By Što je pidžin (‘pidgin, pigeon’) ili golublji jezik?
Kratka definicija je da je to ograničeni govor koji je često izveden iz dva ili više jezika.
U osnovi, pidžin ili golublji jezik je pojednostavljeno sredstvo jezične komunikacije, jer se konstruira improvizirano ili prema konvenciji između pojedinaca ili skupina ljudi. Pidžin (pidgin) nije materinji jezik nijedne govorne zajednice, već se smatra ‘uličnim’ jezikom.
U mnogim zemljama svijeta, bivšim engleskim kolonijama ili zemljama koje su dugi niz godina trgovale s Engleskom, postoji pidžin engleski i koristi se u svakodnevnoj komunikaciji.
Na putovanjima u Hong Kong, Barbados i Jamajku susrela sam se s pidžin engleskim koji je bio potpuno drugačiji u svakoj od tih zemalja, a meni kao govornici engleskog jezika nije bio razumljiv nigdje. Dakle, pidžin engleski u jednoj zemlji nije isti ili sličan pidžin engleskom u drugoj zemlji.
Kad sam posjetila hrvatsku zajednicu u ST. Louis, Missouri, jedva sam razumjela govor tamošnjih Hrvata. Bili su to stariji ljudi koji su davno došli u Ameriku, slabo školovani, odmah su počeli obavljati fizičke poslove. Govorili su engleski onako kako su ga čuli na poslu, u susjedstvu, na ulici, i ubacivali su pojedine engleske riječi u hrvatske rečenice.
Čak se i svećenik, koji je u to vrijeme služio u njihovoj hrvatskoj župi, žalio da ne može razumjeti župljane jer nisu govorili ni hrvatski ni engleski, već neku mješavinu iskrivljenih riječi. Do danas žalim što nisam snimila razgovore na tom susretu. Međutim, evo nekoliko rečenica kao primjer:
- „Moram vokati jer nam je kara broken“. (Moramo pješačiti jer nam se auto pokvario.)
- „Moj Stiv drajvat će svi“. (Moj Stipe će nas sve voziti.)
Tipično obilježje ‘pidžin’ ili golubljeg jezika je što se piše fonetski, onako kako se izgovara a ne onako kako je pravilno napisati na engleskom.
Prije deset godina, kanadski veleposlanik u Zagrebu mi je s velikom sigurnošću rekao da je Hrvatska novo odredište za ‘pidgin’ engleski. Koliko god me to ljutilo, morala sam se složiti s njim. Više nije to samo ‘luda mladost’ koja upija engleštinu već i neki visokoobrazovani znanstvenici, pisci i, posebno, političari zamjenjuju hrvatske riječi engleskim.
Teško je znati žele li ispasti pametniji od drugih, jer znaju koju englesku riječ ili dvije, ili im nije stalo do očuvanja hrvatskog jezika. Hrvatski pisci u iseljeništvu, od 1945. nadalje, držali su se vrlo važnog pravila: strogo izbjegavati tuđice! Ispravljali smo naše manje školovane ljude kada bi ubacili englesku riječ u hrvatski govor i smatrali smo da nam je dužnost sačuvati hrvatski jezik u hrvatskim zajednicama diljem svijeta. Tako se, anglicizmi, ili posuđenice i usvojene riječi u hrvatskom jeziku koje potječu iz engleskog jezika, kao i leksemi tipični za američku inačicu engleskog jezika, nazvani amerikanizmi, isprepliću s hrvatskim riječima u današnjem govoru, i usmenom i pisanom, u alarmantnim količinama.
Ima li itko danas u Hrvatskoj dovoljno savjest i odgovornost prema hrvatskom jeziku? Nije stvar samo ispravnog govora i pisanja, već se radi o očuvanju jezika za buduće generacije.
Strašno je što su neki vrtići u Hrvatskoj na engleskom jeziku, a neki roditelji uče svoju djecu prvo engleski, a ne hrvatski! To je dokaz, ne samo nedostatka nacionalne svijesti i dužnosti, već i malograđanstva!
Velik broj engleskih izreka prenesen je u hrvatski govor, ali neispravno i izgovoren s neobrazovanim engleskim izgovorom.
U nastavku navodim nekoliko riječi koje se svakodnevno čuju i vide u tisku u Hrvatskoj, a za koje postoje sasvim lijepi i legitimni hrvatski izrazi:
- benefit (povlastica, prednost, korist)
- bajk – od bike ( bicikl )
- blog (internetski dnevnik, digitalni dnevnik, e-dnevnik)
- buking – od booking (rezervacija)
- bukmark – od bookmark (oznaka mjesta čitanja; straničnik)
- brend – od brand (robna marka)
- brending – od branding ( izgradnja obilježja proizvoda)
- breik – od break (stanka, pauza)
- buling – od bullying (nasilje; nasilje u školi, vršnjačko nasilje)
- čat – od chat ( virtualno/internetsko brbljanje, čavrljanje, ugodan razgovor)
- displeji – od display (predočnik)
- imejl – od e-mail (e-pošta, elektronička pošta)
- hepi our – od happy hour (vrijeme nižih cijena, vrijeme sniženja)
- idiomi od idioms (izričaji)
- ivent od event (događaj, događanje)
- kruzer od cruiser (krstaš; brod koji krstari)
- limit (granica) Kada dođemo do limita
- lising od leasing (iznajmljivanje, ustupanje; davanje u najam, zakup)
- mobing od mobbing (zlostavljanje)
- pardi od party (zabava, proslava, domjenak)
- šoping od shopping (kupovina, kupnja)
- website (internetska stranica)
- reciklira od recycles (prerađuje ili ponovno koristi)
Mnoge javne ustanove, udruge, glazbene skupine, trgovine, sportski klubovi i tako dalje, posebno su zaraženi tuđim imenima. Kao da ‘Uptown Salon’, znači nešto bolje, otmjenije ili pametnije od ‘Salon Gornji grad’?!
U zemljama takozvanog ‘multikulturalizma’, kojeg navodno slijedi Hrvatska, iako nema pojma što multikulturalizam znači, kako bi se očuvao službeni jezik, zakon nalaže da sva javna imena budu na službenom jeziku, a ako netko želi staviti ime na drugom jeziku, ono mora biti tri puta manje i postavljeno ispod glavnog natpisa.
Ovo me podsjeća na moje djetinjstvo u Osijeku šezdesetih godina prošlog stoljeća kada bih slušala prodavačice, već stare bake, kako govore mađarski ili njemački na osječkoj tržnici i pitala majku zašto tako govore. Ona mi je odgovorila: „Znaš dijete, to ti je kao kad krava vidi da se konj potkiva pa i ona digne nogu“!
Nisam to tada dobro razumjela, no, u Hrvatskoj se sada događa potpuno ista stvar! Kopiranje, oponašanje drugih, prihvaćanje tuđih normi kao svoje samo da bismo bili ‘moderni’ ili u koraku s Europom. Ovakav način razmišljanja i ponašanja ostatak je doba služenja drugima, a nažalost, mi smo Hrvati gotovo tisuću godina služili i udvoravali se strancima!
Danas, kada smo konačno slobodni u vlastitoj zemlji, s vlastitim jezikom i kulturom, to nam se čini nedostatnim! Govorimo da je zemlja ‘mala’, a neki se Hrvati otvoreno identificiraju kao Europljani; mijenjamo kulturu i jezik jer želimo postati međunarodna drvena lutka koja će se kretati, skakati i plesati samo kada je nevidljiva (tuđa) ruka pokreće.
Postoji anegdota o Talijanu koji se preselio u Englesku s namjerom da pronađe dobar posao i postane uspješan. Po dolasku, netko mu je rekao: ‘Ako želiš biti uspješan, moraš naučiti govoriti engleski kao Englez.’ Odmah je krenuo učiti engleski i nakon dvije godine osjećao se dovoljno samouvjereno da potraži dobar posao.
Na prvom razgovoru, službenik za zapošljavanje ga je pitao zašto misli da zaslužuje taj posao. Talijan je svoj odgovor sažeo u jednoj rečenici: „Vrijedan sam radnik i govorim engleski kao Englez.“
Službenik ga je s neodobravanjem pogledao i odgovorio: “Kako mogu vjerovati prvom dijelu vaše izjave kada je drugi dio laž. Ne možete govoriti engleski kao Englez, jer on ga govori iz ljubavi, a vi iz potrebe.”
Možda bi ovo trebala biti poruka svima u Hrvatskoj koji žure postati Englezi! Pravi Englezi puno više cijene nečiju jedinstvenost nego spremnost da izgube vrijednost svoje jedinstvenosti.
Katarina Pejaković, Vancouver, Canada
