Hrvatsko kulturno društvo Napredak je izdavač mojih pet knjiga, a suizdavač još drugih pet. Dakle od mojih 20 objavljenih knjiga, Napredak je nakladnik i sunakladnik deset mojih knjiga. Bez moga znanja, hoteći me iznanditi za moj osamdeseti rođendan, rečeno društvo Napredak preložilo me je za počasnog građanina Duvna, odnosno Tomislavgrada. Nisu znali iz Napretka da ja, na planetu, imam samo moje dušmane upravo neke Duvnjake i jednog moćnog Šuičaka, koji su Stipana Čuića (i njemu je 80 godina kao i meni i išli smo u isti razred u Duvnu); koji su Čuiću dodijelili općinski medaljon, a meni kurac od ovce! Buntiću jebala te krigla, šta to radiš i kako si mogao dopustiti dvojici braće mojih dušmana iz Kongore, i jednom iz Mokronoga, predsjednik je trenutačno nekog Društva u Mostaru; kažem i ne lažem, oni su komunističkog klasika Bikanovića precijenili i uzvisili, a Mijušića katoličkog književnika i akademika podcijenili i ponizili. Ne treba meni nikava počast od vas i onog mantijaša kabadahija iz Šuice. Ali, oni su mene duboko povrijedili kao Duvnjaka, koji je svom dragom Duvno toliko toga dao, kao pisac i kao dobrovoljac hrvatske vojske u hrvatskom obrambenom – Domovinskom ratu.
Ne tražim ništa od duvanjskih krkana, ali isto tako ne dopuštam da mi se u zavičaju ponižava. Kad sam 1970 godine u Firenci nagrađen Danteovom nagradom za poemu Canto dolente – Žalosni pjev o tragediji Hrvata na bleibuškom polju, (te iste godine Čuić je kao skojevac dobio nagradu Sedam sekretara SKOJA) prigodom dodjele te nagrade, rekao sam talijanskoj javnosti kako sam rođen u povijesnom mjestu Duvnu, nedaleko od mjesta gdje je rođen sveti Jeronim – Stridon – Stržanj i gdje je krunjen prvi hrvatski kralj Tomislav; u ilirsko-rimskom Delminiju i hrvatsko-kraljevskom Tomislavgradu. Onda sam na hrvatskom rekao u javnost i preveo ovu rečenicu.
Malena, vela i draga mista srca moga: Duvno, Šujica, Split, Zadar, Pazin i Firenca.
To sam ponovio u initervju u Corriera della sera, novini koja izlazi u milijun primjeraka. U buduće, ako bi neko predložio mene za ta vaša odlikovanje, unaprijed to odbijam. Jer, ako do sada (postumno) niste proglasili fra Ivana Ančića i daidžu moje majke fra Miju Čuića počasnim građanima Duvna, izlišno je uopće išto suvislo i normalno s vama raditi i išta dobroga od vas očekivati. Buntiću, rado popijem pivo iz krigle. Tebi krigla, čujem, ne paše!
Zagreb, 9.7.2025
akademik Ante Lib Matić
Leave a Comment