Nutrine paraju
razum i opstojnost,
čekaju da zaplove
u sudbinosnu voljnost.
Dusi mrtvi,
bešćutni, tihi,
krletkom od krvi
vezani — zjape.
Grobaka nema
na licu mi zemlje,
al’ želja se rodi
gdje skončati htjede.
Neka budu zadnje
te gorde riječi,
to krnje zdanje
što duh mi gnječi.
Čekaju potiho
konačan glas,
gledaju sjene
autora bez vas.
Nikola Puzović
- rujna 2026.
Leave a Comment