- travnja publicirana je zbirka pjesama autora Nikole Puzovića (aktivist, publicist i autodidakt; r. 2006.), naslovljena Odraz panonske zore: Autobiografska reminiscencija identitetskog bitka. Ovu zbirku pjesama karakterizira izraženi arhaični ekspresionistički stil s prisutnim dijalektalnim i leksičkim varijacijama, a s primjesama neologizama i latinizama. Nastala je kao posljedica dubokog egzistencijalnog preispitivanja koje je u svojoj biti neizostavno od nacionalnog identiteta i autobiografskih značajki autora.
Oživljavanje čakavštine (u Vojvodini)
„Pored svestranog dijalektalnog i leksičkog odabira, pisanje grobničkom čakavštinom služi kao svojevrsno oživljavanje rodnog kraja. Vraćam se na davni govor riječkog zaleđa, iako nisam izvorni čakavac, već ijekavski novoštokavac (hrvatski standard) – kako su moji roditelji doista rođeni Riječani. Kada govorimo o čakavštini riječkog zaleđa, tu moram naglasiti da je ona ponajprije ikavskog govora, no isprepliće se s ekavičnim tipom zbog utjecaja kajkavštine Gorskog kotara. Riječ je o narječju, toliko specifičnom, da ga malo tko može posve razumjeti van mikropodručja riječkog zaleđa. Kroz ‘remininiscenciju’ ogleda se pokušaj ‘rekapitulacije’ nakon izopćenja iz te sredine, koje traje više od jednog desetljeća. S obzirom na moje životne okolnosti i ono što nazivam panhrvatskom komponentom, dijalektalne varijacije uvodim kao bit očuvanja sveukupnog nacionalnog identiteta, gdje zapravo ne pravim nikakvu razliku kada su u pitanju same jezične, kulturne ili regionalne značajke. – Što se upravo ogleda i kroz svojevrsni društveno-politički angažman, nevezano za nastanjeno podneblje.“
Izbor pjesama, tematika i stil
„Odlučio sam se samostalno publicirati dio svojih pjesama. Ipak, dio onoga što bi moglo eventualno poprimiti neželjene negativne konotacije, odlučio sam povući. – Mada izričajno ni u priloženom radu ne zaostajem previše u kontekstu beskompromisne retorike. Iako u svakom stihu djelomice filozofski propitujem egzistenciju – jasno je kako je presudni motiv političko-nacionalnog karaktera, odnosno baziran na osobnom poimanju identiteta, gdje se donekle za cilj ima istaknuti tu domoljubnu crtu. Ona je svakako autobiografske sadržine, gdje se na neki način ogleda cijeli životni tijek unutar samog specifičnog socio-političkog okruženja i osobne identitetske korelacije. Tako da ujedno obuhvaća i filozofske i nacionalne elemente – koji doista bivaju nerazdvojivim. Opet, pojavljuju se leksičke varijacije u simbiozi s arhaizmima, kao naznaka povijesnog eksprensionizma sažeta kroz ideje državnopravne misli. Katkad su, zato, prisutne upečatljive metafore i žestoke osude. Sam izbor narječja ostavlja jasnu simboliku. Kada se reminiscentno govori o rodnom kraju, uvodi se čakavština. Kada se govori o ‘steklištvu’, slijedi posveta kao uvertira, pisana na kajkavštini. Svakako, ovo je jedan zanimljiv skup vlastitih promišljanja o identitetu i kao takav s razlogom je pisan takvim jezikom i stilom. Promatramo li psihološki, vrlo vjerojatno možemo uočiti pojedino odstupanje: odnosno katkad je ono s jakim nabojem, a katkad samo pesimistično gledište. Rezultat je to doživljavanja određenih procesa i okolnosti kroz posljednjih nekoliko mjeseci, pogotovo onda kada su konkretni životni trenuci bili inspiracija, a stihovi kronološki pisani vrlo kratkim intenzitetom.“
Pjesme (poveznica):
Nikola Puzović
Novi Sad
Leave a Comment