By Demografija i Hrvatsko Iseljeništvo
Zadnjih 25 godina se navodno raspravlja o povratku iseljenika. U većini mandata svo to vrijeme bio je na vlasti HDZ i uglavnom imao većinu u Saboru što je objektivno držalo otvorena vrata i da je bilo imalo volje, da se izglasa bilo koji zakon koji bi pridonjeo većem povratku iseljenika to su mogli učiniti. Naprotiv desilo se suprotno i sve je kulminiralo ulaskom Hrvatske u EU kada je otprilike pola milijuna mladih i školovanih državljana uključujući njihovu djecu napustilo zemlju. Znakovita je izjava predsjednika vlade Andreja Plenkovića koji je kao komentar o toj demografskoj katastrofi izjavio:
”kome se ne svidja u Hrvatskoj neka ide”. Toliko o dobroj volji ili interesu HDZa za iseljeništvo tako da je samo alibi koristiti izjave Mesića ili Bauka. S tim u svezi potpuno je po meni kao iseljeniku nejasna izjava g. Marina Sopte koji je ne tako davno izjavio da je HDZ jedini koji nešto čini za dijasporu a ja to kao i većina Hrvatskog naroda u iseljeništvu nisam niti vidio niti osjetio. Tu bih dodao g. Soptinu izjavu u kojoj navodi rad Hrvatske Matice iseljenika pa sam nedavno provjerio kako oni funkcioniraju. Kontaktirao sam njihov ured u Zagrebu interesirajući se kako se iseljenici mogu učlaniti i dobio odgovor da ta mogućnost ne postoji. Toliko o radu te Matice koja u iseljeništvu slovi kao jedan od ureda HDZa.
Da li je to g. Sopti poznato u što vjerujem ali to onda znači samo jedno, da je i on na liniji HDZ’a ili je njihov član.
Zbog toga i mnogih drugih pogrešnih poteza HDZ je u većini velikih iseljeničkih centara ugašen. Svjež primjer je gašenje HDZ Victoria, Melbourne.
A sada nešto o tome tko već 30 godina predstavlja iseljeništvo. Ne samo što su većina Saborskih mjesta za dijasporu davno ukinuti nego i ta 3 preostala člana su uvijek kandidati HDZa koji žive ili imaju podrijetlo iz BiH tj naše druge domovine. Dakle, tko predstavlja 4-5 milijuna iseljenika u Hrvatskom Saboru? Odgovor je jasan : NITKO a to onda daje i jednostavan odgovor zašto se iseljeništvo ne vraća.
Kada je riječ o radu Iseljeničkog Kongresa, u Australiji funkcionira Iseljenički Kongres za Australiju čiji sam član i sami se financiramo. Prošle godine 2024 smo imali Kongres u Canberra, glavnom gradu i i imali izvanredan prijem u Hrvatskom društvenom Klubu, Hrvatskom Nogometnom Klubu i Hrvatskoj Crkvi a samo Hrvatska Ambasadorica Betty Pavelich nije našla vremena da nas primi. Kada se tomu pridoda da 99,9 % prijedloga našeg Kongresa vladi u Hrvatskoj nije našlo pogodno tle, upitno je i naše djelovanje jer gubi bilo kakvu svrhu da pomognemo iseljeništvu da se u većem broju vraća.
Dolaskom nove vlade i ulaskom u nju Domovinskog Pokreta stvari su se ipak malo ali nebitno promijenile jer osim osnutka ministarstva demografije i iseljeništva mi to u iseljeništvu na žalost ne osjećamo. Više je bilo teško i očekivati od DPa s obzirom da su prije nekoliko godina odlučili da se koncentriraju samo na Hrvatsku i poslali jasnu poruku Hrvatima u BiH i iseljeništvu da nemaju vremena za nas i da se sami snalazimo. To je kulminiralo da je organizacija DP u dijaspori ugašena a DP BiH ostao samo minorna stranka bez podrške Zagreba. Najbolji pokazatelj moga navoda je to što Domovinski Pokret uopće nije izašao na Parlamentarne Izbore sa listom za Dijasporu što je izazvalo ogorčenje kod Hrvatskih Iseljenika. I sada bi DP i HDZ da vraćaju iseljenike?? Hmmmm…
A sada o praktičnim iskustvima, recimo naših mladih u pokušaju da se iz iseljeništva vrate u Hrvatsku. Navodim primjer mladog Hrvata iz iseljeništva koji je imao i domovnicu, putovnicu i svoj novac da se vrati. Sve što je trebalo je da dobije račun u Hrvatskoj banci da prebaci dio novca za život dok ne nadje posao i da po pronalasku stana tj smještaja u Hrvatskoj dobije dozvolu boravka.
I što se desilo; Iako je potpisao ugovor o najmu stana i skupa sa najmodavcem otišao kod lokalnih vlasti nije mogao mjesecima dobiti odobrenje za boravak dok to navodno policija ne ispita i odobri.
Još gore, bez odobrenja boravka nije mogao otvoriti račun u banci i još je bio podvrgnut provjeri da li se radi o pranju novca. Da li je ovaj primjer ohrabruje da se naši mladi vraćaju u HR? Još negativnije je spoznaja da ilegalni migranti u Hrvatskoj ne podliježu svim ovim procedurama nego još imaju i povlastice u odnosu na iseljenike.
Kada je riječ o poslovnom ulaganju bogatih Hrvatskih iseljenika u Hrvatsku vidimo da se nitko baš u većoj mjeri ne usuđuje ulagati u zemlju makar je koliko voli, kada se vide komplicirane birokratske regulacije, korupcija, visoki porezi a u zadnje vrijeme i nedostatak kvalitetnih, mladih hrvatskih kadrova. O političkoj korupciji da i ne govorimo a znakovit je i negativan stav lijevo liberalnih i postkomunističkih stranaka u Hrvatskoj koje su vodile ili vode naše glavne gradske centre kao Zagreb, Rijeka, Split itd. Nije tajna da su većina Hrvatskih iseljenika katolici, obiteljski nastrojeni i sa domoljubnim pogledima na Hrvatsku budućnost što je protivno sadasnjem EU globalističkom svjetonazoru.
Što se tiče prijedloga g. Sopte o tome da se osnuju kulturni centri u iseljeništvu je potpuno bespotrebno je u dijaspori Hrvati imaju i društvene klubove i sportske klubove u čemu prednjače nogometni. Još veći bi bio upitnik da ga vode „stručne” osobe iz Hrvatske jer ako već godinama Hrvate iz dijaspore ne predstavlja nitko u Hrvatskoj zašto bi sada trebalo i u inozemstvu dovesti nekoga iz Hrvatske tako da ni ovdje dijaspora nebi mogla odlučivati bar o radu svojih klubova u iseljeništvu. Interesantan je taj pogrešan pristup i nepoznavanje Hrvatske dijaspore gdje Hrvati imaju vrhunska znanja iz tehnologija prve generacije, poznavanja stranih jezika i izvanrednih radnih navika što u Hrvatskoj nije prepoznato i u zadnje vrijeme se govori o povratku siromašnih iz dijaspore da bi se dobila jeftina radna snaga za lokalne moćnike a neradi se ništa da se vrate visoko obrazovani stručnjaci. Takodje je upitan negativan odnos prema Hrvatima kada je u pitanju isključivost u političkim stavovima i prošlosti koja se iseljeništvu stavlja u negativan kontekst.
Naime, zaboravlja se da Hrvati u dijaspori imaju izvrsno razvijene demokratske stavove a najbolje o tome svjedoči činjenica da u skladu žive u multi nacionalnim državama koje broje i do 200 različitih nacija kao što je recimo Australija u kojoj živim i radim.
Na kraju moj osoban stav, poslije puno godina istraživanja različitih modela dijaspora u Hrvatskom okruženju je vrlo jednostavan. Iseljeništvo ne traži ništa materijalno jer svake godine samo u registriranim doznakama šalje ili potroši u Hrvatskoj 6 milijardi Eura. Ono što treba iseljeništvu je elektronsko i dopisno glasovanje a prije svega vratiti politička prava sa puno večim brojem Saborskih zastupnika, skraćenom procedurom pri dobivanju boravišta i kod poslovnog ulaganja.
Takodje naši vrsni demografi trebaju biti uključeni u rad ministarstva za demografiju a mnogi drugi iz iseljeništva trebaju dobiti šansu da participiraju u odlučivanju, bar kada su u pitanju odluke glede budućnosti iseljeništva i njihove participacije u životu svekolikog Hrvatskog puka, bez obzira u kom dijelu planete Zemlje žive ili rade.
Kako to sprovesti? Gospodo iz HDZ i DP, stavite prijedlog zakona u Saborsku proceduru, imate većinu u Saboru i izglasajte to. Time će te staviti točku na manipuliranje sa Iseljeništvom samo onda kada trebaju novci ili glasovi za izbore. To je obično vrijeme kada nas se sjetite.
Bog i Hrvati!
Srećko Barešić
Melbourne 17.8.2025
