PROSINAC 1944. U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ…

Uvodne napomene: za razliku od prethodno opisanog odnosno prikazanog razdoblja u povijesti postojanja Nezavisne Države Hrvatske (travanj-studeni 1941-1944) u sklopu kojega je postojala za uvjete tadašnjih modernih europskih država, primjereno razvijena normativna djelatnost (zakonske odredbe, naredbe i pismena upustva) hrvatske državne Vlade kao glavnog činbenika predlaganja i donošenja zakonskih odredbi iz oblasti gospodarstva, državne uprave, društvenog života, vjerskih odnosa i vojnih pitanja, u prosincu 1944. godine razvidno je da članice države Osovine okupljene oko Njemačkog Reicha i Kraljevine Italije nisu u stanju dovršiti jednostrano proglašeni plan uspostave novog europskog i svjetskog poretka s jedne strane, te da su države članice tzv. Saveznika okupljene oko USA, Engleske i Sovjetskog Saveza, u krupnoj vojno-tehničkoj i ljudskoj prednosti koja će, između ostalog, utjecati da NDH postane vojni, politički i državni gubitnik. Ne odustajaći od povijesno-utemeljenog prava hrvatske nacije da obnovi stariju državu, glavna djelatnost hrvatske državne Vlade i upravnih vlasti na razini velikih i njima podređenih župa, poklanja se vojnoj obrani teritorijalne cjelovitosti. Glavni vojni protivnici (neprijatelji) su savezničke vojne grupe zadužene za dinarski i balkanski teritorijalni prostor i partizansko-četničke vojne grupacije kojima je zajednički cilj rušenje novo-obnovljene države Hrvatske. Svakog jutra Poglavnik i vojno-državni vrh hrvatskih oružanih snaga na stolu su imali dva pismena vojna izviješća o stanju na bojištu: a) Glavnog operativnog odjela (stožera) Ministarstva oružanih snaga NDH i b) izviješće stožera Poglavnikovog tjelesnog zdruga, sukladno kojima su se vodili u vojnim djelatnostima. Dakle, da su pobijedile države Osovine, obstala bi u međunarodnoj zajednici NDH.

1. Izviješće od 1. prosinca 1944.

Izviješće operatinog odjela Ministarstva oružanih snaga NDH broj 129 od 1. 12. 1944., je dnevno izviješće o borbama oko Knina, u Slavoniji i prostoru bosanskih i hercegovačkih pokrajina. (Izvor: Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu; Borbe u Hrvatskoj; Knjiga 36, Tom 5, Biblioteka Znaci, Jugoslaveski izvor temeljen na vjerodostojnim dnevnim izviješćima oružanih snaga NDH sa jugoslavenskim tumačenjem određenih događaja.Budući da izvor raspolaže vjerodostojnim pismenim izviješćima hrvatskih oružanih snaga dopunjenih komunističkim tumačenjima, može se smatrati cjelovitim.) Prema obćem pregledu, na Iztočnoj fronti je pojačana vatrena djelatnost. Mostobran kod Osieka (prema korijenskom pravopisu koji vodeći hrvatski jezikoslovci smatraju najprimjereniji hrvatskom jeziku) sužen je. Na Jadranskoj bojišnici popustila je neprijateljska djalatnost na Kninskom odsjeku uslijed pretrpljenih gubitaka. Dakle, dinarski teritorijalni prostor u sve većoj mjeri postaje prostor ljudskih žrtava na svim stranama uslijed nepomirljivog sučeljavanja različitih ideologija i političkih modela. Postignuti su vojni uspjesi kod Požege, Kotor Varoši i Zenice a Našice su ponovno ugrožene. (Vidjeti isti izvor, str. 621) Sjeverna obala Dunava nasuprot Vukovara (hrvatski grad koji je imao krupnu ulogu kako u završnim ratnim dejstvima II. svjetskog rata tako i Domovinsko-obrambenog rata što svjedoči o njegovom strateškom značaju) posjednuta je od neprijatelja odnosno sovjetsko-partizanskih snaga. Obalu Dunava od Apatina do Bačke Palanke držale su tada jedinice 26. NOV divizije. Naselje Belje nalazilo se pod vatrom tzv. Staljnovih orgulja. (Isti izvor, str. 621) Jedna ustaška bojna u vojnim pothvatima oko Kotor Varoši (područje oko Banja Luke imalo je strateški značaj zbog blizine glavnom gradu NDH) raspršila je jednu skupinu partizana, nanoseći gubitke od 41 poginulih i oko 60 ranjenih neprijateljskih pripadnika. (Vidjeti isti izvor, str. 623) Nedvojbeno su oružane snage NDH još uvijek premoćne nad partizanskim snagama. Prilikom neprijateljskog bombardiranja Zenice, napadnuto je selo Ričice, kada je srušeno oko 150 kuća, 14 osoba poginulo i 12 ranjeno. Saveznički zrakoplovi nisu marili za civilne žrtve, jer je za iste od značaja bilo da se oslobode tereta. Također je hrvatsko zrakoplovstvo djelatno u prievozu vojničkog osoblja. 30. studenog 1944. na pruzi između željezničke postaje Dugo Selo i Prečec eksplodirale su tri mine i oštećena željeznička pruga. Partizani su često i ciljano podmetali mine pod putničke vlakove s ciljem stvaranja straha, obće nesigurnosti i terora.

2. Izviješće od 2. prosinca 1944.

Izviješće operativnog odjela Ministarstva oružanih snaga NDH broj 130 od 2. 12. 1944., (Vidjeti isti izvor, str. 624-626), opisuje terorističke napade na prugama Zagreb – Banova Jaruga i Zagreb – Karlovac. U području Bijeljine zapaženo je okupljanje partizanskih snaga. Sukladno zahtjevima vojnog vrha partizanskih snaga, saveznički zrakoplovi su pojačano djelovali na napadaje teretnih vlakova kako bi prekinuli robne tokove i obskrbu hrvatskih oružanih snaga. Dakako da su ove aktivnosti utjecale na povjerenje građana i vojnika prema hrvatskim vlastima koje se nisu mogle suprostaviti savezničkom zrakoplovstvu. Prvog prosinca 1944. na pruzi Zagreb – Karlovac između željezničke postaje Horvati i Zdenčina naletio je na minu putnički vlak. Mine su postavili pripadnici 2. diverzanskog odreda prema partizanskim izvorima. (Isti izvor, str. 625)

3. Izviješće od 3. prosinca 1944.

U izviješću (Isti izvor, str. 626-630) Glavnog stožera Ministarstva oružanih snaga NDH se izlaže o stanju bojišnice u Dalmaciji, Lici, Slavoniji i Sriemu (u Zborniku se uporablja naziv „Srem“). Obrana Osieka povučena je na rieku Dravu. U Bijeljini su ušli partizani a prethodno su hrvatske snage napustile ovaj grad bez borbi. Područje oko Požege i Pleternice je izloženo neprijateljskim napadajima i borbe su u toku. Nastavljaju se napadaji neprijateljskog zrakoplovstva na željezničke pruge i postrojenja. Sovjetske snage su zapažene na lievoj obali Drave nasuprot Adolfovcu, Josipovcu i Petrijavaca. Izviješće je podpisao Glavar glavnostožernog ureda general i ustaški pukovnik Tomislav Sertić.

4. Izviješća od 4. prosinca 1944.

U izviješću broj 132 (Isti izvor, str. 630-632) opisuje se napadaj neprijateljskih zrakoplova na Zaprešić i željezničke vlakove. Neprijateljski zrakoplovi su napali vlak na pruzi Bos. Brod – Doboj između željezničke postaje Lužani i Kovači. Oštećen je stroj a strovođa, ložač i nadzornik stroja te jedan njemački vojnik su poginuli. U izviješću Stožera Poglavnikovog tjelesnog zdruga broj 133 od istog dana (Vidjeti isti izvor, str. 633-634), navodi se da su komunisti napali 2. 12. 1944. u 05,35 sati uporište Gudovac kod Bjelovara a istog dana su komunisti došli u V. Mučna kod Koprivnice ali su nakon kraćeg vremena odbačeni nazad. Neprijateljsko zrakoplovstvo (Savezničko) je u više navrata bombardiralo Bjelovar. Primjetno je pomanjkanje streljiva kod oružanih snaga NDH.

5. Izviješće od 5. prosinca 1944.

U ovom izviješću (Isti izvor, str. 635-638) se navodi da je Knin zbog opravdanih razloga napušten te o manje uspješnim borbama oko Broda i Doboja. Izvještava se o napadajima neprijateljskog zrakoplovstva na Vareš i željeznička postrojenja. Ustaške i domobranske postrojbe su iznenada noću 1. 12. 1944. napale partizane u selu Sivši, 9 km jugozapadno od Doboja i rastjerale iste, kojom prilikom je ubijeno 15 i zarobljeno 10 partizana. Zbog jakih partizanskih snaga koje su obkolile Požegu, naređeno je napuštanje. Četiri neprijeteljska zrakoplova napala su rudnik u Varešu, razorile željezničku prugu kojom prilikom je ranjena jedna osoba.Ponovno su saveznički (neprijateljski) zrakoplovi napali strojnicama i bombama željezničku prugu i vlak na pruzi Brod – Doboj između željezničke postaje Lužani i Derventa, kao i željezničku postaju Šid.

6. Izviješća od 6. i 7. prosinca 1944.

U izviješću broj 135 od 6. 12. 1944. (Vidjeti isti izvor, str. 638-641), opisuje se pojačana vojna djelovanja neprijateljskih snaga koje su kod Opatovca prešle Dunav s jakim snagama. Prema ovom izviješću, ponovno je oslobođena Bijeljina. Istog dana oko 17. 00 sati prema vijestima Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost, na glavni kolodvor u Zagrebu s Nijemcima je stigla skupina od oko 50 četnika u bivšim jugoslavenskim odorama naoružani s puškama, odakle su samovozima prevezeni nekud u Ilicu. U izviješću broj 136 od 7. 12. 1944., ističe se da su uspješno odbijeni partizanski napadaji na uporišta hrvatskih oružanih snaga u području Banja Luke. Zabilježeni su napadaji neprijateljskog zrakoplovstva na Konjic, kojom prilikom je oboren 4-strojni zrakoplov. Vojna i materijalna podpora Saveznika presudila je tok ratnih djelovanja na širem dinarskom odnosno hrvatskom području.

7. Izviješće od 8. prosinca 1944.

Iz izviješća broj 137 od 8. 12. 1944. (Detaljnije vidjeti, isti izvor, str. 644-646) razvidno je na koliko bojišnica su bile razapete hrvatske oružane snage – Ustaška vojnica i domobranstvo – u borbama sa neprijateljskim zrakoplovima i partizansko-četničkim snagama. Na sriemskom odsjeku u toku su žestoke borbe sa sovjetsko-partizanskim snagama koje zajednički napadaju područje Tovarnika (ovo područje je bilo također u razdoblju Domovinsko-obrambenog rata izloženo jakim vojnim udarima jugoslavensko-srbsko-četničkih snaga). 13 neprijateljskih zrakoplova napalo je željeznički most u Zenici.

8. Izviješće od 9. prosinca 1944.

U izviješću broj 138 od 9. 12. 1944. (Vidjeti isti izvor, str. 646-652) opisuje se obrana Požege i Pleternice koje su izložene jakim partizanskim snagama. U izviješću se ističe da neprijatelj (partizanske snage) raspolaže sa dobrim naoružanjem dobivenim od Saveznika kao i Talijana prilikom predaje, raznog podrijetla – američkim, engleskim, sovjetskim i talijanskim – te da su dobro snabdjeveni streljivom zahvaljujući obilnoj savezničkoj vojnoj pomoći. S druge strane se naglašava borbeni moral pripadnika hrvatskih oružanih snaga kao i bratska povezanost domobranstva i ustaša. U izviješću broj 139 od istog dana (Isto, str. 653-654) saopćava se da su neprijateljski zrakoplovi (sastavljač izviješća piše izraz „avioni“, što nije u duhu hrvatskog jezika) napali Kiseljak, kojom prilikom je srušen jedan neprijateljski zrakoplov a dva pilota zarobljena. Neprijateljski lovci-bombarderi napali su željezničku prugu južno od Dervente a četiri lovca prugu kod željezničke postaje Lužani bez veće štete. Saveznička pomoć neprijateljskih zrakoplova partizanskim snagama presudno je utjecala na slabljenje vojne moći oružanih snaga NDH krajem 1944. godine.

9. Izviješće od 11. prosinca 1944.

Ono svjedoči o sukobljenosti različitih vojnih i političkih ciljeva na širem dinarskom prostoru budući se u izviješću broj 141 od 11. 12. 1944. (Isto, str. 658-659) ističe da su četnici kod Han Kula kraj Banja Luke nanijeli partizanima gubitke od 35 poginulih, kojom prilikom se hrvatskim postrojbama predalo 15 partizana. Nedvojbeno se radilo o zajedničkom vojnom podhvatu hrvatskih i četničkih snaga, sukladno sporazumu.

10. Izviješće od 12. prosinca 1944.

U izviješću broj 143 od 12. 12. 1944. (Isto, str. 661-665) ističe se da je jedna jača skupina partizana napala 10. 12. 1944. stražu na mostu na Lomnici, 14 km jugozapadno od Zagreba. Noću 10/11. 12. iste godine napali su partizani selo Horvati, 18 km udaljeno od Zagreba i svladali posadu. Dakle, u prosincu 1944. godine partizani su se približili zagrebačkom predgrađu i time ugrozili glavni grad. Pojačana su djelovanja neprijateljskog zrakoplovstva na željezničku prugu Zagreb – Karlovac i Zagreb – Sutla. Napadnuta je željeznička postaja Dubica sa devet neprijateljskih zrakoplova. U Sokolac je pristiglo 606 a u okolicu oko 10.000 Nedićevih vojnika koji se povlače pred partizansko-sovjetskim snagama iz Srbije.

11. Izviješće od 13. prosinca 1944.

U ovom izviješću broj 144 (Vidjeti isti izvor, str. 665-667), napisano je da su učestali neprijateljski zrakoplovni napadaji na željezničke postaje Tarčin, Kakanj i Kiseljak, s namjerom ometanja teretnog prometa glavnim željezničkim prometnicama kako bi onemogućili prievoz lijekova, hrane, sirovina i ljudstva. Oborena su tri neprijateljska zrakoplova. Na rieci Dravi kod Belišća odbačene su partizanske snage koje su bili prešle Dravu sa sjevera i tom prilikom su partizani imali 200 poginulih.

12. Izviješće od 15. prosinca 1944.

U izviješću broj 147 od 15. 12. 1944. (Isti izvor, str. 672-676) se navodi da na borbenoj crti u Sriemu neprijatelj već treći dan napada jakim snagama i da kao posljedica toga u Vinkovcima ima žrtava i materijalne štete. Istog dana je na glavnoj pruzi između Sesvetski Kraljevec i Dugo Selo putnički vlak naletio na postavljenu minu kojom prilikom je poginuo jedan putnik a pet vojnika ranjeno. Također je istog dana na pruzi Sarajevo – Zenica između željezničke postaje Modrinje i Kakanj bolnički vlak naletio na minu i tom je prilikom 21 osoba poginula a 23 ranjene. Nebrojene ratne zločine protiv građana počinili su saveznički zrakoplovi na području Nezavisne Države Hrvatske koje se ne mogu ničim opravdati a o kojima šira javnost ne zna dovoljno.

13. Izviješće od 17. prosinca 1944.

U izviješću broj 167 operativnog odjela Ministarstva oružanih snaga NDH od 17. 12. 1944. (Vidjeti isti izvor, str. 684-687) se detaljno opisuje stanje glavnih bojišnica. Iznenadnim prepadom na partizanske snage u Korenici nađen je znatan ratni plien. Prema izviješću III. Zbornog područja u Okruglici kod Vareša, kod D. Mihailovića se nalazi član CKJ ing. Vladimir Predavec i general Dragutin Kuzmić kao komandant hrvatskih jedinica jugoslavenske vojske u Domovini. Oko 5.000 četnika s obiteljima stiglo je u Plaški odakle namjeravaju produžiti za Njemačku.

14. Izviješće od 21. prosinca 1944.

U izviješću broj 155 od 21. 12. 1944. (Isto, str. 697-700) stoji da su noću 18/19. prosinca iste godine partizani bez borbe, jer su hrvatske snage mjesto prethodno napustile, ušle u Trnovo, 22 km južno od Sarajeva. Sukladno tome, brojna naselja koja su držale oružane snage NDH su bez borbe prepuštane neprijatelju budući je bila procjena da se nisu mogla obraniti.

15. Izviješće od 22. prosinca 1944.

U izviješću broj 156 od 22. 12. 1944. (Vidjeti isti izvor, str. 700-703) napisano je da su kod Šotina prvi puta opažene bugarske vojne jedinice na sriemskoj bojišnici. Sovjetske jedinice su zamijenjene bugarskim. Bugarska je kažnjena zbog savezništva sa Njemačkom.

16. Izviješće od 23. prosinca 1944.

U izviješću se navodi da je oboren jedan neprijateljski (lovački) zrakoplov kod Doboja. Na ovom području NDH česta su djelovanja neprijateljskog zrakoplovstva jer je Doboj predstavljao značajno željezničko čvorište a s druge strane su neprijateljski bombarderi koji su nakon predaje Italije imali svoje vojne baze na talijanskom teritoriju pri povratku sa svojih napadačkih podhvata na njemačke gradove, na prostoru Broda, Dervente i Doboja istresali preostale bombe kako bi se opravdali pred predpostavljenim. Ljudski život nije vriedio koliko puščani naboj. Dakle, odista je vjerodostojan iskaz prema kojemu bez obilate vojne i materijalne podpore Saveznika partizanskim snagama, hrvatske oružane snage nikada ne bi bile vojno poražene.

17. Izviješće od 24. prosinca 1944.

Izviješće Glavnog stožera Ministarstva oružanih snaga NDH od 24. 12. 1944. (Isti izvor, str. 707-711), navodi da se uporište i posada Draganića u jakosti 180 domobrana i ustaša predala bez jačeg odpora. Izražava se sumnja da je u pitanju izdaja. Neprijateljski zrakoplovi bombardirali Fojnicu premda je ona bila okupirana od partizana. Tom prilikom poginulo je oko 40 građana što govori o nemaru neprijateljskog zrakoplovstva za nevine žrtve.

18. Izviješće od 25. prosinca 1944.

U njemu se navodi (Isti izvor, str. 713-715) da se 20. 12. iste godine pobunila u Vagancu 2. satnija I. bojne VII. ustaškog zdruga, čiji su pripadnici namjeravali napustiti posadu u smjeru Bihaća. Prilikom ugušivanja pobune poginulo 11 ustaša i ranjeno 13. Vođe pobune su vjerojatno dočastnici. Prema njemačkom izviješću, D. Mihailović je navodno izjavio da bi se borio s ustašama i domobranima budući imaju zajednički cilj uništenja komunizma.

19. Izviješće od 26. prosinca 1944.

Prema izviješću stožera Poglavnikovog tjelesnog zdruga broj 167 od 26. 12. 1944., (Vidjeti isti izvor, str. 716-717), 23. 12. 1944. 1. pukovnija Poglavnikovog tjelesnog zdruga imala je borbu kod G. Sredice sa Kalničkim odredom bez vlastitih gubitak. Zaplijenjena je cjelokupna pismohrana Kalničkog odreda a sam odred razbijen, što su partizanski izvori odbacili kao netočnu vijest.

20. Izviješće od 27. prosinca 1944.

U ovom izviješću Glavnog stožera Ministarstva oružanih snaga NDH od 27. 12. 1944. (Vidjeti isti izvor, str. 718-719) navodi se da je njemački vlak naletio na minu kod željezničke postaje Hadžići i da je u tom partizansko-diverzantskom podhvatu poginulo 23 Nijemca.

21. Izviješće od 28. prosinca 1944.

U ovom izviješću (Isti izvor, str. 720-723) napisano je da su neprijateljski zrakoplovi bombardirali Sarajevo te da je šest neprijateljskih zrakoplova bacilo bombe na Mostar. Jedan zrakoplov je pogođen i srušen kod Konjica a 6 članova posade iskočilo padobranima. Dakle, preko dinarskog područja vodila je zrakoplovna linija između savezničkih baza u Italiji i njemačkih industrijskih središta i gradova. Tvrdnja da su partizani pobijedili na valovima savezničkih vojnih podhvata je točna kao i tvrdnja da je Tito preveo Cherchilla žednog preko vode kada mu je obećao demokratske izbore nakon završetka rata. Ujedno, partizanske snage predstavljale su korisno sredstvo za ostvaranje savezničke politike uspostave novog svjetskog poretka sa USA kao velikom silom.

22. Izviješće od 29. prosinca 1944.

Izviješće Glavnog stožera Ministarstva oružanih snaga NDH (Vidjeti isti izvor, str. 725-727) broj 167 od 29. 12. 1944., sadrži vijest da je na željezničkoj pruzi između željezničke postaje Sesvete (Sesvetski Kraljevec) i Dugo Selo vlak nalatio na minu te da je na pruzi između željezničke postaje Dugo Selo i Ivanić Grad drugi vlak naišao na minu. Iz ovoga se može izvući zaglavak da je vjerodostojna tvrdnja da su po svojoj naravi partizanske snage terorističke budući su postavljale mine pred putničkim vlakovima ne vodeći računa o ljudskim žrtvama te da su sva sredstva uporabljali kako bi ostvarili svoje ciljeve o obnovi druge Jugoslavije pod vođstvom jugoslavenskih komunista a zapravo velikosrbske politike.

U zaglavku, konac 1944. godine svjedoči o presudnoj ulozi savezničke vojne i materijalne pomoći bez koje partizani ne bi postojali kao ozbiljniji vojni činbenik. Normativizam je ustuknuo i prevagnuo je poriv samo-održanja, obrane vrijednosti i teritorijalne cjelovitosti obnovljene države Hrvatske a zapravo obrane prava postojanja hrvatske nacije. Toliko o demokratskom Zapadu koji nije ustao u obranu i zaštitu Hrvata od jugoslavensko-srbskih genocidnih planova. Dapače je dolijevao ulje na oganj. Nesumnjivo je mnogima koncem 1944. bilo jasno da države Osovine pa tako i NDH, ne mogu izdržati pritisak država Saveznica kojima je cilj očuvanje postojećeg europskog i svjetskog poretka.

Dr.sc. Ivica Ivo Josipović