By Vlada Republike Hrvatske
Andrej Plenković mr. sc.
Predsjednik
Zagreb, Hrvatska
15. veljače 2023.
Predmet: Otvoreno pismo povodom izmjena izbornog zakona
Poštovani Predsjedniče,
naslovna tema sigurno će zauzeti dio vremena saborskih zastupnika i rezultirati živom diskusijom, iako tako ne mora biti. Nepotrebne rasprave, pa i svađe, izbjegle bi se postavljanjem jednog tijela koje bi bilo neovisno o političkom utjecaju i nadziralo relevantne
izmjene u stanovništvu u specifičnim izbornim jedinicama Republike Hrvatske (RH).
Tako nešto postoji u Australiji, a nosi naziv The Australian Electoral Commission (AEC) ili
Australska izborna komisija koja nadgledava promjene i sama, neovisno od australskog parlamenta, donosi relevantne promjene. Spomenuto bi se tijelo svakako moglo uzeti za uzor
pri rješavanju problema vezanih uz izborni zakon u RH. Jasno da je Australija drukčija od RH, relativno mlada država, kontinent, koji se stalno razvija i raste putem pridošlica koji vrše
pritisak na izborne jedinice koje treba ne samo brojčano nadoknaditi s novim zastupnicima nego katkad i mijenjati granice, spajati postojeće ili čak stvarati nove.
Nažalost, RH za razliku od Australije bilježi teške demografske gubitke. No, na pomolu je možda novo, ali obrnuto “gastarbajtersko doba”, ako RH ostane sve više pristupačna stranim radnicima, a oni hrvatski nastave odlaziti u zapadnu Europu. Oni moguće neće nastaviti odlaziti u tolikom broju prvenstveno zbog nestašice posla koliko radi drugih mogućnosti koje nude razvijenije članice Europske unije (EU), a radnici iz siromašnijih zemalja, pogotovo
Azije i Afrike, dolazit će i dalje u RH raditi poslove koje domaći radnici ne žele raditi.
Možda je to još samo jedna teza koja se neće ostvariti, ali nemojmo se zavaravati, taj trend danas postoji u cijelom svijetu. I jasno da će određen postotak tih često privremenih radnika
zatražiti da ostanu u zemlji i tako doprinijeti demografskim promjenama u mnogim hrvatskim izbornim jedinicama. U RH se o ovome još uvijek mnogo ne razmišlja, stoga smatram da je
korisno ukazati na neke momente u populacijskoj politici i promjenama, koji mi u Australiji
dobro poznajemo.
Nadalje, prilikom izmjene izbornog zakona treba uzeti u obzir da neke dijelove zemlje ne bi
trebalo promatrati samo kroz prizmu broja stanovnika, nego i važnosti te regije za državu.
Drugim riječima, iako neki dijelovi RH imaju manje stanovnika, ne bi zbog toga trebali biti “kažnjeni”, nego bi se i njihov glas trebao jednako čuti u Saboru. Jer, ako je samo pitanje broja, onda se koncentriranjem broja glasača u većim centrima šteti pokrajinama koje se žele
razviti, budući da su njihovi zahtjevi drugačiji od onih gradskih.
Onog čega nažalost nema u najavljenim izbornim promjenama, a što nas je duboko zabrinulo,
jest stanje u XI. i XII. izbornoj jedinici, za čije je izmjene potrebna dvotrećinska većina u
Hrvatskom saboru. Moguće je da se nekima čini da je to nepremostiva prepreka – dobivanje dvotrećinske većine u Saboru – pa prema tome nema ni smisla predlagati neke promjene. Ali, ono ključno se zaboravlja, a to je da ako se ništa ne pokuša poduzeti, ništa se neće moći ni
izmijeniti. Za takvu jednu promjenu potrebna je politička volja, bilo u vladajućoj koalciji bilo u oporbi.
Stavljajući na stranu za sada XII. izbornu jedinicu, koja je anakronizam još iz devedesetih, XI. izborna jedinica odnosi se na hrvatsko iseljeništvo, na dijasporu, koja sada ima zakonomograničen broj zastupnika u Hrvatskom saboru. Dakle, bez obzira koji broj birača izađe na
izbore u toj izbornoj jedinici, rezultat je isti. Glavni krivac je, prema našim saznanjima, Zakon o prebivalištu.
“Tim zakonom su mnogi otpisani odnosno prebačeni u 11-u izbornu jedinicu jer nemaju
prebivalište u Hrvatskoj. Jadranka Kosor i Zoran Milanović su se dogovorili o kompromisu
kojim SDPova koalicija odustaje od zahtjeva da hrvatski državljani s prebivalištem izvan RH
nemaju svoje zastupnike u Hrvatskom saboru, a HDZ pristaje da to izborno tijelo ima
zajamčena 3 zastupnika. Rezultat: izlaznost Hrvata, npr. u BiH, sa 150 i više tisuća spala na
nekih 16 tisuća. Jer, zašto bi ljudi gubili dva dana, tiskali se pred konzulatom u Sarajevu i Mostaru kad ne mogu dobiti više od tri zastupnika.”
Situacija je slična diljem svijeta, broj glasača je spao na mínimum. U Australiji je na prvim
izborima na kojima je to bilo moguće glasalo preko 20.000 glasača, a na zadnjima je taj broj
spao na oko 800! Hrvatska koja plače za svojom izgubljenom mladeži ne shvaća da ta
mladost nije izgubljena ako je i dalje na neki način povezana s maticom domovinom. Ta pupčana vrpca je mogućnost glasovanja na izborima u Hrvatskoj.
Pitanje boravišta i prebivališta ne bi trebalo biti sporno; važno je ima li osoba hrvatsko državljanstvo te želi li i ima mogućnost da tu svoju obvezu prema domovini na neki način iskaže. To je najbolje, najlakše, putem glasovanja. Zato ovu olakšicu, mogućnost glasovanja
u domovini ili u inozemstvu, treba također osnažiti na način da se uvede dopisno, elektronsko
glasovanje, s time da:
– izborna lista za iseljeništvo bude sastavljena od zastupnika koji žive ili su živjeli u iseljeništvu – kvota zastupnika koja ulazi u Hrvatski sabor iz iseljeništva bude proporcionalna broju
upisanih birača iz iseljeništva, kao što je to u RH, a ne ograničeno samo na tri.
To bi bilo jedino i pravo demokratsko rješenje! Rješenje nije u otežavanju ili onemogućenju glasačkog prava, nego u njegovanju, normalizaciji tog prava. Ako je to naizgled sada politički sporno, jednom kad se normalizira postat će svakidašnjost, kao i sve drugo u životu jednog naroda. Koliko će stvarno Hrvata izvan RH uz ove promjene izići na izbore ostaje upitno. Ali je važno da ono postoji, kao demokratsko pravo svakog hrvatskog državljanina.
S poštovanjem,
Stjepan Asić
Predsjednik
Australsko-hrvatskog kongresa
11 Colebrook Circle, Secret Harbour
Western Australia, 6173
