By Savez Kršćana – Hrvatska u narednim danima organizira emisiju na temu slobode vjeroispovijesti, u kojoj će, uz domaćina, sudjelovati ugledne i relevantne osobe iz regije, kako bi se ovo važno društveno pitanje sagledalo stručno, odgovorno i bez ideoloških predrasuda.
Sloboda vjeroispovijesti jedno je od temeljnih ljudskih prava i prije svega predstavlja pitanje individualne savjesti i uvjerenja. Međutim, to pravo ne iscrpljuje se isključivo u unutarnjem, osobnom odnosu pojedinca prema vjeri, već nužno uključuje i slobodu njezina ispoljavanja – pojedinačno ili kolektivno, javno ili privatno, kroz bogoslužje, obrede, rituale, vjersku pouku i organizirano djelovanje vjerskih zajednica.
Međunarodni pravni okvir koji štiti ovo pravo iznimno je jasan i razrađen. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, usvojena Rezolucijom Opće skupštine Ujedinjenih naroda 217 A (III) od 10. prosinca 1948. godine, u članku 18. propisuje da svaka osoba ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti, uključujući slobodu promjene vjere ili uvjerenja, kao i slobodu njihova ispoljavanja, bez ikakve prisile. Ova norma postavila je temelj suvremenog razumijevanja vjerske slobode kao neotuđivog i univerzalnog ljudskog prava.
Isto načelo potvrđeno je i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, usvojenoj u Rimu 1950. godine. Članak 9. Konvencije jamči slobodu misli, savjesti i vjere, kao i slobodu manifestiranja vjerskih uvjerenja obredima, propovijedanjem i obavljanjem vjerskih dužnosti. Upravo na temelju tog članka Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu razvio je bogatu sudsku praksu, kojom se državama članicama nameće obveza neutralnosti, pluralizma i nepristranosti u odnosu prema svim vjerskim zajednicama.
Dodatna potvrda ovih standarda sadržana je u Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima iz 1966. godine, kao i u dokumentima OESS-a, osobito onima usvojenima na kopenhaškom sastanku o ljudskoj dimenziji 1990. godine, gdje se izričito osuđuju svi oblici diskriminacije, progona i pritisaka na vjerskoj i ideološkoj osnovi. Smjernice OESS-a i Venecijanske komisije iz 2004. godine dodatno razrađuju odnos države i vjerskih zajednica, naglašavajući da se država ne smije uplitati u unutarnje crkvene sporove niti privilegirati jednu zajednicu na štetu drugih.
Europski sud za ljudska prava u više je presuda jasno utvrdio da odbijanje registracije vjerske zajednice, ukoliko nije utemeljeno na objektivnim, razmjernim i zakonitim razlozima, predstavlja nedopušteno miješanje u pravo na slobodu vjeroispovijesti. U presudi Metropolitska crkva Besarabije protiv Moldavije (Predstavka br. 45701/99), Sud je naglasio da je država dužna, u svojim odnosima s vjerskim zajednicama, ostati neutralna i nepristrana, te da se ne smije svrstati na stranu jedne crkve protiv druge.
Unatoč ovim jasno postavljenim međunarodnim standardima, praksa u pojedinim državama regije, osobito u Republici Srbiji, pokazuje ozbiljna odstupanja. Odbijanjem registracije Eparhije Crnogorske pravoslavne crkve 2008. godine, Ministarstvo vjera Republike Srbije zanemarilo je međunarodne obveze koje proizlaze iz Europske konvencije te si je dalo za pravo odlučivati o pitanjima koja su isključivo crkvene i kanonske naravi, poput povijesnog postojanja ili priznanja određene vjerske zajednice od strane drugih crkava. Takvo postupanje predstavlja izravno kršenje načela državne neutralnosti.
Posebno je problematičan sustav razlikovanja između „tradicionalnih“ i „netradicionalnih“ vjerskih zajednica, kojim se jednima automatski priznaju prava i privilegije, dok se drugima nameću gotovo nepremostive administrativne prepreke. Paradoksalno je da se pojedinim eparhijama stranih crkava omogućava registracija i slobodno djelovanje, dok se domaćim vjerskim zajednicama to pravo uskraćuje, uz obrazloženja koja nemaju uporište u međunarodnom pravu.
Ovakva praksa prepoznata je i u međunarodnim izvješćima. U Izvješću State Departmenta Sjedinjenih Američkih Država za 2011. godinu, Srbija je označena kao država u kojoj se vjerske slobode ne poštuju u potpunosti, upravo zbog diskriminacije među vjerskim zajednicama, financijskog favoriziranja jedne crkve i prepreka za registraciju drugih.
Sve navedeno ukazuje na ozbiljan problem: umjesto da bude jamac slobode vjeroispovijesti, država se često pojavljuje kao njezin ograničavatelj. A kako je jasno istaknuo Europski sud za ljudska prava, čak i kada država intervenira radi očuvanja javnog reda ili pomirenja različitih interesa, ona mora ostati neutralna i nepristrana, bez zadiranja u unutarnje vjerske odnose.
U demokratskom društvu nema mjesta monopolu nad vjerom, niti „nevidljivim“ vjerskim zajednicama koje djeluju izvan pravne zaštite. Sloboda vjeroispovijesti nije privilegij, već pravo – jednako za sve.
Upravo s ciljem otvaranja javnog dijaloga o ovim pitanjima, o položaju i djelovanju vjerskih zajednica koje su marginalizirane i diskriminirane,
Savez Kršćana – Hrvatska u narednim danima organizira emisiju na temu slobode vjeroispovijesti, u kojoj će, uz domaćina, sudjelovati ugledne i relevantne osobe iz regije, kako bi se ovo važno društveno pitanje sagledalo stručno, odgovorno i bez ideoloških predrasuda.
Bojan Jovanović
generalni tajnik udruge
https://savezkriscanahrvatske.com/
