By Historiografsko-znanstvena činjenica: Nezavisna Država Hvatska (u daljoj slovnici NDH) proglašena je uz prethodnu suglasnost tri onovremene sile (Njemačka, Italija i Japan) 10. travnja 1941., čitanjem proglasa Slavka Kvaternika (1878.-1947.) na krugovalnoj postaji jer je Poglavnik Ante Pavelić (1889.-1959.) spriječen zbog bolesti u Karlovcu. Tek nakon pročitanog proglasa o obnovi države Hrvatske, prijateljske njemačke vojne snage su ušle na teritoriju NDH.
Teza: NDH je odlikovana primjereno razvijenom normativnom djelatosti s gledišta broja donesenih zakona, zakonskih odredbi i različitih uredbi kojima se pravno uređuju različite oblasti socijalnog, društvenog, vojnog, političkog, obrazovnog, vjerskog i državnog života.
Prvi zakon pod naslovom „Zakon o osnutku vojske i mornarice Države Hrvatske“ donesen je 10. travnja 1941., potpisan od Slavka Kvaternika (zamjenika Poglavnika) po nalogu Poglavnika, objavljen u Narodne novine od 11. 04. 1941, br.1. Istog dana donesen je „Zakon o prisezi i vjernosti Državi Hrvatskoj“. U prva dva zakona uporablja se (piše) naziv Država Hrvatska. Naziv NDH se prvi put piše u „Zakonska odredba o izvanrednim narodnim sudovima“, donesen 17. travnja 1941., potpisan od Poglavnika u kojem se piše Nezavisna Država Hrvatska. (Izvor: Nezavisna Država Hvatska: Zakoni, zakonske odredbe, naredbe i td. Proglašene od 11. travnja do 26. svibnja 1941., Knjiga 1,(Svezak 1.-10.) Uređuje: A. Mataić, vijećnik Stola sedmorice, Tisak i naklada knjižare St. kugli, Zagreb, br. 2874., str. 12-15) Slijedećeg dana donesena je „ Zakonska odredba …o upotrebi čistog hrvatskog jezika kod sudova“, u kojem se navodi „…u svojim pismenim sastavcima čisti hrvatski jezik… tuđice se imaju izbjegavati i svugdje, gdje je to samo moguće, zamjenjivati hrvatskim narodnim izrazima“. (Isti izvor, str. 24) 25. 04. 1941., donesena je zakonska odredba o zabrani ćirilice na području NDH potpisana od Poglavnika a provedbenu naredbu potpisao je dr. Andrija Artuković (1899.-1988.), ministar unutrašnjih poslova. (Isti izvor, str. 61) Sutradan je donesena zakonska odredba o obrađivanju zemljišta kojom se propisuje obveza redovite obrade zemljišta. (Isto, str. 67) Ovo je jedan od dokaza da su vlasti NDH temeljito pristupale pravnom uređenju države Hrvatske koja je seoske slojeve promatrala kao osnovne socijalne nositelje izgradnje novog društva. 28. travnja donesena je zakonska odredba o osnivanju državnog ureda za jezik (Isto, str. 71) unutar ministarstva bogoštovlja i nastave. Idućeg dana je donesena zakonska odredba o gradnji hrvatskih radničkih obiteljskih kuća u iznosu od 100, 000.000 dinara. (Isto, str. 86-87). Dakle, nove vlasti su hrvatski usmjereno radništvo, zajedno sa seljaštvom, nastojale pridobiti na stranu ustaških (hrvatskih) vlasti. Vlasti NDH za razliku od prethodnih projugoslavenskih, učestalo rabe i pišu prefiks hrvatski hoteći naglasiti narodnosnu prirodu obnovljene hrvatske države što je sukladno načelima ustaškog Manifesta. Nove hrvatske vlasti sukladno ovim načelima nastoje obnoviti stariji hrvatski jezik pa tako pišu zaboravljenu riječ ugar misleći na spaljenu zemlju kao vid pripreme za njenu obradu.
Nove hrvatske vlasti opisuju naziv i pojam seljak kao osoba(e) koje na svom zemljišnom posjedu sa članovima obitelji proizvodi pretežni dio sredstava za prehranu. (Čl. 7, Naredna, Isti izvor, str. 90), budući su oni predstavljali najznačajniji socijalni sloj u hrvatskom društvu. To je pravilan pravni opis pojma seljak. 30. travnja donesena je „Zakonska odredba o državljanstvu“. Prema članu 2., „državljanin je državni pripadnik arijskog porijekla…“ (Isto, str. 107-108) Istog dana donesena je „Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti“. (Isto, str. 109-112) Mnogi zbog površnosti, neznanja odnosno loših namjera ideološki tumače ovaj pojam s ciljem dokazivanja rasističke naravi NDH. Arijsko podrijeklo se treba tumačiti onako kako je zakonom propisano „…je osoba, koja potječe od predaka, koji su pripadnici europske rasne zajednice ili koji potječu od potomaka te zajednice izvan Europe.” Tu se ubrajaju pripadnici islamske vjerske zajednice misleći na Hrvate-muhamedance. (Isti izvor, točka 1, str. 109) Osobe arijskih predaka koje imaju jednog predka drugog koljena Židova imaju isti položaj kao osobe arijskog podrijekla. (Isto, str. 110) Prema točki 4., „Kao Cigani u smislu…vrijedi osoba, koja potječe od dvaju ili više predaka drugog koljena, koji su Cigani po rasi. (Isto, str. 111) S znanstvenog motrišta koje priznaje postojanje različitih rasa, ovakvi stavovi su uljudbeno utemeljeni. 30. travnja donesena je „Zakonska odredba o zaštiti arijske rase i časti Hrvatskod naroda“, (Isto, str. 113-115) hoteći ispraviti nepravde učinjene hrvatskom narodu u prošlosti, naročito u razdoblju Kraljevine SHS/Kraljevine Jugoslavije. U točki 1., se propisuje da je brak Židova i drugih osoba zakonom zabranjem a točkom 5., se propisuje „Sve promjene židovskih prezimena koje su izvršene poslije 1. prosinca 1918. stavljaju se izvan krijeposti, te se imaju zamijeniti sa prvotnim prezimenima“. (Isto, str. 114) Dakle, tzv. rasni zakoni nigdje ne spominju pravoslavce niti Srbe koji pripadaju arijskim (europskim) narodima. Ove zakonske odredbe treba promatrati s stanovišta uvjeta u kojima su pripremane i donesene a ne iz današnjeg motrišta.
- travnja donesena je „Zakonska odredba o državnom grbu, državnoj zastavi, Poglavnikovoj zastavi, državnom pečatu, pečatima državnih i samoupravnih ureda“. (Isto, str. 117-120) Prema članu 1., zakonske odredbe, početno prvo polje je bijelo (srebreno) a članom 2., zastava sadrži tri vodoravno položena polja od kojijh je najviše crveno polje, pod njim bijelo i ispod njega modro. U sredini se nalazi grb NDH. Prema čl. 3., Poglavnikova zastava se izlaže u njegovom uredu, njegovom stanu, kada je tamo, i koju nosi prilikom svih svečanih zgoda. U razdoblju 1941-1945., nije bilo dovoljno vremena da se donese ustav NDH. Zbog toga su Ustaška načela (Manifest) predstavljale ad hoc hrvatskog ustava do donošenja ustava dakle privremeno. Otuda je 29. travnja donesena „Odredba o uskladbi rada ustaške organizacije s državnim vlastima“, (Isti izvor, str. 121-122) s ciljem da se Ustaška načela prihvate, dok se ne donese Ustav, kao vrsta privremenog ustava NDH. Činjenica je da vođstvo i članstvo ustaškog pokreta predstavlja glavni upravljački, državni, politički i vojni činitelj u NDH. Otuda je sva državna i upravna vlast u NDH trebala biti u skladu sa Ustaškim načelima koja sadrže hrvatske pozitivne neposredne, kratkoročne i dugoročne nacionalne ciljeve kojima se nema što prigovoriti. U ovoj Odredbi se prvi put službeno piše Za Dom spremni. Dakle, u razdoblju od 10. travnja do 26. svibnja 1941., to je jedina zakonska odredba u kojoj se na kraju piše ZDS. 2. svibnja iste godine donesena je „Zakonska odredba o sakupljanju spisa, koji se odnosi na hrvatski oslobodilački pokret“ (HOP), uključujući ustaški. (Isti izvor, str. 143-144) Dakle, ustaški pokret se tumači kao vid hrvatskog oslobodilačkog pokreta što je u dubokoj protuslovnisti sa gledištem jugoslavenske i službene hrvatske historiografije. Vojnička prenaobrazba (srbizam „predvojnička obuka“) je trajala 4 mjeseca.
Zakoni i zakonske odredbe prva dva mjeseca života NDH su kratke, jasne i nedvosmislene što ima krupnih prednosti ali i slabosti jer nisu pravno išli u detalje. NDH je zakonom propisala zaštitu državnog poretka u „Zakonska odredba o promjenama u kaznenom zakoniku od 27. siječnja 1929. i zakona…od 9. listopada 1931“ prijetnje smrtne kazne, donesenom 3. svibnja. (Isto, str. 149-156) Razlog tome je taj što je partizansko-četnički pokret rušio državni poredak NDH i otuda su hrvatske vlasti uporabljale oružanu silu, ističe Čl. X. (Isti izvor, str. 151) To se odnosi na komunizam, anarhizam i terorizam. S legalističkog stajališta, vlasti NDH su imale pravo zakonskim odredbama štititi državni poredak mlade države Hrvatske slično svim državama sudionicima u Drugom svjetskom ratu. Tada i danas su iste pojave drugačijeg imena (Antifa) najveća ugroza nacionalnim državama. S pravnog gledišta partizansko-četnički pokret je protuslovan službenim pravnim propisima NDH. Istog dana je donesena „Zakonska odredba o prelazu s jedne vjere na drugu“ (Isti izvor, str. 157), potpisano od Ministra bogoštovlja i nastave Dr. Mile Budak (1889.-1945.) i Poglavnika Dr. Ante Pavelića. Komunističke vlasti će ovo uzeti kao jedan od dokaza krivnje M. Budaka i njegovog ubojstva. Njime se daje pravo dragovoljnog prelaska s jedne na drugu vjeru, uglavnom na Rimo-katoličku. Ljudi su sami na terenu prosuđivali što je za njih i njihove obitelji najprimjerenije. Time su mnogi preživjeli teška vremena II. svjetskog rata a zlonamjerni ovoj uzimaju kao jedan od dokaza genocidnosti NDH.
U pretežitom dijelu pravnih odredbi se uporablja i piše naziv Država Hrvatska a gdjeponekad i rjeđe se u zakonima i zakonskim odredbam piše Nezavisna Država Hrvatska. 8 svibnja donesena je „Zakonska odredba o blagajni kao predsjedništva vlade“ (Isto, str. 181-182) sa obrazloženjem (str. 183-185), čime se hrvatske vlasti nastoje obračunati sa određenim fondovima koji nisu dostupni javnosti i prihodima od službenih putovanja. „Taj otrovni korov treba isčupati i onemogućiti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“, (str. 184) čime se takvi fondovi ukidaju. Dakle, u razdoblju NDH predstavnici hrvatskih vlasti su običavali službena putovanja što odudara od projugoslavensko-komunističkog stereotipa o prirodi javno života u prvoj nepotpuno obnovljenoj hrvatskoj državi. Najduža pisana zakonska odredba se odnosi na „Provedbenu naredbu o raspodjeli i racioniranju namirnica za najnužnije potrebe života“, (Isti izvor, str. 203-212) što zorno govori o vremenu rata kada je hrana predstavljala stratešku sirovinu o kojoj su državne ustanove vodile brigu ne samo u NDH već svim europskim državama. Izdavane su potrošačke iskaznice sa kuponima za hranu. Glede jezika, hrvatske vlasti su nastojale poticati službenu uporabu hrvatskog jezika starijeg tipa koji je primjeren pučanstvu BiH kao jedne hrvatske pokrajine te stoga u pravnim propisima rabe izraz lahko. Društveni život u NDH sličan je drugim europskim državama ratnog razdoblja.
Budući se NDH nalazila u ratu, sav javni život je pod nadzorom državnih ustanova što predstavnici jugoslavenske i službene hrvatske historiografije nazivaju totalitarizmom ne upuštajući se u zbiljske razloge. Prema istom gledištu, sve države sudionice II. svjetkog rata su bile totalitarne (sve su imale logore za neprijatelje) jer su državne ustanove nadzirale ukupan javni, državni i politički, život. Od značaja je „Zakonska odredba o kruni Zvonimirovoj“, donesena 15. svibnja (Isto, str. 234), potpisana od podpredsjednika vlade Dr. Osmana Kulenovića (1889.-1947.). „Suverenitet (vrhovništvo) Nezavisne Države Hrvatske predstavlja kruna kralja Zvonimira“. (Isto, str. 234) Ukoliko je načinjena po naredbi ustaškog vođstva takva kruna sa točnim opisom, pitanje je kakva je njena sudbina i gdje se ona nalazi. Ako postoji onda ona treba biti čuvana kao temeljno svjedočanstvo neprekinutosti hrvatske državnosti. Dakle, hrvatski povjesničari trebaju se baviti pitanjem: što se dogodilo sa krunom? Pod brojem XC-176-z.p., iste godine je donesena „Zakonska odredba o osnutku Reda krune kralja Zvonimira. (Isto, str. 253-255) Među najvišim odličjem za zasluge, stečene za hrvatski narod i NDH, uveden je naslov Vitez, dodjeljivan odličnijim Hrvatima za zasluge. Ako je načinjena, gdje je i u čijim rukama završila? Budući je vlasništvo hrvatskog naroda i države, ona se treba čuvati u hrvatskoj državnoj pismohrani odnosno Hrvatskom državnom arhivu kao znak hrvatske državnosti.
U „Zakonska odredba za gradnju glavnih državnih cesta sa suvremenim kolovozima“, od 16. svibnja (str. 259-260), predviđa se u članu 1., gradnja ceste od Rogateca-Krapina-Podsused-Zagreb-Ivanić Grad-Novska-Okučani-Brod-Zemun, a zatim Okučani-Banja Luka-Split. Ovo je jedan od dokaza da su vlasti NDH Dalmaciju smatrali hrvatskom povijesnom pokrajinom koja se treba prisajediniti ostalim i bile zainteresirane za razvoj mirnodopskih odnosa zbog čega ratni sukobi nisu išli u prilog mladoj hrvatskoj državi. Predstavnici partizansko-četničkog pokreta su mislili drugačije i imali drugačije planove. Naravno, zakoni i pravni propisi u NDH kao i svim drugim državama su široko prepisivani sa promjenom naslova i datuma budući vremenski činitelj nije išao u prilog vlastima jer je trebalo u što kraćem vremenu napisati i javnost upoznati sa svim pravnim propisima. Zaoštravanje ratnih sukoba nametnulo je potrebu da se 17.svibnja donese „Zakonska odredba o prijekim sudovima“. (Isti izvor, str. 288-291) Mnogi površni i zlonamjerni ne žele prihvatiti činjenicu da su okolnosti oružanog partizansko-četničkog otpora (ustanka) neminovno vodile pravilima o zaštiti naroda i države. Također je od značaja istaći da je na teritoriji NDH, poslije Zagreba kao glavnog grada, drugi po veličini i značaju Sarajevo. Glavne poveznice u NDH su Zagreb-Banja Luka-Sarajevo. NDH je državno-teritorijalno ustrojena na načelu etničkih granica. Moderne granice se ne podudaraju sa narodnosnim pa su dijelovi hrvatskih pokrajina napučene do ljeta 1992. Hrvatima, ostale izvan upravnih granica koje su osnova suvremenih državno-teritorijalnih.
Zaključak: prva obnova države Hrvatske u prva dva nepotpuna mjeseca odlikovana je razvijenom normativnom djelatnosti. Namjera je prvo, raskinuti sve pravne odnose sa Kraljevinom Jugoslavijom i urediti sve značajnije društvene oblasti zakonima i zakonskim odredbama sukladno Ustaškim načelima. Pravna regulativa je u prva dva mjeseca razvijena što je imalo za posljedicu učinkovitu uspostavu NDH. Međutim, kako su djelovanja partizansko-četničkog pokreta sve učestalija, ova zadaća postepeno dobiva drugorazedni značaj jer se glavna djelatnost usmjerava na vojnu obranu naroda i državnog poretka. Nove vlasti su ipak uspjele u nepuna dva mjeseca izgraditi osnovnu državnu organizaciju koja bi preživjela da se nisu umiješali unutarnji i vanjski činitelji. Od krupnog je značaja zaključak da su nove hrvatske vlasti priželjkivale mirnodopske odnose u kojima bi se NDH odista razvila u modernu hrvatsku i europsku državu. Predstavnici partizansko-četničkog pokreta su bili svjesni da mirnodopski uvjeti idu u prilog NDH zbog čega su od početka 1942. pojačali vojne, propagandne i ideološke aktivnosti na rušenju državnog poretka. Ovime se potvrđuje teza da se partizansko-četnički pokret podržavan od Velike Britanije i SAD, nisu borili za rušenje ustaške vlasti, zadržavajući hrvatsku državu već protiv bilo kojeg oblika države Hrvatske.
Dr.sc. Ivica Ivo Josipović
