Jednom nakon oslobođenja od lažnog bratstva i jedinstva , Jugosalvije, i kraja obranbenog Domovinskog rata Republika Hrvatska (RH) je postepeno zakoračila u sadašnju europsku i svjetsku zbilju, političku stvarnost koju, mi to željeli ili ne, nemožemo samo tako izbjeći.
Zato su nam mnoge stvari, potezi, bilo na političkom, ekonomskom ili čak društvenom nivou strani, donekle i čudni. Zašto, zato jer se vlade moraju držati međudržavnih normi, ugovora, principa, pogotovo interesa.
Tako na primjer mnoge je iznenadila, čak i razočarala, nedavna izjava, dogovor po kojem Srbija, kao i RH, kupuje Rafale od Francuske. i to direktno u ugovoru sa francuskim predsjednikom Macronom.
To su mnogi doživjeli kao pljusku, Hrvatskoj, kao da RH ima monopol na kupnju dotičnih mlaznih aviona. Te avione posjeduje, ako se ne varam i Grčka, zatim Egipt i druge zemlje. Da smo kupili američke F16 broj zemalja koje ih također imaju bi bio trostruko veći.
Tu se ne radi o nikakvoj pljuski, Francuska može svoje avione prodati kome hoče. To što Srbija nije članica EU i NATO-a to ništa ne znači. Nemislim da igdje postoji neka klausula koja zabranjuje Francuskoj da prodaje svoje avione zemljama ne članicama EU.
Bilo bi kontrovrezno kad bi iste prodala Kini ili Rusiji, jasno da ih dotični nebi ni kupili i to nam već daje na znanje da u toj prodaji Srbiji nema ništa kontroverznog. A ako to ne smeta Srbima znajuči da smo mi već kupili te iste avione zašto bi nama? Zašto mi sebe uvijek stavljamo u neki podređeni položaj pogotovo kad su ti naši susjedi u pitanju. Možda je to posljedica nekadašnjih odnosa u ‘bivšoj’.
Drugo, Srbija će, željeli mi to ili ne, jednog dana biti članica i EU i NATO-a u to nema sumnje. Iz čisto političkih razloga poželjna je prodaja Rafala umjesto da puste da Srbija kompletno padne pod ruski utjecaj. Sama ta činjernica je dovoljna da bude razlog zašto je Francuska prodala mlazne avione Srbiji uz već od prije naklonjenost Francuske Srbiji.
Srbija je već sada pod ruskim utjecajem, to je, možemo slobodno reči, povijesna činjenica, oni, Srbi sa Vučićem na čelu, to javno kažu i priznaju. Tu nema nikakve dvojbe, kao što nebi smjelo biti dvojbe gdje Hrvatska kulturno, politički i ekonomski pripada. Srbi će se uvijek smatrati diljem tako zvanog pravoslavnog svijeta sa Rusijom na čelu, kao što će se Hrvatska osječati, ne toliko kao katoličkog ali sigurno kao dio zapadnoevropske civilizacije, svijeta.
U svakom slučaju uza sve to korisnije je za EU i NATO da i takvu jednu Srbiju ima u blizini, na taj način bolje kontrolira umjesto da je pusti totalnom ruskom utjecaju. To isto odgovara i Srbiji, koja uza svu tu pravoslavnu braču zna gdje joj leži budućnost. To se zove real politika.
Ovakva politika Zapada nije ništa novo, to je nastavak još prijašnje austrijske politike, Hazburškog carstva, iz vremena dinastije Obrenovića u Srbiji u 19. stolječu koji su se sami okenuli Zapadu da bi radi toga eventualno u kontra revoluciji izgubili ne samo orijentaciju nego i glavu i prijestolje. Bilo je to u vremenu kad se Srbija oslobodila stolječima dugog
turskog sužanjstva i podrška Zapada joj je i te kako dobro došla kao što je dobro došlo Hazburškom carstvu da zabije protu turski klin na Balkanu. Čudno kako se povijest, politika, ponavlja, samo u drugačijem ruhu!
Što se tiče Domovinskog pokreta (DP), jos jedna vruča hrvatska politička tema, u usporedbi sa vodećom hrvatskom političkom strankom i sadašnjim koalicijskim partnerom HDZ uz unutarnji raskol ova joj prijeti izvana da je tobože pregazi, proguta.
No, kao uvijek trebamao tražiti primjere takvom jednom stajalištu. Primjerice prijašnja koegzistencija sa Mostom nije bila dugog vijeka, ali nije rezultirala razbijanjem niti nestankom te stranke. Tko je kriv za rasulo to možemo sami zaključit, kao što nam je poznato tko je dožao na mjesto Mosta u koalciju sa HDZ-om.
Tako će biti i sada ako dođe do rasula sadašnje koalicije. Zar je to što se želi postići kad se na ovakav način napada na DP, nazivajući ih izdajnicima, neandertalcima i slično? To što je došlo do podjele u redovima DP to se je moglo i očekivati kad imate dvoje koji se natječu za vodeću poziciju. Nemogu biti dva vodiča, može biti samo jedan, a znalo se da glavni pritisak na stranku neće doči izvana nego iznutra, iz vlastitih redova, jer su se u toj grupaciji našli pojednici sa različitin svetonazorima i trebalo je sredit, učvrstiti redove.
Također prebacivati stranci da je neprincipijelna jer tobože nisu ostvarili sve svoje najavljene ciljeve je smiješno. Svaki bračni par koji je i dalje u braku bi se trebao zapitati dali su se svi njihovi osobni ciljevi, snovi, ostvarili. Jasno da nisu, zašto bi politička koalicija bila drugačija od jednog bračnog para. Ne želeći ovdje biti šovinista uvijek ona slabija strana, a to neka svatko od nas odluči na koju se to stranu u braku odnosi, ako treba popusti da bi se brak održao.
Vrlo jednostavna matematika, inače nebi ni bilo brakova. Nemože biti slučaj kao u prošlosti da manjinski partner vodečoj stranci uoči parlamentarnih izbora nameće tko će biti predsjednik buduće koalcijske vlade.
U kakvoj god se DP situaciji sada nalazi ona mora pod svaku cijenu ostati u vladi. Jer, suprotno tome znamo kakav će ishod biti, možda je to što neki zadrti kritičari u Saboru i izvan njega žele. Izgleda da bez takvog scenarija za njih jednostavno nema života, o čemu će pričati, pistai, galamiti. A dali je takav scenarij koristan za državu, za narod, to nitko ne pita.
Naglašena destrukcija višestranačja jest destrukcija zemlje, države, a to se nesmije dozvoliti. Zapamtimo, vlade dolaze i odlaze, nisu vječne, dočim država je i mora biti vječna. Zato je važno kad god nešto radimo, kritiziramo ili nemisleći rušimo da to ne bude država.
Ne radi nekog protustavnog razloga nego radi nas samih, rušenje države je rušenje svih onih ideala za koje smo se godinama borili i radili. Za koje su ginuli nas Branitelji, sadašnjice i iz prošlosti, nemojmo ih samo tako iz čisto sebičnih razloga iznevjeriti. Budimo uvijek spremni u obrani hrvatske državnosti. Država iznad svega!
Stjepan Asić
Leave a Comment