Sukus patnje počiva na biološkom konzumerizmu – tom čimbeniku ovisnosti. Koliko god imanentnom voljom silio promjenu unutar vlastitog biokemijskog sustava – ne ima načina za ublaženje gađenja naspram svega što društvo jest i što u konačnici sama individua kao autor jest. Svaka daljnja inkorporacija u kontekstu socijalizacije, a pogotovo u srazu s feminama, kauzalno zahtijeva razdoblje dubokog otklona kao čin unutarnje konsolidacije. Površnost unutar prolaznosti prožima bivanje. Kako se otarasiti tog biološkog lanca? Postoji samo imanentno samouništenje kao čin prividnog izbavljenja – onoga što je nama kao životinjskom biću poznato. Dokle god prolongiramo okončanje apsurda – dotle pragmatično koegzistiramo. Sramotno je što na bilo koji način propagiram natalizam kada sam kao antinatalist, a što je posljedica post-iluzornosti, uspio učiniti potpuni otklon od barem jednog biološkog čimbenika – ovisnosti o suprotnom spolu.
Nikola Puzović,
hrvatski publicist iz Vojvodine, 8. listopada 2026.
Leave a Comment