SRPANJ/KOLOVOZ 1942. U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ

1. Hrvatsko-bugarski kulturni odnosi:

Država Bugarska je tradicionalno prijateljska država hrvatskom narodu promatrano kroz povijesne odnose dvije države. 30. srpnja 1942., donesena je Objava o ratifikaciji hrvatsko-bugarskog ugovora o kulturnoj suradnji od 8. prosinca 1941. (Detaljnije vidjeti: Nezavisna Država Hrvatska: Zakoni, zakonske odredbe i naredbe. Proglašene od 26. srpnja do 17. kolovoza 1942. Knjiga XXI.(Svezak 201.-210.) Uređuje: A. Mataić. Tisak i naklada knjižare st. kugli, Zagreb, Br. 3215, str. 45) Dana 8. prosinca 1941. podpisali su u Sofiji zastupnici Nezavisne Države Hrvatske i Carevine Bugarske ugovor o kulturnoj suradnji. Prema članu 20. stavci 2. ugovora, stupa ugovor na snagu 30. kolovoza 1942. Ovom Objavom ugovor se proglašuje. Ugovor između Nezavisne Države Hrvatske i Carevine Bugarske (Isti izvor, str. 52-58), dogovorili su Poglavnik NDH i njegovo veličanstvo car Bugara, da sklope poseban ugovor i odrediše svoje opunomoćenike: Poglavnik NDH, Dra Mladena Lorkovića, ministra vanjskih poslova i dra Mirka Puka, ministra pravosuđa, a njegovo veličanstvo car Bugara, prof. dr. Bogdana Filova, ministra predsjednika i ministra prosvjete, koji su se složili između ostalog da će Hrvatska državna vlada otvoriti na Sveučilištu u Zagrebu uz postojeće katedre tečajeve za izučavanje bugarskog jezika, bugaske književnosti i bugarske povijesti, kao i uz institut za slavensku filologiju na Sveučilištu bugarski odjel, kojemu će biti dodijeljen jedan lektor Bugarin za bugarski jezik. (Isti izvor, čl. 1., str. 53) Bugarska vlada otvorit će na Sveučilištu Sv. Kliment Ohridski u Sofiji uz postojeće katedre tečajeve za izučavanje hrvatskog jezika, hrvatske književnosti i hrvatske povijesti, kao i uz institut slavenske filologije na Sveučilištu hrvatski odjel, kojemu će biti dodijeljen jedan lektor Hrvat za hrvatski jezik. (Isto, čl. 2., str. 53) Obje vlade obvezuju se da će dati po dvije stipendije koje će staviti na raspolaganje Ministarstvu nastave u Zagrebu odnosno Ministarstvu nastave u Sofiji. Svaka stipendija daje se za jednu školsku godinu. (Isto, čl. 6., str. 54) Obje ugovarajuće strane pomagat će, svaka u svojoj zemlju, priređivanje znanstvenih, umjetničkih i obće kulturnih izložbe druge zemlje. (Isto, čl. 11., str. 56) Ustanovljuje se mješovito hrvatsko-bugarsko povjerenstvo. (Isto, čl. 19., str. 57) Ugovor se zaključuje na pet godine. Ugovor je podpisan 8. prosinca 1941. u Sofiji.

2. Državna pomoć svećenicima Hrvatske pravoslavne crkve:

Ministarstvo pravosuđa i bogoštovlja je 30. srpnja 1942., donijelo Naredbu o izplati državne pomoći svećenicima Hrvatske pravoslavne crkve (HPC), njihovim udovicama i njihovoj sirotčadi. (Isti izvor, str. 59-64) Dakle, oblasne vlasti NDH su: a) obnovile HPC i b) sredstvima iz državnog proračuna uzdržavale pravoslavno svećenstvo HPC kao i njihove obitelji. Pravo na pomoć priznaje se svim djelatnim i umirovljenim svećenicima HPC, njihovim udovicama i sirotčadi, kao i ženama svećenika HPC, kojih su muževi nepoznata boravišta, izseljeni ili napustili područje NDH, ako i dok prebivaju na području NDH. (Isto, čl. 2., str. 60) Djelatni svećenici primaju 3.000 Kuna mjesečno, i stanarinu pd 600 kuna mjesečno. Umirovljeni svećenici HPC primaju 2.500 kuna mjesečno. Svećeničke udovice, stalno nastanjene u Zagrebu, Sarajevu i Dubrovniku, primaju pomoć od 1.500 kuna mjesečno, a one stalno nastanjene u drugim mjestima 1.200 kuna mjesečno. (Isti izvor, čl. 4., str. 60) Obnovom HPC, nove hrvatske državne vlasti su preuzele obvezu izdržavanja pravoslavnog svećenstva HPC i njihovih obitelji, sredstvima iz državnog proračuna.

3. Državno povjerenstvo za izgradnju Banja Luke i izgradnju pruge:

Zakonska odredba o državnom povjerenstvu za izgradnju: a) grada Banja Luke i b) izgradnji željezničke pruge i cesta Okučani-Banja Luka, donesena je 24. srpnja 1942. godine. (Isti izvor, str. 91-92.) Radi izgradnje grada Banja Luke, poslije Zagreba i Sarajeva najznačajnijih središta hrvatskih oblasti NDH, te ceste Okučani-Banja Luka, kao i željezničke pruge Okučani-Banja Luka, imenovat će se državno povjerenstvo sa opisanim zadacima, što predmnijeva izgradnju svih suvremenih tehničkih uređaja, grada Banja Luke, kao električne središnjice, plinske,vodovoda, cestovne željeznice i slično. Sredstva će osigurati Državna riznica. Dakle, ustaške oblasti su planirale Banja Luku pretvoriti u glavni grad Nezavisne Države Hrvatske i to bi se dogodilo da NDH nije odlukom Saveznika poništena.

4. Uređenje cestovnog prometa:

Zakonska odredba o uređenju cestovnog prometa, donesena je 31. srpnja 1942. (Isti izvor, str. 94-96) Pod javnim prometnim površinama razumijevaju se sve ceste, putovi, podvožnjaci, nadvožnjaci, mostovi, željeznički prijelazi, prolazi, trgovi, nasadi i privatni putovi na kojima se odvija javni promet. (Isto, čl. 1., str. 94) Javne prometne površine s obzirom na upotrebu se dijele na: a) kolnike, koji služe upotrebi svih vrsta vozila, b) hodnike, kojima se koriste pješaci, d) staze za dvokolice i d) staze za konjanike. (Isto, čl. 2., str. 94)

5. Cjenik nagrada za transfuziju krvi:

U II. svjetskom ratu, krv je imala posebnu vrijednost. Ministarstvo zdravstva je 31. srpnja 1942., donijelo cjelik nagrada za transfuziju krvi. (Isto, str. 111-112) Darovana krv u iznosu od 400-500 ccm, plaćala se 4.000 Kuna, što svjedoči o potrebama za krvi u ratnim uvjetima kada se povećava broj ratnih ozljednika.

6. Nekretnike tzv. solunskih dobrovoljaca:

Prema zakonskoj odredbi donesenoj 3. kolovoza 1942., šume, sva šumska zemljišta, koja su rješenjem bivšeg ministarskog savjeta u Beogradu od 27. srpnja 1936. dodijeljena tzv. (solunskim) dobrovoljcima u kotaru Virovitica, ovom zakonskom odredbom postaju vlasništvo NDH i predaju se na upravu i gospodarenje Ministarstvu šumarstva i rudarstva. (Detaljnije vidjeti, Isto str. 153-154) Poslije 1918. godine brojni tzv. srbski dobrovoljci su naseljeni na prostore hrvatskih zemalja.

7. Poglavnikova odredba:

Poglavnik je povodom značajnijih događaja za osnutak NDH, donosio odredbe o pomilovanju osoba, koje su osuđene osudama domobranskih ili bivših vojnih sudova zbog kažnjivih čina iz kaznenog zakonika od 27. siječnja 1929. godine, pa je tako 3. kolovoza 1942., donesena Poglavnikova odredba o pomilovanju (Isti izvor, str. 188-192) osoba koje zadovoljavalju uvjete za pomilovanje. Od pomilovanja se izuzimaju oni koji su pobjegli u inozemstvo ili su do dana proglašenje ove odredbe sakrivali svoje boravište. Poglavnik je s vremena na vrijeme iskazivao milosrdnost prema stanovitim kažnjivim činima koji nisu protiv države Hrvatske.

8. Odredbe o gubitku hrvatskog državljanstva:

Zakonska odredba o gubitku hrvatskog držvljanstva i državnog pripadništva osobe, koje su se izselile ili napustile područje NDH, donesena je 10. kolovoza 1942., (Isto, str. 216-217) prema kojoj osobe, koje su se s područja NDH izselile ili su to podurčje napustile iz razloga rasnih ili političko-narodnosnih, gube državljanstvo i državno pripadništvo NDH. (Isti izvor, čl. 1., str. 116) O tome odlučuje ministar unutarnjih poslova, koji može odlukom izreći, da i žena i maloljetna djeca osoba naprijed opisanih, iako se nalaze na području NDH, gube državljanstvo ili državno pripadništvo. (Isto, čl. 2., str. 216)

9. Gradski zvjerinjak:

Gradsko poglavarstvo u Zagrebu je 8. kolovoza 1942. godine, donijelo Naredbu o gradskim pristojbama u gradskom zvjerinjaku. (Isto, str. 223-224) Ulaz košta Kn 4, po odrasloj osobi a za skupine po osobi Kn 1. U ratnim uvjetima, odlazak u gradski zvijerinjak vojnicima i građanima je predstavljalo zabavu, temeljem brojnih fotografija napravljenih u zvjerinjaku.

10. Odnos ustaških vlasti prema prirodnom nacionalnom bogatstvu:

Zakonska odredba o rudnim i toplim vodama, ljekovitom blatu, lječilištima donesena je 8. kolovoza 1942. godine. (Vidjeti, Isti izvor, str. 227-243) Svi izvori prirodnih rudnih, toplih odnosno ljekovitih voda i sva nalazišta ljekovitog blata, vlasništvo su NDH. (Isto, čl. 1., str227) Država može iskorištavanje ovog prava vlasništva, prenijeti  na javne ustanove, zavode ili zaklade, pravne ili naravne osobe te istima dozvoliti pokusno istraživanje ili uređenje neuređenog izvorišta ili iskorištavanju već uređenog izvora. (Isto, čl. 2., str. 227) Sva ona izvorišta, koja su još neuređena, mogu se prema potrebi osigurati privremenim zaštitnim okolišem koji obuhvata zemljišni prostor oko izvora ili u blizini izvora. (Isto, čl. 18., str. 235) Zaštitni okoliš određuje Ministarstvo šumarstva i rudarstva na obrazloženi prijedlog Ministarstva zdravstva. (Isto, čl. 19., str. 236). Dakle, hrvatske oblasne vlasti su se odgovorno odnosile prema prirodnom (narodnom) bogastvu.

11. Zaklada Hrvatskih ratnih ozljednika:

Zakonskom odredbom od 8. kolovoza 1942., osnovana je Zaklada hrvatskih ratnih ozljednika. (Isti izvor, str. 244-256) Kod Ministarstva udružbe se osniva „Zaklada Hrvatskih ratnih ozljednika“, koja ima zadaću, da izvan državnog proračuna stvarno pomaže osobe zaštićene zakonskom odredbom o ratnim ozljednicima. (Isto, čl. 2., str. 244) Vrhovni nadzor nad Zakladom vrši ministar udružbe. Velikim dobrotvorom Zaklade hrvatskih ratnih ozljednika postaje ona naravna ili pravna osoba koja daruje Zakladi 30.000 Kuna ili više. (Isto, čl. 15., str. 252-253)

12. Propisnik „Ustaše-Hrvatskog oslobodilačkog pokreta“:

Izraz „ustaša“ ima dvije razine. Prva je semantička i prema tome izraz ustaša je istoznačnica za ustanik. Izraz ustaša jedino se uporablja u hrvatskom jeziku i pismu. Druga je historiografska. Propisnik „Ustaše, Hrvatskog oslobodilačkog pokreta“, poslije ustaških načela odnosno ustava, najznačajniji normativni dokumenat, donesen je u Glavnom Ustaškom Stanu (GUS) 11. kolovoza 1942. godine. (Detaljnije vidjeti, isti izvor, str. 261-337) Svi oni koji površno i u nedostatku historiografskih činjenica, pišu i govore o ustašama i ustaškom oslobodilačkom pokretu, trebaju se sa njime upoznati. U Propisniku se određuju zadaci, ustrojstvu, radu i smjernicama „Ustaše-Hrvatskog oslobodilačkog pokreta“. Osnovna zadaća ustaškog pokreta naznačena u točki 1, ustava koja predviđa borbu za oslobođenje Hrvatske ispod tuđinskog jarma i za uspostavu Nezavisne Države Hrvatske, ispunjena je. Druga, sadanja i buduća, zadaća „Ustaše“ u smislu točke 2. ustava, jest braniti svim sredstvima državnu samostalnost Hrvatske, braniti svim sredstvima narodnu osebujnost hrvatskog naroda i ne dozvoliti nikad, da se hrvatski narod smatra dijelom kojeg drugog naroda i boriti se da hrvatskoj državi uvijek vlada smo hrvatski narod. (Isti izvor, čl. 1., str. 261-262) U Propisniku se kaže da je Ustaša pokret a ne stranka, jer u svojim redovima okupnja čitav hrvatski narod nezavisno od stališa i zvanja, koji je: 1) narodni pokret, 2) nacionalistički, 3) politički, 4) vojnički, 5) radni pokret, 6) družtvovni, 7) ćudoredni, 8) odgojni i 9) prosvjetni. (Isti izvor, čl. 2., str. 262) Glede ćudorednog svojstva ustaškog pokreta, ističe se da je ćudoredni privatni i javni život osoba, temelj urednog, zdravog, zadovoljnog i sretnog života ukorijenjen u vjeri i obitelji, visoko cijeneći ženu i majku, te stoga naglašava važnost zaštite i obrane djevojačke časti i ugleda. Ovome se nema što oduzeti niti dodati. Unutar ustaškog pokreta mužki i ženski članovi su ravnopravni. Muški članovi Pokreta (ustaše) nose propisanu odoru i znak koji predstvalja slovo „U“, u kojem se nalazi goruća bomba, a na bombi hrvatski grb. Ženski članovi (ustaškinje) Pokreta isto nose slovo „U“, u kojem se nalazi hrvatski grb obavijen tropletom. (Vidjeti, isto, čl. 13., str. 268) Pojedinci se pozdravljaju dizanjem ispružene desne ruke do visine očiju i glasno izgovaraju „Spremni“. Kada pred skupinu članova Pokreta ili pristaša dolazi nadređeni dužnosnik pokreta, tada ovaj uz ispruženu desnu ruku pozravlja s riječima „Za Poglavnika i Dom“ a skupina odgovara „Spremno“. (Isti izvor, čl. 13., str. 269) Ustaše su muški članovi pokreta od navršene 21. godine života a ustaškinje jesu sve ženske članice Pokreta od navršene 21. godine života. (Isto, čl. 16. i 17., str. 270) Dužnosti člana su: prvo, poznavanje ustaških načela, drugo, poznavanje ustaškog ustava, treće, točno poznavanje ustaškog Propisnika, četvrto, poznavanje povijesti hrvatskog naroda, peto, poznavati državno-pravno, političko i upravno ustrojstvo NDH i šesto, poznavanje prirodnog bogastva hrvatskih zemalja. (Isto, čl. 26., str. 277) Prisega se polaže usmeno i pismeno. Prisega se polaže pred razpelom, odnosno Kuranom, i dvjema svijećama, ispod kojih leže bodež i i samokres. (Isto, str. 281) Za sve koji nisu spremni udovoljiti zahtjevima za redovnog člana, budući su uvjeti bili strogi, postoji naziv „pristaša“ koji dakle pristaju uz Pokret i njegove ciljeve, odobravaju načela ustaškog pokreta, njegov rad, mogu postati pristašama pokreta. Glede ustrojstva Pokreta, Tabor je temeljna radna ustanova Pokreta nadređena ustanova Zbirovima a obuhvaća područje jedne upravne obćine. Na čelu tabora se nalazi tabornik. (Isto, čl. 34., str. 285) Logor je prva, taborima nadređena ustanova koja obuhvaća područje upravnog kotara ili kotarske ispostave. (Isto, čl. 44., str. 298) Logor nosi naziv svojeg kotarskog sjedišta i čine ga: Logornik, Logorska uprava i Logorsko vijeće. (Isto, čl 46., str. 300) Stožer obuhvaća sve logore, tabore i zbirove na području velike župe. (Isto, čl. 52., str. 304) Grad Zagreb ima svoj poseban stožer kao i Hrvatsko sveučilište. Čine ga: Stožernik, Stožerna uprava i Stožerno vijeće. Glavni Ustaški Stan (GUS) je vrhovna ustanova ustaškog pokreta. (Isto, čl. 61., str. 311) Sjedište GUS-a je uvijek u mjestu stalnog boravka Poglavnika. Čine ga: a) Doglavnik- postrojnik, b) Doglavnici, c) Doglavni pobočnici. (Isti izvor, čl. 63., str. 312)

Dakle, osnovna razlika između hrvatskog ustaše i hrvatskog komuniste je ta što su se hrvatske ustaše borile (odnosno, bore) za nezavisnu i samostalnu državu Hrvatsku a hrvatski komunisti za rušenje Nezavisne Države Hrvatske i uspostavu komunističko-titoističke Jugoslavije unutar koje će Hrvati ponovno postati dijelom drugog naroda, protiv čega su se hrvatske ustaše svim sredstvima borile (bore). Semantički i historiografski, ustaše i ustaški pokret simbolizira borce za hrvatsku slobodu i uspostavu nezavisne države Hrvatske. (O ovome detaljnije vidjeti; Ivica Ivo Josipović: Hrvatski diskurs (paradigma). Epistemologija prve obnove hrvatske države. Suvremena hrvatska historiografija u paukovoj mreži jugoslavenske historiografije. Tkanica, Zagreb, 2025.)

Dr. sc. Ivica Ivo Josipović