U veljači 2026. godine publicirana je Onomastička hipoteza o panslavenskom korijenu „Puz”: kratka analiza.
Uočivši prisutnost i zastupljenost leksičkog „supstrata”, odnosno morfema „Puz” kod svih slavenskih naroda – objavio sam ovu hipotezu, a imenoslovlje i genetičku genealogiju istražujem kao autodidakt. Između ostalog, u sažetku (opisu) navodim i sljedeće:
Utvrđuje se kako prezimena poput: Puzo, Puzić i Puzović – potječu sa šireg starohercegovačkog područja, a na stranici „Poreklo.rs” stoji specifikacija kao korelacija haplogrupi I2-PH908. Na stranici „Rodoslovlje.hr” navodi se prezime Pripuz, koje potječe s područja imotske krajine i uže Hercegovine, dok se primjerice Pripuzovići mogu naći u katoličkim crvkenim izvorima iz Fojnice, u Bosni. Oblici bivaju nadkonfesionalni u južnoslavenskih naroda kao produkt starijih dinarskih linija. Ovaj rad, kao ekstenzivniji primjerak šire hipoteze, temeljen je na osobnoj pretpostavci o zajedničkom korijenu leksičkog „supstrata”, odnosno morfema „Puz”. Hipoteza podstiče interdiciplinarnost i služi kao temelj za potencijalno detaljnije istraživanje, s naglaskom na samu potrebu razrade. Pisana je na osnovu javno dostupnih podataka na međumrežju.
Južnoslavenski „Puz”
Južnoslavenski oblici: Puzo, Puzov, Puzev, Puzderlinski, Puzavac, Puzjak, Puzić, Puzović, Pripuz, Pripuzić, Pripuzović, Puzelj, Puzigaća, Puzer, Puzh, itd…
Možemo jasno uočiti da su oblici prisutni i u svih južnoslavenskih naroda, a često se dovode u pitanje i neka prividno slična prezimena poput Puž ili Pužaj ili Polzev, odnosno Pulić (kako se navodi prema pojedinim izvorima) ili čak Topuzović, pa i neke druge izvedenice u krajevima gdje su nositelji ovih prezimena pretežito nastanjeni (kao autohtoni). Iako možda možemo uočiti pokoju podudarnost, ipak je nedovoljno eventualnih izvora s kojima bismo povezali ta prezimena i ovaj korijen, jer je vrlo vjerojatno njihov nastanak imao za korijen neku drugu riječ, odnosno osobno ime, osobinu ili nešto treće. Primjerice, ako gledamo na „topuz” kao turcizam, zaključit ćemo da je vrlo vjerojatno riječ o manje mogućoj analogiji. Zanimljivo je i prezime Puzo te izvedenice s nastavcima -(ov)ić: poput Puzić i Puzović. Riječ je o starijim dinarskim linijama. Naime, radi se o I2 haplogrupi, to jest navodi se I2-PH908 te rasprostranjenost na širem starohercegovačkom prostoru, gdje ta prezimena zapravo jesu autohtona. Baveći se analizom, a pritom uzimajući u obzir i genetička istraživanja, odnosno haplogrupe te povijesne i sve ostale okolnosti, može se pretpostaviti korelacija, no ona u biti ne predstavlja potpuni dokaz jezičnog ili rodoslovnog kontinuiteta. Riječ je o pretpostavci, promatramo li izvorni dio nositelja prezimena. S obzirom na rasprostranjenost, pa i raznolikost, možemo zaključiti da je pri povijesnim okolnostima – u raznim epohama, što migracijama, što postojanim razlikama pri eventualnom raznolikom odabiru vjeroispovijesti – dolazilo i do krojenja raznorodnih budućih nacionalnih identiteta, što je zapravo čest slučaj na našem širem prostoru. Na taj način i sama prezimena postaju nadkonfesionalna. Njihov izvor, rasprostranjenost, političko-nacionalni predznak nositelja, šira genetska poveznica i mnogi drugi čimbenici koji igraju ulogu u krojenju općeg identiteta tako postaju ambigvitetni.
O potencijalnom značenju ovoga korijena, toponimima kao i ostalim oblika kod drugih naroda detaljnije razrađujem u samoj hipotezi: https://www.academia.edu/164800261/Onomasti%C4%8Dka_hipoteza_o_panslavenskom_korijenu_Puz_kratka_analiza
Nastavno hipotezi, temu specificiram dodajući detalje objavljivanjem sažetka o prezimenu Pripuzović, a za koje se veže Bosna i Hercegovina kao matična kolijevka te šire starohercegovačko podneblje, gdje su se kroz stoljeća i različite administrativne sustave (osmanski, mletački, habsburški), razvijale migracijske linije i raznoliki oblici prezimena. Ova kratka mikroanaliza korelira onomastičke podatke s genetičkim markerom I2-PH908.
U nastavku naslovljenom Kolijevka Herceg-Bosna: sažetak o prezimenu Pripuzović stoje sljedeći podaci:
Navodim i kako mnoga analogna prezimena zapravo potječu sa šireg starohercegovačkog područja ili su ondje rasprostranjena danas. Ondje je često zastupljena haplogrupa I2, a katkad se ističu i subkladi, poput proto-slavenskog PH-908, za koji je procjena starosti od 1.500 – 1.800 godina. Dinarski nukleus (južnoslavenskog) subklada I2-PH908 uviđamo kod srednjovjekovnih slavenskih plemena, odnosno sklavinija: Neretvanske, Humske, Travunjske, Dukljanske. Ovaj južnoslavenski marker može se tretirati zato i kao starohrvatski – pogotovo kada uzmemo u obzir današnju rasprostranjenot kod stanovništva, a koje pripada konstruktu modernih nacija, identitetskoj sljednici. Naravno, pripadnost haplogrupi vrši se analizom rodova, odnosno individualnom analizom. Možemo pretpostaviti samo eventualnu korelaciju, kada je riječ o jednom izvornom dijelu nositelja određenih prezimena. Dinarsko područje, koje uključuje Staru Hercegovinu i Bosnu predstavlja jezgru I2 haplogrupe. Svakako, zanimljivost oko prezimena Pripuzović i analognih oblika (s morfemom puz-) je povijesna prisutnost u istim mikroregijama. Taj podatak dovodi nas do zaključka da je gotovo nemoguće izostaviti semantičku korelaciju.
Više o samom prezimenu i značenju može se pročitati ovdje: https://www.academia.edu/165654174/Kolijevka_Herceg_Bosna_sa%C5%BEetak_o_prezimenu_Pripuzovi%C4%87
Kada je riječ o prezimenu Pripuzović ili pak prezimenima Pripuz ili Puzić – tu se mogu naći katolički izvori iz srednje Bosne. Isto tako, uočit ćemo i migracije ka istoku i sjeveru – iz pravca Bosne i Hercegovine ka današnjoj teritoriji Republike Srbije. Takvih primjera imamo nevezano za konfesiju, a pogotovo su se migracije ka istoku odigravale u vrijeme Hercegovačkog Sandžaka, gdje je pretežito islamsko stanovništvo nastanjivalo Polimlje ili novopazarski Sandžak. Primjer za to su uostalom i Puzovići – u kontekstu morfema Puz-. Također, imamo i primjere migracija ka sjeveru. Poznato je kako prezime Puzić koje potječe s područja Bosne i Hercegovine biva zastupljeno i kod bačkih Bunjevaca, subetničkog identiteta, s katoličkim predznakom. – Nominalno pišući, ne ulazeći u daljnja aktualna politička i suvremena identitetska pitanja, većinski unutar granica same Republike Srbije.
Kritika etnocentričnosti i pseudoznanosti u službi ekspanzionističkih koncepata dominantnih ideologija
U više sam navrata kritizirao i pseudoznanstvene tvrdnje koje poprimaju institucionalno pokroviteljstvo isključivo u službi ideologije. Istina, i sam navodim južnoslavenski marker kao starohrvatski, no tu informaciju ističem isključivo usputno bazirajući se na današnje identitete – što je ključno razdvojiti.Kada govorimo o ovome korijenu, te kada uzmemo genetičku genealogiju u obzir, nećemo uvidjeti odstupanja od zajedničkog dinarskog, ali i slavenskog podrijetla – barem prema svim javno dostupnim informacijama koje su znanstveno obrađene. U nizu dosadašnjih tekstova, kao i u ovim hipotezama, upravo predočavam raširenost ovoga morfema – odnosno postojanje zajedničkog korijena u kasnije nastalim prezimenima na različitim područjima, a koje pripadaju raznolikim konfesijama, te nacionalnim identitetima. Primjerice, ukoliko bismo se vodili daljnjim tumačenjem identiteta na osnovu biološkog nasljeđa, onda je doista upitno što bismo tu mogli donijeti kao zaključak. Svaki takav koncept isključivo je ideološkog karaktera, pa bi govoriti o biološkoj pripadnosti nekom narodu bilo krajnje neutemeljeno, pretenciozno i zlonamjerno. U ovom kontekstu možemo zaključiti da postoji zajednički korijen, ne samo s leksičkog gledišta kada je u pitanju imenoslovlje, već i s genetičkog.
U nedavno objavljenom članku upravo iz tog razloga afektivno sam kritizirao zlouporabu znanstvenih činjenica u službi ideologija, ali i političku hipokriziju, što doduše izlazi iz samih znanstvenih okvira: https://bezcenzure.hr/iseljenistvo/antihrvatstvo-potpomognuto-hrvatima/
Univerzalna subverzija etnocentrizma – govoreći o kroatocentrizmu zapravo šaljem poruku reciprocitetne mjere. Modernu naciju ne možemo ogledati kao biološki koncept „krvi”. Uzmemo li povijesne činjenice ili ideološke narative – dolazimo do dvosjeklog mača. Upravo iz tog razloga dokazujem zajednički korijen, ali bez tendencioznih namjera s čistog znanstvenog aspekta.
Nikola Puzović
Aktivist i publicist
Leave a Comment