By Osnovno svojstvo moderne ljudske civilizacije su brze tehničke promjene koje su duboko protuslovne ljudskoj naravi: brzina tehničkih promjena kosi se sa prirodom ljudskih odnosa prema svijetu, koji predmnijevaju postepene a ne skokovite promjene. U revolucijama se izvode nagle promjene u strukturi društvene organizacije, položaju čovjeka, razaranjem postojećih, ne uvodeći primjereno razvijene nove odnose. Čovjek kao ljudsko biće sklon je postepenim promjenama kojima se prilagođava novim odnosima: to je jedan od razloga zašto starije osobe nerado prihvataju nagle tehničke promjene i zbog čega istima treba više vremenena da se prilagode. Na ovome se temelji tradicionalizam koji predmnijeva postepene promjene sukladno ljudskoj naravi i liberalizam koji brzim, naglim i učestalim novotarijama radi na uništavanju ljudske prirode. Bitno svojstvo čovjeka je sposobnost kritičkog odnosa prema duhovnom i iskustvenom svijetu hoteći reći da nisu sve novotarije valjane, opravdane, u ljudsku korist. Brzina i dubina tehničkih promjena različito utječe kako na čovjeka tako društvenu organizaciju. Narav čovjeka se tiče sposobnosti kritičkog propitivanja postojećih stanja i odnosa. Iz takvog propitivanja nastale su najstarija teologija i mudroslovna disciplina poznate po tome što propituju izvor i smisao života, zbog čega su odbačene od strane moderne empirijske znanosti koja nije u stanju odgovoriti na zadano pitanje zastupajući tezu da ne postoje dokazi o postojanju Boga premda istovremeno ne postoje valjani dokazi o nepostojanju.
Brzina tehničkih promjena negativno utječe na propitivanje i kritički odnos razloga i smisla tehnoloških promjena: da li su one isključivo usmjerene prema unapređenju boljitka čovjeka ili one služe njegovom pokorenju. Učestalost i nametanje tehničkih promjena ne dozvoljava uspostavu kritičkog odnosa zbog čega je moderni čovjek izložen procesima nekritičkog preuzimanja nametnutih naziva i pojmova. U mojim knjigama dokazao sam smislenost kritičkog propitivanja naziva balkanskog područja, jugoslavenske historiografije i svih ideoloških naziva koji su ne-kritički prisutni u javnom životu i znanstvenoj zajednici jer se iz ove kritike pojavila istina da širi dinarsko-hrvatski krajobraz ne predstavlja dio balkanskog, već čini zasebnu cjelinu koja je rijekom Drinom odvojena od balkanskog zemljovida. Google se smatra vidom tzv. umjetne inteligencije premda se radi o djelimičnom znanju i podacima koji su ljudi unijeli u program. Kada se postavi pitanje o prirodi NDH dobije se odgovor pobjednika u II. svjetskom ratu, što je oblik krivotvorene povijesti. Većina ljudi se oslanja na podatke koje prenosi ovo sredstvo javnog priopćavanja premda su vijesti poluistinite, neistinite, jednostrane, ideološke i napisane od predstavnika službenih historiografija. Dakle, Goggle ne predstavlja oblik tzv. umjetne inteligencije već zbirku djelomično jednostranih vijesti i podataka koje su određene osobe i krugovi unijeli a ostali oponašaju i nekritički prenose. Odsutnost kritičkog promišljanja pronalazi se u mnogim oblastima društvenog života ali su one najizraženije u oblastima tehničkog razvoja. Naziv i pojam umjetna inteligencija pruzeta iz engleskog jezika kao Artificial Intelligence (AI), koji se učestalo uporablja u govornom izričaju, pismenom i javnom prostoru. Većina govornika i pisaca nekritički prihvata i piše ovaj pojam premda on nije točan: on se treba pisati kao robotizacija.
Prvo, jedino čovjek, za razliku od drugih živih bića, posjeduje dvije međusobno povezane strane: duhovnost odnosno izvan-iskustveno i drugo, materijalno ili činjenično. Jedinstvo duhovnog i materijalizma se predstavlja pod nazivom i pojmom inteligencija (svojstvo stvaranja), također anglizam koji se na službenom hrvatskom jeziku kaže i piše stvaralaštvo. Različito od drugih bića, jedino čovjek ima svojstvo rasprave, promišljanja smisla života i stvaranja novih nematerijalnih i materijalnih vrijednosti. Inteligencija odnosno proces stvaranja, jedino je svojstvena čovjeku i pod njom se razumijeva još uvijek znanstveno nedovoljno istražen odnos čovjeka i stvaranja novih ideja i predmeta. Životinje su sklone oponašanju a čovjek stvaranju.
Drugo, strojevi su predmeti ljudskog stvaralaštva a nikako bića koja posjeduju inteligenciju. Čovjek je napravio stroj (robot) tako što je u njega ugradio potrebne podatke koje omogućavaju njegov rad. Uporaba unesenih podataka omogućava da stroj odnosno robot ostvaruje očekivane operacije. Strojevi ili roboti su proizvod ljudskog stvaralaštva i brzina tehničkih promjena vodi sve učestalijim i tehnički razvijenim robotima koji su sposobni oponašati radnje temeljem podataka koje je čovjek unio. Bez unesenih podataka, on predstavlja običan predmet. Robot predmnijeva čovjeka koji ga stvara i u njega unosi potrebne podatke. S druge strane, čovjek je biće koje krasi sposobnost stvaranja novih ideja i predmeta, jer posjeduje inteligenciju.
Treće, stroj (robot) ne posjeduje inteligenciju, odnosno, nije u stanju stvarati nove ideje i koncepte već jedino oponašati predmete na osnovu unaprijed unesenih podataka. Četvrto, stvaraštvo odnosno inteligencija predstavlja složeno stanje odnosa u ljudskoj glavi, vrstu električnog nereda, kaosa u kojem se u glavama (mozgu) stvaraju do tada nepoznate ideje i koncepti, koje je svojstveno jedino ljudskoj vrsti unutar koje postoje osobe koje su u stanju stvarati novo. Znanost poznaje razinu inteligencije: jedino pripadnici ljudske vrste čija inteligencija je iznad razine prosječne, imaju sposobnost stvaranja novih ideja i predmeta. Ostali pripadnici uglavnom oponašaju nove ideje i modela, uglavnom nekritički. Dakako su neki pripadnici ljudske vrste iz oblasti tehničkog razvoja osmislili pojam tzv. umjetne inteligencije koji ostali nekritički oponašaju. Inteligencija predmnijeva a) sposobnost stvaranja i b) sposobnost kritičkog odnosa prema postojećem. Novo znači dotada nepoznato koje je nastalo u umovima izabranih osoba koje se odlikuju višom inteligencijom a velika većina prosječnom. Prosječni su u stanju oponašati novo a nadareni su u stanju stvarati nešto novo: u oblasti teologije, filozofije, društvenih, tehničkih i prirodnih znanosti. Većina ljudi posjeduje talente (sposobnosti) koje uglavnom ne prepoznaju i ne primjenjuju. Peto, stvaranje se opisuje kao stanja nastanka novih ideja i misli koje su bitno drugačije od postojećih, za razliku od oponašanja i ponavljanja postojećih stanja, modela, koncepcija. Ante Starčević se smatra otcem koncepta hrvatske domovine zato što je izumio model nezavisne unutarnje i samostalne vanjske politike, dotad nepoznat, model društvene i državne organizacije koji najviše odgovara hrvatskoj naciji. Drugi nekritički oponašaju ovaj model a manjina kritički prosuđuje. Ta svojstva su primjerena jedino čovjeku. Dakle, robot i robotizacija je sredstvo kojim se koristi čovjek a ne samostalno biće koje posjeduje inteligenciju.
Zaključak: naziv i pojam umjetna inteligencija, predstavlja netočan jezički izričaj kojim se stroju odnosno robotu pripisuju ljudska svojstva. Robot nema svojstvo stvaranja novih ideja i koncepcija već oponašanja podataka koje je čovjek u njega unio. Otuda se pravilno piše i rabi naziv i pojam robotizacija. Ne treba nasjedati pokušajima da se čovjek izjednači sa robotima jer je to antropološki, ontološki, gnoseološki i epistemološki pogrešno i predstavlja poseban oblik tehnološke ideologizacije modernog čovjeka. Dakle, primjeren je naziv i pojam robotizacija. Inteligencija je ono što čovjeka razlikuje od drugih živih bića koja su sposobna oponašati. Robot je ljudski proizvod načinjen da pomaže čovjeku a robotizacija tehnički pokret koji omogućava brže tehnološke promjene koje ne moraju biti pozitivne. Od velike većine nekritični prizvaćen i široko uporabljivan pojam, umjetna inteligencija predstavlja vid umjetničkog – pravo pojedinca na osobno prosuđivanje istih pojava – nerazumijevanja osnovnih pojmova, pa se stoga ona može pežorativno prevoditi kao umjetnička inteligencija koja se kosi sa logikom. Ne smije se dopustiti izjednačavanje robota sa čovjekom jer je on proizvod ljudske kreativnosti i nije u stanju stvarati novo već vršiti kombinaciju podataka koje je čovjek unio. Robot i robotizacija su rezultat ljudske inteligencije što vodi zaključku da tamo gdje pretežita većina zbog neznanja, površnosti, oponašanja, nesigurnosti i odsustva kritičkog odnosa ustrajno pišu netočan pojam „umjetna inteligencija“ treba uporabljati točan pojam robotizacija. Većina osoba i krugova su više sklona oponašanju drugih modela umjesto stavljanja istih pod kritički osvrt. Tome najviše doprinose sredstva javnog priopćavanja i prosječna osoba zdravo za gotovo prihvata način govora i pisanja koji sadrži skrivenu poruku: čovjek je zamjenljiv robotom koji posjeduje inteligenciju. To je opasna teza kojom se dovodi u pitanje ljudska antropologija i sam čovjek. Ako se nastavi netočna i neistinita svakodnevna uporaba pojma „umjetna inteligencija“, prijeti opasnost da se stvori još jedna mitološka predodžba koja međutim predstavlja iskrivljeni vid nerazumijevanja ljudske naravi. Sa protokom vremena sve će biti teže iskorijeniti ovaj oblik tehničke i proizvoljne predrasude kojom se temeljno pitanje o smislu ljudskog života, dovodi u pitanje. Mit o istoznačnici robota sa ljudskim bićem i njegovom naravnom inteligencijom, duboko se kosi sa kršćanskim svjetonazorom, kršćanskom antropologijom i dogmatskim učenjem o jednom Bogu i Isusu Kristu kao ljudskom spasitelju kao i istinskoj znanosti koja ima dva osnovna dijela, duhovni ili izvan-iskustveni i iskustveni, što nadilazi tehnička svojstva robota i moderne robotizacije. Ovaj naziv i pojam je proizvod progresivne liberalne misli koja je već odavno raskinula vezu sa starijom teologijom i mudroslovnom znanosti i predstavlja oblik znanstvene hereze. Osobno se smatram osobom koju krasi inteligencija a robota promatram kao predmet koji je stvorila ljudska inteligencija i predstavlja tehnički produženu ruku istog čovjeka. Vrhunac ljudskog stvaralaštva je politika budući sadržava novo, nepoznato, nepredviđeno i ta djelatnost ne može biti predmet robotizacije. Čovječe, ubuduće piši i govori o robotizaciji a kada pišeš o tzv. umjetnoj inteligenciji, ti vrijeđaš samog sebe i ljudsku vrstu.
Dr.sc. Ivica Ivo Josipović
