koji ne podupiru trenutačni smjer aktualnog saziva Hrvatskog nacionalnog vijeća te njihove stare-(na)nove političke eskapade. Nažalost, intenzitet ovih gnjusoba će s vremenom još više rasti, jer službena kampanja nije ni započela, a interni sukobi traju već predugo.

Dok postoji pravo jačega, nitko nije siguran ni za košulju.

— Otac Domovine, dr. Ante Starčević

Istinom i Hrvatom!

Nikola Puzović

Hrvatski aktivist, publicist, član DSHV-a

  1. srpnja 2026.

Podjeli
Leave a Comment