(Komentar na izjavu Ognjena Krausa, predsjenika židovske zajednice u RH , prigovoru na uređenje groblja hrvatske vojske od 1941. do 1945. godine na Mirogoju kojeg su Partizani nakon rata preorali o kojem se raspravljalo u saborskom odboru).
Nije za čuditi se stavu židovskog poglavara Ognjena Krausa kad je pitanje razorenih tuđih groblja, ognjišta. Pročitajmo malo Bibliju, Stari zavjet, gdje se govori kako i na koji način su Židovi došli u svoju, od Boga (Jahve) obećanu zemlju.
Ona nije bila pusta, ona je bila nastanjena sa raznim narodima kao što su Kanaanci koji su tu živjeli oko 2000 godina pr Kr. sve do 1200. pr. Kr. kad su se prema biblijskima knjigama tu naselili Izraelci. A da bi to bilo moguće trebalo je te ljude istjerati, i to po Božjoj zapovjedi, većina starosjedioca je pobijena, sve živo, čak i životinje, gradovi i polja razoreni.
“… opkoljeni i s jedne i s druge strane: biše pobijeni tako te ni jedan ne ostade živ niti uteće” Jošua 7:20. Ta obečana zemlja krvlju je natočena!
U Bibliji, pogotovo u Starom zavjetu, se želi naglasit važnot vjere i odanosti božjim zapovjedima nasuprost tako zvanim poganskim narodima, koji su osuđeni na propast. Stari zavjet se uglavnom sastoji od tako zvane Židovske biblije, Tora, je pisani dio dok je usmeni sadržan u Talmudu. Tako kad Isus govori o Pismu on misli na taj Stari zavjet. Novi (zavjet) je tek nastao nako Isusove smrti.
Kad su usporedi Stari i Novi zavjet vidi se ogromna razlika. Razlika između učenja Isusa Krista, čija poruka je ljubav i oprost od surovog Božjeg zakona koji vlada u Starom, židovskom, zavjetu. Donekle čudno da su oba dio krščanskog vjeronauka?
Očito da Židovi ne vole puno govoriti o tim ranijim vremenima, kako i na koji naćin su došli do svoje obećane zemlje. No, dobro je svratiti pažnju i na te činjenice kad je taj tako zvani izabrani narod ne baš tako ‘izabrano’ postupao. Opće zlo nije vlasništvo samo jednog naroda, kao ni pojam žrtve.
Ovdje u Australiji obićno se iz godine u godinu stalno poziva na siječanje židovskog Holokasta. Nedavno je jedan od članova židovske zajednice u Australiji zatražio da se učenje o Holokastu obvezno uvede u školama jer da današnja djeca neznaju puno o tom tragičnom događaju.
Netko je na to u novinama odgovorio da nisu samo Židovi stradali u povijesti, da su i drugi narodi. Primjerice, Ukrajinci od Staljinove ruke, računa se da ih je od gladi pomrlo između 6-7 miljona; desetci miljuna u Kini u vrijeme Maovih eksperimenata sa agrarnim reformama; genocid nad Armencima od strane Turaka početkom 20. stolječa, Bleiburg i Križni put hrvatskog naroda, itd.
Bilo kakvi kritički osvrt na židovski Holokast automatski izaziva sumnju da se radi o antiseminitizmu, iako je vrijedno staviti na znanje predstavnicima židovske zajednice da njihovo svojatanje pojma žrtve nikome ne koristi a najmanje samim Židovima. Jer na kraju krajeva svaki narod drži prvenstveno do svojih vlastitih žrtava, a spomen na druge može samo da ojača spomen na vlastite a nikako da ovim drugima dade neku prednost.
Izlika da je često sječanje i isticanje Holokasta važno da se povijest ne ponovi ne stoji, jer se povijest ponavlja, samo u drugom obliku. Ljudska memorija nije tako dugotrajna, obično prolaz jedne ili dvije generacije je dovoljno da povijesne događaje baci u zaborav ili naglo umalovaži njihovu važnost. Svako takvo jedno svojatanje stvara kod drugih naroda odvratnost i odbojnost. Rast antisemitizma u Europi je dokaz da nešto nije u redu , da pristup mnogim povijesnim događaima treba razgledati sa drugačijih, realnijih gledišta.
Nije potrebno spomenuti način na koji Izraelci danas postupaju sa Palestincima, koji su isto tako, kao i izvorni stanovnici u biblijsko vrijeme, bili stanovnici Palestine jednom kad su Izraelci iz nje istjerani ili je svojevoljno napustili još iz Rimskog Carstva. Današnji Izrael je nastao nakon Drugog svjetskog rata, novim masovnim naseljavanjem Židova. Drugim rijećima, povijest se ponavlja!
Prošlogodišnja izjava novoizabranog predsjednika Svjetskog židovskog kongresa da je cijela Europa odgovorna za Holokast ne pridonosi boljem razumjevanju nego bas obratno još više raspiruje antižidovsku vatru.
Isto tako nepromišljen je prigovor židovskog čelnika u Hrvatskoj o uređenju groblja hrvatske vojske od 1941. do 1945. godine kojeg su Partizani preorali, jos jedan primjer tipičnog židovskog auto-gola kojeg izgleda oni nisu svijesni. Sjetimo se da je taj isti Ognjen Kraus u travnju 2021 zatražio od Hrvatskog sabora da zabrani tako zvane fašističke simbole, misleći specifično na ustaške, dok je komunističke kompletno ignorirao.
Izgleda da je njemu nepoznato da su jedni i drugi, fašistički i komunistički režimi bili osuđeni u Rezoluciji Vijeća Europe 1481/2006, s time bi automatski trebali biti i zabranjeni. Hrvatski sabor za pohvalit nije se dao navest na ovakve smicalice, za očekivat je da neće ni sada. O tome smo tada pisali Vladi RH. U završnom dijelu tog pisma stoji:
“Današnja se Hrvatska nema čega stiditi, bojati, ne moramo se nikome ispričavati. A ako se od nas očekuje stalno posipanje pepelom neka se i druge zemlje, narodi, toga prihvate, jer ničija povijest nije čista, a zločin je zločin ma kakav god on bio da bio, od koga i kada počinjen”.
Uređenje groblja na Mirogoju palim hrvatskim vojnicima u vrijeme Drugog svjetskog rata je naša dužnost. Svaki građanin RH bilo koje vjeroispovjesti bi trebao biti toga svijestan, a ako nije možda mu i nije mjesto u Lijepoj našoj!?
Stjepan Asić
Leave a Comment