Svijet se od 1980 godine nije se suočavao sa stagflacijom. Nekad davno 1973 godine dogodio se nagli skok cijene nafte od 700% poznat pod nazivom „naftni šok“. Drugi „naftni šok“ dogodio se 1979 godine i tada je cijena nafte skočila za 400%! U siječnju 1980 godine, cijena nafte dosegla je tada nevjerojatnu razinu od $40 po barelu. Tek sa dolakom Ronalda Regana cijena nafte je snižena. Poduzeo je Regan niz mjera, jedna je bila i rat između Iraka i Irana, kada su te države višestruko uvećale ponudu nafte i time oborile njezinu cijenu. Uveo je Regan i ograničenja brzine na autocestama od 100km/h koja su ostala do danas. Automobilska industrija započela je sa proizvodnjom puno manjih automibila, kako bi snizila potrošnju goriva. Od nekadašnjih automobila čiji strojevi bi imali po 12 cilindara, došlo se na 8, pa na 6 i danas su samo automobili čiji strojevi imaju 4 cilindra. Stoga svi oni „zeleni“ koji govore kako razvijene države nisu ništa poduzimale jednostavno samo lažu!
Tadašnji nagli skokovi cijene nafte prouzročili su tzv. troškovnu inflaciju. Sve do sedamdesetih godina prošlog stoljeća znalo se samo za inflaciju potražnje, ali te sedamdesete godine donijele su u svijet troškovnu inflaciju kao posve novu vrstu. Problem troškovne inflacije sastoji se u tome što s rastom troškova transporta, rastu cijene robi. S rastom cijena robe, dolazi do smanjenja prodaje, što dovodi do smanjenja ponude kroz smanjenje proizvodnje. Sve što se proizvede teško se prodaje, a razlog je taj što rast plaća nikako ne može sustići rast cijena robe! Drugim riječima kupovna moć se stalno snižava. Stoga se događa ekonomska stagnacija i inflacija istodobno, pa se takva situacija naziva stagflacija! Plaće u uvijetima troškovne inflacije sporije rastu od inflacije iz jednostavnog razloga što su plaće dio troškovnika svakog poduzeća. Ne vezano gdje se nalazi i kakvom se proizvodnjom bavi poduzeće, ono uvijek ima 4 vrste troškova poslovanja. To su materijalni troškovi proizvodnje, troškovi radne snage, troškovi financiranja poslovanja i troškovi poreza. Na zadnje dvije vrsta troškova poduzeće nema nikakvog utjecaja. Na prve dvije vrste troškova ima djelomični utjecaj. Rast plaća se pregovara i dogovara sa sindikatima, a snabdjevanje energijom i reprodukcijskim materijalom se pregovara i dogovara sa dobavljačima. Stoga ako rastu plaće zbog inflacije, one dodatno potiču inflaciju!
Zbog agresije Rusije na Ukrainu SAD i EU poduzeli su mjere ekonomske izolacije Rusije, pa se na popisu „ne poželjne“ robe iz Rusije našli sirova nafta i plin! Rusija nije bila nikad dio OPEC organizacije, pa je njezina nafta uvijek bila čimbenik balansiranja pounude nafte na svjetskom tržištu i samim time i cijene! Nakon rasapa SSSR, Putin uspostavio novu vrstu vlasti koja bi se najlakše nazuvala kao nacionalkomunizam! Naime, Boris Jeljcin je bio obični alkoholičar ne sposoban voditi državu! Osim što se enormno obogatio baš ništa nije učinio za državu Rusiju. Dolazak bivšeg KGB špijuna Putina, Rusija se vratila starom modelu diktature pojedinca kojeg svi moraju slijepo slijediti ili će biti ubijeni. Svaki diktator je uvijek okružen poltronima i ulizicama, jer svako konstruktivno razmišljanje vodi u smrt takvu osobu. Konstruktivno razmišljanje može biti „usmjereno protiv volje naroda“, a samo „veliki vođa“ zna što je „interes naroda“! Dakle, špijunski luđak Putin izvrišio je agresiju na Ukrainu, jer su EU i NATO ogormni neprijatelji još iz doba hladnog rata. Makar je i sama EU doslovce ne naoružana, a još manje je naoružana Ukraina i nije uopće „nacionalna ugroza po Rusiju“ s njezinim evenutalnim članstvom u EU i NATO!
Postavlja se jednostavno pitanje kako izići iz sadašnje energetske krize?
Igrarije sa „zelenom“ energijom definitivno je prošlost za cijeli svijet u narednih desetak godina, jer barem 10 godina će trebati EU i SAD za oporavak od ovog energetskog, ekonomskog i političkog šoka bilo vojnom pobjedom Ukraine ili Rusije! Naime, SAD i EU moraju iznaći nova izvorišta energije izvan Rusije, što će zahtjevati godine. Stoga će cijena sirove nafte sigurno dosegnuti $150 po barelu. Sa pitanjem iznalaženja novih izvora energije dolazi se i do Hrvatske.
Hrvatska sigurno ima vrlo ozbiljne rezerve plina i nafte u Jadranu. Hrvatski plin i nafta više ne mogu biti samo beskorisni nacionalni kapital, već je i nasušna energetska potreba EU. Stoga sve one udruge „zelembaća“ koje promiču „zdrave“ energije sada su pale u vodu, kao i njihovo dosadašnje financiranje od strane Putina! Stvaranje „klime“ u hrvatskoj javnosti po kojoj je Hrvatska postala „ozbiljan“ onečiščivać zraka kroz korištenje plina i nafte bilo je obično pranje mozgova hrvatske javnosti. To isto se činilio i u EU, kako bi se stvorila trajna energetska ovisnost EU o Rusiji! Zato su prijetnje „sveopće ugroze“ od globalnog zatopljenja predstavljane kao pitanje „života i smrti“ praktično već sutra bile običan cirkus. Stoga su i nastupi Grete Thunberg bili običan cirkus, jer se vidjelo kako je ta djevojka mentalno ne stabilna trućala Putinovu promidžbu!
Isto tako znamo danas i zbog čega je Sanader bio smijenjen, zato što je prodao MOL-u dionice INA-e. MOL je već godinama pod kontrolom Rusije, a samo INA ima pravo provesti eksploataciju nafte i plina iz Jadrana, a MOL baš to ne želi! Sanader je narušio dodatno energetsku ovisnost EU o Rusiji i sada znamo i da je iza smjene Sanadera stajao SAD! Danas znamo i kako je duboko bio u pravu Trump koji je inzistirao na LNG terminalima uključujući i Omišalj za proizvdonju plina, jer smanjiva energetsku ovisnost EU o Rusiji! Danas znamo da je Angela Merkel vodila krivu vanjsku politiku dodvoravanja Putinu, jer je cijela EU postala još više energetski ovisna o Putinu!
Vidimo i znamo kako je sljepo sljedbeništvo Merkelove politike bilo velika greška svih u EU! Još je Zoran Milanović kao premijer govorio „mi sljedimo Njemačku“, a ta Njemačka je imala krivu energetsku politiku za čitavu EU! To isto je činio i Plenković sve do samog odlaska Merkelke. Znamo isto tako koliko je bilo krivo što od Hrvatske nije stvorena energetski neovisna država i bila jedan od važnijih izvoznika jadranskog plina i nafte u EU. Naravno postavlje se i pitanje je li Dubravka Šuica doista predstavnik hrvatskih interesa EU parlamentu ili Putinovih, jer je izrazito agresivno protiv korištenja nafte i plina iz Jadrana? Je li se Dubravka obogatila od plaće parlamentarke u Briselu, ili od novca koji došao od Putina? Pitanje je isto tako jesu li predstavnici sindikata u HEP-u, Jadranko Berlengi, Denis Geto i Dubravko Čorak zastupali interese zaposlenika HEP-a ili interese Putina? Trojca spomenutih sindikalista bili su izrazito protiv namjere Plenkovića za prodaju vlasničkog udijela HEP-a, kako bi se s tim novcem otkupile dionice INA-e! Nikomu to tada nije bilo sumnjivo, pa čak ni hrvatskim sigurnosno-obavještajnim službama. Jesu li te hrvatske službe bile samo lijene i glupe, ili su radile po nalogu Putina?
Puno je pitanja u svemu tome oko energetske politke EU i same Hrvatske, a jako malo odgovora! Odgovori će početi dolaziti ubrznao, jer će se dinamika rasta cijena nafte i plina odvijati ubrazno. Tek sada sljedi potpuna eliminacija svih Putnovih špijuna i suradnika koji su instalirani u čitavoj EU i u Hrvatskoj! Kotač povijesti kreće u drugom smjeru i Europa kakvu smo znali od hladnog rata do danas više ne postoji niti će postojati! Imamo „ključajući“ rat, a ne hladan! Ključajući rat lako „iskipi“ i prelije se u okoliš. Europa će se stabilizirati tek nakon smrti Putina i to desetljećima sporo i postupno! SAD nije od koristi ni za sebe ni za EU, jer je na vlasti izhlapjeli beskičmenjak! Kada je Hrvatska u pitanju, ona će bauljati ne više iza Njemačke već iza Francuske! Ovo je ratno doba u Europi, a Hrvatska nema spreman ni jedan jedini vojni zrakoplov, već samo „obećane“ Rafale od Francuske! Napismeno ugovorno obećanje je imala i Ukraina od SAD i Britanije da će je braniti od ruske agresije! Ukraina danas zna, obećanje je ludom radovanje! Zna li to i Plenković!?
Dr. Tihomir Janjiček
Leave a Comment