MODERNIZAM I EUROPEIZACIJA, USPONI I PADOVI:

S gledišta ukupne svjetske povijesti, europski poluotok je poprište najdramatičnijih povijesnih dogodovština, koje se u razdoblju 1789. do 90-tih godina 20. stoljeća, prelamaju na širem dinarsko-hrvatskom krajoliku kao opitnom poligonu socijalnih i političkih ideja velikih sila neposredno povezane sa predstavnicima krupnog kapitala. Središnja točka su svojinski odnosi i privatni kapital. Oko ovog pitanja odvijaju se europske revolucije i kontra-revolucije.

1. Razdoblje 1914. do početka 1950-tih, u znaku je nasilja, ratova, revolucija, razaranja, rušenja postojećih odnosa, sekularizacije, de-kršćenizacije, razmontiranja čitavih etničkih skupina, cijelih nacija, ukidanja nacionalnih, višenacionalnih država i civilizacijsko-kulturnog nazadovanja. To razaranje se završava sa 90-tim godinama 20. st., raspadom komunističke internacionalne (KI), povijesnim procesima obnove (NDH, RH) starijih državnih tvorevina i nastankom novih država nastalih nasilnim raspadom druge Jugoslavije. Klica svega opisanog je smješteno na europskom području i počinje sa Francuskom revolucijom.
2. Ratovi i revolucije glavni su uzrok prekida povijesne neprekinutosti u europskoj povijesti: primjer Austro-Ugarske Monarhije, Venecije, Dubrovačke Republike, Otomanskog Carstva, Čehoslovačke, Sovjetskog Saveza, prve i druge Jugoslavije, raspada Vrašavskog vojnog saveza, stvaranje Europske zajednice/Europske unije kao pokušaja stvaranja Sjedinjenih Europskih Država (SED). Time se na znakovit način predstavlja razdoblje padova.
3. Nastanak novih naziva i pojmova: balkansko područje kao ideološka tvorevina koja je trebala zamijeniti naziv šireg dinarskog krajolika s ciljem stvaranja prve jugoslavenske višenacionalne državne tvorevine, pojmovi „prije rata“, „poslije rata“, „prije revolucije“, „poslije revolucije“, slom komunističkog pokreta, europska gospodarska i politička povezivanja, tržište rada, zakoni ponude i potražnje, višestranačje i slično, kao posljedice krupnih promjena u suvremenoj (contemporary) europskoj povijesti.
4. Prema nekim istraživačima, pokret europske prosvijećenosti započet 1789., koji su trajali sve do ljeta 1914., su nasilno prekinuti. (Vidjeti; Reinhart Koselleck: The Eighteenth Century as the Beggining of the Modernity. U The Praktice of Conceptual History. Timing, History, Spacing Concepts, Stanfors, 2002., str. 154-169) Prema većini liberalnih pisaca, Francuska revolucija označava početak tzv. modernosti, što međutim nije dokazano s gledišta europskih iskustvenih odnosa razdoblja 1789-1989/92.
5. Prvi i Drugo svjetski rat su dramatični događaji koji svjedoče o nagloj prekinutosti (prekidu) europske modernosti premda se radi o nedovršenom pokušaju uspostave Novog europskog i svjetskog poretka u kojem bi njemačka nacija i država imala glavnu ulogu. S ovog motrišta europska modernost je istoznačnica za opće nasilje i političku nestabilnost.
6. Europski poluotok predstavlja valjan uzorak brzine i dubine društvenih, gospodarskih, političkih i ideoloških promjena, kada će renesansa i modernost uskoro biti zamijenjeni totalitarnim sustavima: Francuska revolucija, industrijska revolucija, ruska revolucija, jugoslavenska revolucija, fašizam, komunizam, pojave koje nisu u takvoj mjeri zabilježene na drugim područjima. Liberalna teorija ove fenomene ustrajno tumači kao oblik europske modernosti premda se radi o sumraku komunističke ideologije koja je još uvijek živa i oblikuje moderne europske politike.
7. Europska civilizacija (kultura) je jedinstvena: ona je kolijevka kršćanstva, renesanse, fašizma i komunizma kao ideja i pokreta koji su označili noviju europsku političku povijest, koja se nužno prelijevala na dinarsko-hrvatsko područje. Najnoviji vid takve protuslovne civilizacije je stvaranje EZ/EU kroz koju se izražava ozbiljna namjera da se nametne kao model drugima: pokušaj obnove modela Austro-Ugarske Monarhije negiranjem prava pojedinačnih nacionalnih država.
8. Prema nekim istraživačima, događaji iz 1989., su promijenili modernu Europu. (Vidjeti; John Horne: War and conflicts in contemporary European history, 1914-2004, Glas. Zeithistorische Forschungen, 1(2004), str. 347-362, str. 349; Izvor: academia.edu/69899691) misleći na raspad Komunističke Internationale, slom komunizma i kraj tzv. hladnog rata. Znakovito, 200 ljeta dijeli od Francuske revolucije i ovih događaja. Za hrvatsku naciju ova godina predstavlja krupan događaj kada je donesena odluka o zrelosti uvjeta za drugu obnovu starije hrvatske države. Dakle, prekid dotadašnje neprekinutosti europske civilizacije označio je novu epohu u državno-političkom životu hrvatske nacije. Širi europski događaji omogućili su pozitivne procese u nacionalnom i državnom razvoju, koje su drugi tumačili kao posljedicu uspona pojedinačnih nacionalizama.
9. Dakako, 1848. je slijedila iza 1789., a prethodila 1914., i u znaku je de-kršćenizacije Europe koja se počinje sramiti i odricati vjerovanja u jednog Boga i Isusa Krista, duhovne i socijalne uloge Rimo-katoličke crkve, praćeno usponom i rasprostranjenjem među proleterskim masama utopističko-komunističkih ideja i pokreta. Hrvati su krupan činitelj anti-revolucionarnih pokreta kao posljedica preovlađujućeg svjetonazora o razarajućem utjecaju revolucionarnih pokreta koji se odvijaju oko obitelji, bračne zajednice muškarca i žene, odgoja djece, kršćanskog vjerovanja, privatne svojine, nacije i nacionalne države. Rezultat je tzv. sekularizacija (razgraničenje, podjela uloge nacionalne države i Crkve), moderne zelene politike i promicanje tzv. različitosti (angl. pluralizam) ideja misleći na jednaka prava različitih i drugačijih. To je međutim jedan od izvora sukoba kršćana i nevjernika (ateista i komunista), drugih (islam) religija, što predmnijeva drugačije tumačenje etničke skupine, nacije i nacionalne države s namjerom da se u svim pravima izjednače kolonizatori i doseljenici sa starosjediteljima. De-kršćenizacija je najviše odmakla u zapadnoeuropskim i anglosaksonskim društvima koje su se već sredinom 18. st., pod imenom znanstvenog empirizma odrekli Boga (teologije i mudroslovne discipline), pod isprikom prava o jednakosti ljudi, prava na različitosti, i najviše se ispoljava u politici zamjene starosjedilačkog stanovništva. Ovi procesi su znatno manje prisutni u istočnim europskim nacijama i državama, što omogućava privremenu ravnotežu izmedju tzv. europskog modernizma i europskog tradicionalizma. To se prelama kroz najnoviji ratni sukob između službene Ukrajine, neslužbeno EU, i Ruske federacije.
10. Vrhunac su 1914. i 1940., kada se prema nekima uvodi pojam općeg rata i nasilja kojem su izložene sve društvene oblasti. (Isti izvor, str. 351) Dolazi do izražaja širina i dubina nasilja u suvremenoj (modernoj) Europi, kada čitave zajednice i društva trpe opće fizičko, oružano, državno, političko i ideološko nasilje: nestaje crta koja dijeli bojišnicu od pozadine, svi su legitimne žrtve (primjer širokobrijeških franjevaca) općeg nasilja. Primjer savezničkih bombardiranja nebranjenih gradova i civila u Drugom svjetskom ratu, naročito od strane engleskih zrakoplova, svjedočanstvo je jednostrane primjene nasilja kako bi se zaštitila državno-politička vlast i postojeći svjetski poradak, kojem su nevine žrtve usputna i neizbježna šteta u ratnom kaosu.
11. Totalitarne ideologije su pronašle mjesto na širem dinarskom krajobrazu (Europi) pod imenom srbskog fašizma, jugoslavenskog komunizma u razdoblju od 1918. do 90-tih godina 20. stoljeća, u dvije Jugoslavije. Postoji opravdana sumnja sukladno kojoj su velike sile širi dinarski prostor pretvorile u opitni pokus kako određene političke ideje i ideologije, imaju učinak na nacije. Time se jedino može obrazložiti tvrdoća gledišta da se Hrvatima ni pod kojim uvjetima ne smije dozvoliti obnova države Hrvatske.
12. Europeizacija temeljena na povijesnim iskustvima znači kako tehnički i kulturni napredak tako i kulturno nazadovanje, totalitarizam, nasilje, ratove, etnička čiščenja i genocid. EU nosi klice kulturnog, gospodarskog, političkog, ideološkog imperijalizma i nasilja prema svima koji misle drugačije, što podsjeća na komunistička iskustva. Mogući raspad EU se ne će odigrati mirnim putem već nasilnim otuda što je privatni kapital pod imenom krupnog, uložio golema sredstva, trud i energiju u europski projekat. Za europske nacije se ne dovodi u pitanje ovaj oblik europske modernosti sve dok prednosti preovladavaju nad štetama: međutim, štete su vidljive i time raste kriticizam prema EU.
13. Službeno neobjavljeni rat EU Rusiji, predstavlja dugoročnu štetu koju europljeni (europske nacije i države) nisu spremni plaćati, što je valjan izvor propitivanja europske modernosti onakvu kakvu je predmnijeva liberalna politička misao.

Dr.sc. Ivica Ivo Josipović