Svakako da bi svakidašnji problemi, skupoća, krađa, korupcija, u društvu trebale biti prvensteni na ljestvici prioriteta. Ali, to ne znaći da sada mi moramo naše ključne još neriješene povijesne događaje, pogotovo one iz vremena Drugog svjetskog rata (DSR) i dalje stavljati pod tepih. Razlog da o njima sada govorimo je jer to nismo mogli raditi za vrijeme “bivše”, tadašnjeg totalitarnog komunističkog režima.
A problem nije u tome što se te teme tobože nameću onim hitnim, današnjim, nego što u društvu, a pogotovo u politici, još postoju stanoviti pritisci da i dalje sve ostane pod tepihom, zašto, zato jer to nekome ne odgovara, boje se istine!
Ustvari kazati da danas imamo važnijih tema od ovih povijesnih je baš taj narativ kojeg oni koji se boje istine žele propagirat. Svatko tko kaže da ima važnijih tema i problema za riješavat namjerno ili ne radi da ostane i dalje status quo, to jest povijest nametnuta tokom 45. godina jugo-komunističke propagande!
A takva lažna povijest nije korisna niti dobra nikomu a pogotovo našim mlađim naraštajima jer će ih ta iskrivljena povijest stalno slijediti, a nemože se graditi jako i zdravo društvo na nestabilnim, lažnim, temeljima.
Kakvi će odgovor u budućnosti dati ti mladi životnim izazovima ako se sada ne ispravi ta kriva povijest. Sada baš jest pravo vrijeme jer još ima onih koji su vezani za tu povijest i njihov interest kao i svjedočanstva treba iskoristit da se na vrijeme ispravi krivica. Jednom kad to vrijeme prođe biti će kasno, ostat će vakum kojeg mladi neće moći ispuniti.
Naši neprijatelji će i dalje crniti naše ime i prepričavat krivu povijesti hrvatskog naroda. Ne ostavljajmo za sutra što možemo učinit danas jer kako se ono kaže, povijest se ponavlja i ne pita dali se radi o pravoj ili krivoj povijesti.
A posljedice te iskrivljene povijesti doživili smo baš u Domovinskom ratu. Ekstrema koja se dogodila kao na Ovčari, Škabrnji, nije samo tako spala s neba. To su posljedice te iskrivljene povijesti iz DSR gdje su Hrvati bili lažno prikazivani kao ubojice, genocidni narod, zato i odmazda devedesetih jer je cijela jedna generacija od 45. pa dalje tako odgojena i čekala je samo priliku da se osveti. Tako je i bilo, posljedice tog pranja mozga vidljive su i dan danas.
Zašto bi netko samo tako nekog mrzio i ubijao ako za to ne postoji razlog? Istinit ili lažan nije važno, razlog postoji. I on se i dalje propagira i ponovit će se, ne daj Bože, svi oni eksezi iz Domovinskog rata ako se tome sada ne stane na kraj. Ostaviti pod tepihom nije riješenje.
Dužnost nam je baš radi naših mladih da im ostavimo rasvijetlenu povijest, da se strahote Drugog svjetskog i Domovinskog rata i porača nikad ne ponove. Istina je da je generacija koja se borila u Domovinskom ratu to činila da se spasi od agresije ali sigurno su se pitali zašto je došlo do agresije, a pogotovo do neviđene ekstreme.
Znači, povijest nam je tu putokaz kako i zašto dolazi do ratnog stanja. U našem slučaju se radi o ne samo megalomanskoj ideji jedne Velike Srbije ali isto tako ne želji da se živi pod istim krovom s “genocidnim” hrvatskim narodom. Narodom koji prema krivoj povijesti jedva čeka da nastavi s klanjem koje je prestalo 1945. kao što je 2022. Vučić poručio hrvatskim vlastima:”Samo vi radite svoj posao”! Takve se poruke nemogu ignorirat.
Ta mračna poruka ima svoju konstantu, poistovjećuje se s postojanjem Nezavisne Države Hrvatske (NDH) koja je postojala od 1941. do 1945. Drugim riječima pojam države i zločina koji se u ratu dogodio je za njih, Srbe, istovjetan. Hrvatska država za njih znači njihovo pogubljenje, po istoj onoj paroli koju su sami izmislili i nama poručili još 1902. usred Zagreba:”Do istrage naše ili vaše”!
Pošto su se oni našli na tako zvanoj pobjedničkoj strani pisali su povijest kako njima odgovara, i po toj iskrivljenoj povijesti uveličavali svoje žrtve. Nezaboravimo da prije nego što je Jasenovac uopće uspostavljen u kolovozu 1941. već su tada lažni srpski izvori (Srpska pravoslavna crkva – Valerijanov memorandum) govorili da su u nekoliko mjeseci od uspostave NDH ustaše pobili oko 300.000 Srba!!!!!
To je ta brojka od jedan milijun žrtava kad se spoju takozvane jasenovačke (700.000) sa ovim ranijim, koja se tu i tamo pojavljuje u službenom Beogradu. Toliko je ta prvotna cifra bila važna da je kasnije skoro zaboravljena, jer nikada i nije postojala kao što nije postojala ni ova druga i sada najnovija, treća, (80.000) koju se grčevito želi zadržati jer cijeli narativ o genocidnoj NDH pada u vodu kad kad bi se ta cifra smanjila za još jednu nulu!?
I jasno da je slijedila osveta, dijelomično na Bleiburgu i križnom putu i sada u Domovinskom ratu. To su posljedice iskrivljene povijesti koju se još jednom želi zataškati, tobože jer ima važnijih stvari!
A usput, dali se itko pita zašto je došlo do ustaške osvete vis a vis Srba u Hrvatskoj baš u početnim mjesecima DSR. To je bio odgovor na ekstremu nad Hrvatima počinjenu za vrijeme Kraljevine SHS ili bolje rečeno Jugoslavije od strane Srba. Do stvaranja te tvorevine nije bilo problema širih razmjera između ta dva naroda.
Iako je ubijanje Hrvata započelo još prije uspostave Kraljevine SHS. U Odesi u listopadu 1916. dogodio se je najpoznatiji masakr Hrvata koji su bili zarobljeni boreći se na austro ugarskoj strani na Istočnoj fronti u Rusiji i odlučili se pristupiti Entanti ali ne pod srpskim nego općim jugoslavenskim imenom, čemu su se protivili srpski časnici. O tome je pisao Krleža, “U Odesi je počelo. U krvavoj Odesi …. ”!
Batinjanje, zatvaranje, mučenje, ubijanje u Prvoj Jugoslaviji, ne u ugromnim ciframa, možda mrtvih samo nekoliko tisuća, uz ekonomski i kulturni vanadalizam. Sveukupni teror nad golorukim hrvatskim stanovništvom ostavio je svoj trag i nije trebalo da prvom prilikom dođe do osvete, pogotovo od onih koji su taj barbarizam osjetili na vlastitoj koži.
Isto tako ne zaboravimo da su se ti isti Srbi već u samom početku uspostave NDH pobunili i počinili pokolje nad nedužnim hrvatskim stanovništom kao odmazdu jer su krivo krivili Hrvate za propast Jugoslavije a hrvatsku državu nisu mogli niti smislit.
Jedan od problema što se tiće povijesti je da se ona dovoljno ne uči u svijetu, zanemaruje kao i geografija. Nedavno u Australiji sam se našao u autu s jednom mladom djevojkom i kad sam je upoznao od kuda sam upitala me je a gdje je ta Hrvatska, i usput se ispričala jer da o tome nisu učili u školi?
Povijest i geografija više nisu obvezni školski predmeti u Autraliji, sad su puno važniji tako zvani humanistički studij ili bolje poznati pod nazivom ‘woke studies’, mješavina aboriđenskih, rodne ideologije, kolonijalizma, građanskih prava, kao prava na azil, što potiče jednostranu, ilegalnu, masovnu migraciju. A sve što je povezano s nacionalnošću gura se u stranu i stavlja pod plašt ‘popularizma’ ili ‘ekstremne desnice’.
Kao narod mi se nemožemo priuštit da zanemarimo našu povijest koja je još uvijek obojena krivim socijalističkim (komunističkim) narativom, gdje se želja za svojom vlastitom hrvatskom državom u DSR i dalje miješa s fašizmom. Radi tog neriješenog statusa ispašta cijelo društvo.
Što se tiće Domovinskog rata hvala Bogu tu smo izišli pobjednici i o tome možemo pisat povijest kakvu smo je mi doživjeli, a ako mladi za nju ne pokazuju dovoljno interesa za to je kriva naobrazba.
Nemojmo se previše vrtiti oko pojedinaćnih simbola i parola bilo to iz ovog ili onog rata nego držimo se činjenica, pišimo i učimo našu povijest, ne kao “oružje za opstanak povlaštenih”, nego kao učiteljicu života. To će biti najbolji dar našim mlađim naraštajima.
Stjepan Asić
Leave a Comment