U vremenu kada su istina, pravo i ljudsko dostojanstvo često potisnuti interesima moćnih sustava, održavanje Prvog međunarodnog kongresa „Zajedno u zaštiti djece“ predstavlja povijesni čin otpora šutnji, nepravdi i višedesetljetnom prikrivanju sudbina nestale novorođenčadi.
U organizaciji Saveza kršćana Hrvatske i Udruge roditelja nestalih beba Vojvodine okupili su se roditelji, pravnici, liječnici, međunarodni stručnjaci, aktivisti za ljudska prava i sudionici iz regije i svijeta, s jednim zajedničkim ciljem — zaštitom djece i pravom svakog čovjeka na istinu o vlastitom podrijetlu.
Tema kongresa „Otmica novorođenčadi nakon poroda (EPDIA): Djeca rođena da nestanu“ otvorila je jedno od najtežih i najpotresnijih pitanja suvremenog društva: sustavnu trgovinu djecom, prikrivanu administrativnim mehanizmima, institucionalnom šutnjom i zlouporabama zakona.
Kongres je snažno ukazao na to da pitanje nestalih beba nije izoliran slučaj pojedinačnih tragedija, već međunarodni problem koji zahtijeva nadnacionalni odgovor, međunarodnu pravnu suradnju i formiranje trajnih mehanizama za pronalaženje istine i vraćanje identiteta žrtvama.
Posebnu težinu skupu dali su govori roditelja i odraslih osoba koje tragaju za svojim identitetom — živih dokaza da istina nije nestala unatoč desetljećima šutnje. Njihova svjedočanstva pokazala su da administrativni dokumenti mogu biti falsificirani, ali da ljudska potreba za istinom nikada ne može biti ugašena.
Tijekom kongresa otvorene su ključne teme:
institucionalna odgovornost država,
zlouporaba međunarodnih pravnih mehanizama i Haške konvencije,
medijska blokada istine,
etička i moralna odgovornost društva,
uloga Crkve i vjerskih zajednica u zaštiti temeljnih ljudskih prava,
kao i potreba za stvaranjem međunarodne DNK baze i istražnog tijela.
Poseban povijesni trenutak predstavljalo je službeno pokretanje međunarodne organizacije FIND, zamišljene kao nadnacionalni mehanizam za zaštitu djece, potragu za nestalima i vraćanje ukradenih identiteta. Vizija ove organizacije jest povezivanje stručnjaka, institucija i obitelji iz različitih zemalja u jedinstvenu mrežu istine, pravde i humanosti.
Kongres je donio jasnu poruku: pravo djeteta na podrijetlo nije privilegij — to je temeljno ljudsko pravo.
Ipak, sjenu na ovaj veliki međunarodni skup bacila je činjenica da član znanstveno-tehnološkog tima Saveza kršćana Hrvatske i predstavnik Crne Gore, akademik Sreten Vujović, nije bio dobrodošao u Srbiju. Ovakav odnos prema sudioniku kongresa koji se bavi pitanjima zaštite djece i ljudskih prava otvorio je dodatna pitanja o slobodi djelovanja, međunarodnoj suradnji i spremnosti institucija da se suoče s temama koje desetljećima izazivaju nelagodu i otpor.
„Iako uredno pozvan, kao delegat iz Crne Gore i član znanstveno-teološkog odbora Saveza kršćana Hrvatske da sudjelujem na Prvom međunarodnom kongresu „Zajedno u zaštiti djece“ u Novim Banovcima, morao sam odustati iz sigurnosnih razloga! To je bila moja slutnja, ali i realna procjena organizatora, Saveza kršćana Hrvatske i Udruge roditelja nestalih beba Vojvodine.
Naime, dan prije odlaska za Beograd dobio sam telefonski poziv iz Srbije, od osobe koja je zvala u ime policije iz Zemuna, tvrdeći kako se kod njih već dva dana nalazi kofer s mojim imenom i brojem telefona. Prvo pitanje bilo je poznajem li Sretena Vujovića, na što sam odgovorio da poznajem pet ljudi s tim imenom i prezimenom. Nakon kraćeg razgovora potvrdili smo da sam ja osoba čije se ime i broj telefona nalaze na „koferu“, gdje također piše „vicepresident – Crnogorski PEN Centar“. Na upit nalazi li se na toj kartici adresa, rekao je da nema, a na mojim koferima nalazi se iskaznica CG PEN Centra sa svim podacima, počevši od adrese stana, preko broja telefona do e-mail adrese. U prilog tome govori i činjenica da su tajniku Saveza kršćana Hrvatske, Bojanu Jovanoviću, kada ih je sljedećeg dana nazvao, priopćili da se na koferu nalazi moja posjetnica s podacima!
Policajac je napomenuo da u koferu nema ništa kompromitirajuće (a može se dogoditi ako dođem, pomislio sam), samo bi ga htjeli vratiti vlasniku!? Upitao sam kako moj kofer može biti kod njih kada moja noga više od deset godina nije kročila na teritorij Srbije i primijetio da bi jedine „kompromitirajuće stvari“ koje bi se mogle naći u mom koferu bile nalivpero ili neka knjiga!? Postavlja se pitanje: kako su nakon samo dva dana od primitka „kofera“ smjeli otvoriti ga i zašto je policajac zvao sa svog privatnog telefona, kada je riječ o službenoj proceduri? Odgovora je mnogo, počevši od onih da bi se policija (ili žandarmerija), u slučaju kompromitacije, mogla lako obraniti tvrdnjom da s tim nema veze, pa sve do moguće povezanosti s poznatim „batinašima“! Kofer je najvjerojatnije postojao, s „pribavljenom“ autentičnom mojom posjetnicom, spreman da se u njega smjesti „razlog“ za moje uhićenje!
Imam slično iskustvo iz vremena kada sam bio u egzilu! Naime, policija je, u svrhu moje kompromitacije, tri mjeseca nakon mog odlaska (vjerujući da sam još u Crnoj Gori) objavila u svim raspoloživim medijima kako sam uhićen na Cetinju zbog proizvodnje i preprodaje marihuane, što je nakon mog povratka i sama demantirala u dokumentima, ali ne i javno. Iste večeri pokušali su provaliti u moj stan s balkonske strane (vjerojatno radi podmetanja), u čemu ih je spriječio iznenadni dolazak moje supruge, a slučaj provale prijavljen je toj istoj policiji.
Kada sam ga na kraju upitao s kim razgovaram, predstavio mi se prezimenom, podrijetlom iz Velike. „Naše gore list“, prokomentirao sam. Nakon završetka kongresa saznao sam da je bilo još sličnih slučajeva zastrašivanja povezanih sa sudionicima.
Ukucao sam broj s kojeg sam pozvan na Viber i dobio ime koje sam povezao s navedenim prezimenom te pronašao fotografiju na Facebooku. Tako sam saznao da je riječ o policajcu ili pripadniku žandarmerije. Zbog korektnosti u komunikaciji, kao i zbog toga što je riječ o vrlo mladom obiteljskom čovjeku (na Facebook fotografiji s prekrasnom kćerkicom), ne želim objaviti ime, ali ono što me „prodrmalo“ cijelim bićem jest spomen sela Velika, u kojem su tijekom Drugog svjetskog rata pripadnici divizije Princ Eugen, SS divizije Skenderbeg i četnici počinili nezapamćen pokolj crnogorskih civila…
Zahvaljujem organizatorima na njihovoj brizi za moju sigurnost, iako sam uz sve rizike bio spreman doći kako bih iskazao poštovanje svim žrtvama zločina, pedofilije, dječjeg podvođenja i trgovine ljudima, kao i roditeljima nestalih beba Vojvodine.“
akademik Sreten Vujović
Unatoč svim pritiscima, kongres je pokazao da se borba za istinu više ne može zaustaviti. Zidovi šutnje počinju pucati pred snagom roditelja, znanosti, međunarodne suradnje i moralne odgovornosti ljudi koji odbijaju prihvatiti da djeca mogu nestajati bez traga i bez odgovora.
Usvajanjem završne Rezolucije o zaštiti djece i ostvarivanju prava na istinu o nestalim bebama sudionici kongresa poslali su svijetu jasnu poruku:
Nijedno dijete ne smije biti izbrisano iz povijesti.
Nijedna obitelj ne smije biti osuđena na vječnu šutnju.
Istina nema rok trajanja.
Bojan Jovanović
Leave a Comment