Šira slika sociodemografske problematike Vojvodine kroz prizmu filozofije pragmatizma…

Pripomena: Izdvojeni dio (podnaslov) „Kontekst hrvatske zajednice“ dio je kratkog osvrta naslovljenog „Šira slika sociodemografske problematike Vojvodine kroz prizmu filozofije pragmatizma“. Priloženi odlomak predstavlja izdanak opsežnije cjeline, gdje Nikola Puzović zapravo kontekstualizira tvrdnje msr Gavrila Rendića, o društvenim zbivanjima i negativnim „trendovima“. Puzović se referira na preliminarnu verziju pamfleta koja je bila predviđena za publiciranje, gdje se zapravo na širu društvenu kritiku Rendića nastoji na primjeru hrvatske zajednice poentirati prvotna kritička misao, inspirirana negativnim pojavama u društvu koje rezultiraju kontinuiranim demografskim padom.

Sociopolitička obilježja

S druge strane, Puzović specificira tematiku, smještajući je u kontekst hrvatske zajednice. Pored demografski loše slike, svjesni smo i socio-političkog obilježja koje hrvatsku zajednicu kao takvu dodatno pasivizira. U jednom od prethodnih tekstova (poveznica: https://www.hrvatski-fokus.hr/2026/02/71352/) izražava zabrinutost za opstanak same zajednice, ističući višestoljetni proces asimilacije i fragmentacije življa kroz kratki statistički kronološki pregled, napominjući i složene društveno-političke okolnosti koje nipošto ne idu u prilog samom hrvatskom etnosu u Srbiji. Govoreći iz manjinske pozicije, te promatrajući sociološku zbilju kroz prizmu filozofije pragmatizma, neizostavno je referirati se i na Williama Jamesa, američkog filozofa i osnivača pragmatizma kao filozofske ideje, koji društvo naziva i „pluralističkim univerzumom”. Pragmatizam, vođen meliorizmom – kao uvjerenjem da se svijet može popraviti ljudskim trudom – ne prihvaća statičnost. Primjerice, odlazak mladih otvoreno nam sugerira na negativne društvene pojavnosti koje izravno oslikavaju državu i sustav u kojemu živimo. Da bi se „trend” preokrenuo, potrebno je izvršiti akcije – ponuditi efikasne instrumente.

Nacija kao građanski konstrukt, prožeta društvenom pasivnošću, vođena idolopoklonstvom – no pogrešnim uzorima, na neki način skrašena s nemoralom i korupcijom – stvara jasni odmak od svakog poimanja socijalne inteligencije, a samo pitanje opstanka kolektiva tada je pod znakom pitanja. Potom, dolazimo do pitanja pluralizma i zaštite demokratskog poretka. Vodimo li se time da je svijet zbir iskustava, za hrvatsku zajednicu u Vojvodini ključan je opstanak.

– Ne u izolaciji, već u aktivnom doprinosu cjelini uz očuvanje posebnosti – jezika, kulture i identiteta. Ukoliko je sloboda samo teoretska, pluralizam kao politička doktrina  „pada u vodu”. Američki pragmatik, John Dewey, tvrdi da demokracija nije samo politički sustav, već „udruženo zajedničko iskustvo”. Ukoliko nema dijaloga, zajednica nije u svojoj biti demokratska. Ako se ne mogu ostvariti temeljna prava ili ona bivaju ignorirana i zapostavljena – a da pritom imamo prisutnu stigmatizaciju ili pak negaciju identiteta kao takvog (koji je slobodan u svakom smislu), u tom slučaju „stupovi nosači” kao temelj liberalnog, građanskog i pluralističkog društva, osnove nacije – ostaju porušeni, dok konstruktivna filozofija pragmatizma ostaje obilježena kao svojevrsna antiteza radikalnim politikama, pa i štetnim pojavnostima unutar samog društva koji čine posve negativnu simbiozu.

Nikola Puzović, 3. 3. 2026., 

https://issuu.com/nikolapuzovic/docs/odlomak_ira_slika_sociodemografske_problematike_