MJESEC SRPANJ 1942. U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ

 

1. Ratni ozljednici i ostale žrtve rata:

Ratni uvjeti određuju ratne zakone. Zakonska odredba o ratnim ozljednicima i ostalim žrtvama rata, donesena je 13. lipnja 1942. (Vidjeti; Nezavisna Država Hrvatska: Zakoni, zakonske odredbe i naredbe. Proglašene od 7. srpnja do 25. srpnja 1942., Knjiga XX.(Svezak 191.-200.), Uređuje: A. Mataić. Tisak i naklada knjižare st. kugli, Zagreb, Br. 3194, str. 1-52) Ratni ozljednici i ostale osobe, uživaju zaštitu i pomoć državnih ustanova. Ratnim ozljednikom smatra se državljanin ili pripadnik Nezavisne Države Hrvatske, bez obzira na spol, koji za vrijeme ratnog stanja ili izvanredne djelatne službe u oružanoj sili NDH, pa za šest tjedana nakon povratka oružane sile u redovno stanje, vršeći dužnost za svrhu oružane sile ili državne zaštite zadobije bez vlastite krivnje: ranu, povredu ili bolest, ima pravo da mu nadležna oblast prizna pravo na državnu zaštitu. (Isti izvor, čl. 1., str. 1) Ratnikom se smatra onaj pripadnik oružane sile koji za vrijeme ratnog stanja ili izvanredne djelatnosti oružane sile, u borbama u domovini ili izvan nje, odnosno u sklopu savezničkih vojski ili dragovoljac, vrši za cijelo ili stanovito vrijeme obveznu ili određenu dužnost i u službi. (Isto, čl. 2., str. 1-2) Kao nestali uzima se osoba, o kojoj u roku od 6 mjeseci, računajući od dana proglasa o povratku oružane sile u redovno (mirnodobsko) stanje ne stigne nikakva pouzdana vijest. (Isto, čl. 3., str. 2) Državna zaštita i naknada pripada: a) ratnim ozljednicima i njihovim obiteljima, b) obiteljima palih, umrlih i nestalih ratnika, c) roditeljima, braći i sestrama umrlih ratnih ozljednika, palih i nestalih ratnika. (Isto, čl. 5., str. 2) Od ovih prava su izuzete vojničke osobe i obveznici koji se predaju neprijatelju, osuđenici zbog izdaje, vojni bjegunci, samoosakaćeni i samopovrijeđeni u svrhu izbjegavanja vojničke dužnosti. (Isti izvor, čl. 6., str. 3) Svima koji imaju prava, država pruža naknadu i zaštitu. Doživotno pravo na bezplatno liječenje imaju svi priznati ratni ozljednici, od bolesti, posljedica rana, povrede, ozljede kao i od svih drugih bolesti. (Isto, čl. 8., str. 5) Troškovi liječenja padaju na teret Ministarstva udružbe. Ratni ozljedenik ima doživotno pravo na proteze, ortopedske cipele i ostala ortopedska pomoćna sredstva prema stupnju svoje ozlijeđenosti i zanimanja. (Isto, čl. 15. str. 7) Ratni ozljednici , njihove udovice, djeca i roditelji, zaštićeni ovom zakonskom odredbom, oslobađaju se svih pristojbi za osnivanje i sudski upis samostalnog posla (tvrdke). (Isto, čl. 27. str. 12) U sklopu Ministarstva udružbe, djeluje Služba za javnu družtvovnu skrb i državnu zaštitu ratnih ozljednika. (Isto, čl. 84., str. 39) Pri Ministarstvu udružbe osniva se zaklada hrvatskih ratnih ozljednika. (Isto, čl. 86., str. 40) Ratni ozljednici stranih država, koji su trajno nastanjeni na području NDH, uživaju ista prava i obveze iz ove zakonske odredbe. (Isti izvor, čl. 94., str. 47) Pobjednička, na valu savezničkih armija, partizansko-komunistička vojska okrutno se obračunala i sa hrvatskim ratnim ozljednicima, sudeći po nalazima iz masovnih stratišta u Sloveniji i Hrvatskoj.

2. Školarina:

Ministarstvo nastave, odsjek za srednje škole, donijelo je 4. srpnja 1942., okružnicu upraviteljima gimnazija, učiteljskih i građanskih škola: na upit upravitelja jedne gimnazije o ubiranju školarine i ostalih pristojbi od djece ustaša i onih, koji ne mogu pridonijeti potvrde o porezu, odgovorila je Državna riznica dopisom od 26. lipnja 1942., prema kojoj su djeca ustaša dužna plaćati školarinu i ostale pristojbe, a od onih učenika koji ne mogu doprinijeti potvrde o porezu svojih roditelja, ne će plaćati školarinu. (Detaljnije vidjeti, Isti izvor, str. 76-77) Dakle, djeca ustaša u NDH nisu u pitanju plaćanja školarina i ostalih pristojbi imali povlašten položaj.

3. Utvrđivanje Hrvatsko-Njemačke granice:

Ministarstvo vanjskih poslova je 20. lipnja 1942., donijelo objavu da su 13. svibnja 1941. u Zagrebu opunomoćenici Njemačke i NDH ratificirali Hrvatsko-Njemački ugovor o utvrđivanju Hrvatsko-Njemačke granice od 13. svibnja 1941. (Isti izvor, str. 97) Ugovor je podpisan i izmjena ratificiranih povelja uslijedila je u Berlinu 2. lipnja 1942. Hrvatsko-Njemački državni ugovor (Isti izvor, str. 98-101) napisan je na hrvatskom i njemačkom jeziku kao ravnopravnim. Karta nije priložena u ovom izvoru prvog reda. Politički odnosi između Njemačkog Carstva i NDH su se temeljili na ravnopravnosti i međusobnom uvažavanju, što je protuslovno stajalištu projugoslavenske historiografije. Ugovor o utvrđivanju državne granice, podpisali su sa Hrvatske strane dr. Mladen Lorković (1909.-1945.) i general Augusta Mirić, a s njemačke strane Siegfried Kasche i Kurt von Kampheuvenen. Prema ovom sporazumu, Hrvatsko-Njemačka granica utvrđuje se crtom, koja ide od tromeđe:Hrvatska-Njemački Reich-Italija do tromeđe:Hrvatska, Njemački Reich-Mađarska i poklapa se obćenito sa bivšom upravnom granicom između Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s jedne strane i austrijskih krunovina Kranjske i Štajerske s druge strane. (Isti izvor, str. 98)

4. Poništenje osuda za političke čine:

Zakonska odredba o povraćaju prava i poništenju osuda zbog političkih kažnjivih čina, donesena je 10. srpnja 1942. (Isto, str. 102-103) Svi oni, koji su osuđeni do dana 10. travnja 1941., od bilo kojega suda zbog politički kažnjivih čina, izuzevši kažnjivi čin promičbe komunizma, zadobivaju počevši od dana osnutka NDH, pravo na akademske stupnjeve, odličja i druge javne počasti a izrečene osude zbog tih čina poništavaja se. Ovom zakonskom odredbom obuhvaćene su sve osobe, koje su u vrijeme počinjenja čina imale svoje prebivalište na sadašnjem području Nezavisne Države Hrvatske. (Isti izvor, čl. 1. i 2., str. 102-103)

5. Tjednik „Hrvatska u rieči i slici“:

Naredba državnog izvještajnog i promičbenog ureda o obveznom prikazivanju zvučnog tjednika „Hrvatska u rieči i slici“ (Isto, str. 123-124), što ga izdaje Državni slikopisni zavod „Hrvatski Slikopis“ (Croatia Film), donesena je 10. srpnja 1942., za sve slikokaze na području NDH.

6. Osnivanje Farmaceutskog fakulteta:

Naredbom od 3. srpnja 1942, (Isto, str. 145-160), na Hrvatskom sveučilištu u Zagrebu, osniva se Farmaceutski fakultet, sa zadatkom: a) znanstvenog obrađivanja pojedinih farmaceutskih disciplina, i b) spremanje i odgajanje farmaceutskih stručnjaka i budućih ljekarnika. (Isti izvor, čl. 2., str. 145)

7. Ratni i izvanredni uvjeti svakodnevnog života u NDH:

Učestali zračni napadaji na vojne i civilne objekte od strane savezničkog zrakoplovstva, ponukali su hrvatske vlasti da 13. lipnja 1942., donesu naredbu Ministarstva hrvatskog domobranstva o izgradnji skloništa za zaštitu od zračnih napadaja. (Isti izvor, str. 161-166) Njome se uređuje izgradnja skloništa, privremenih skloništa i zaklona za zaštitu od napadaja iz zraka. Takva skloništa imaju se izgraditi u Zagrebu, Sarajevu, Mostaru, Karlovcu, Zemunu, Banja Luci, Osieku, Brodu, Vinkovcima, Sisku, Dubrovniku i Zenici. (Isto, čl. 3., str. 161) Navedeni gradovi su predstavljali za saveznike opravdane ciljeve budući su na svojim područjima imale i vojne objekte. U ostalim gradovima i većim naseljima u NDH, imaju se izgraditi skloništa u svim građevinama koje su po svojoj namjeni određene za veleobrtničke svrhe. U ostalim mjestima na području NDH, imaju se urediti privremena skloništa u svim građevinama koje su određene za svrhu javne službe i javnog uredovanja. Rok za izgradnju privremenih skloništa iznosi šest mjeseci od proglašenja ove naredbe. Dakle, vrhunac oživotvorenja mlade države Hrvatske je trajao godinu dana, kada se zapažaju prvi znaci njenog slabljenja zbog unutarnjih (partizansko-četnički oružani ustanak) i vanjskih činitelja (zračni napadaji na hrvatske gradove).

8. Početak djelovanja ratnih sudova:

Naredbom Ministarstva hrvatskog domobranstva od 10. srpnja 1942., o početku djelovanja ratnih sudova (Isti izvor, str. 172-173), predviđeno je da ratni sudovi na području NDH počinju djelovati od 17. srpnja 1942., kada je Naredba objavljena u Narodnim novinama, službenom glasilu na području NDH, broj 158. Prema ovoj naredbi, osim kod pješačkih divizija, mogu se ratni sudovi osnivati kod: a) Banjalučkog zdruga, b) gorske divizije, c) kod zapovjedništva I., II. i III. domobranskog zbornog područja i d) kod posadnog zapovjedništva u Jajcu. (Isto, čl. 2., str. 172)

9. Građenje novih željezničkih pruga u NDH:

Prema zakonskoj odredbi o građenju novih željezničkih pruga, donesena 20. srpnja 1942., (Isti izvor, str. 214-215) među željezničkim prugama normalnog kolosijeka, koje se imaju žurno izgraditi u probitku države Hrvatske, spadaju: a) Okučani-Banja Luka, b) Brčko (Gunja)-Tuzla i c) Garešnica-Banova Jaruga. (Isto, čl. 1., str. 214) Ne samo da nove željezničke pruge nisu sagrađene kako je planirano, već su postojeće uništavane i dizane u zrak od strane partizansko-komunističkog pokreta.

10. Upućivanje u sabirne logore:

Sabirni logori su zbiljnost II. svjetskog rata i sve države koje su na jednoj od zaraćenih strana sudjelovale, poznavale su iskustva sabirnih logora. Tako je 20. srpnja 1942., donesena zakonska odredba o suzbijanju nasilnih kažnjivih čina protiv države, sukladno kojemu se pojedinim osobama, predviđa upućivanje u sabirne logore (Isti izvor, str. 223-234): točnije, pojedini članovi obitelji osoba koje same ili u zajednici s oružanim skupinama, narušavaju javni red i sigurnost, mogu se uputiti na prisilni boravak u sabirne logore. (Isto, čl. 1., str. 223) Sabirne logore osniva Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo za javni red i sigurnost u pojedinim mjestima na području NDH. Trajanje boravka u sabirnim logorima ne može biti kraće od šest mjeseci ni duže od tri godine. (Isti izvor, čl. 4., str. 224) Dakle, u sabirne logore su upućivane osobe čija djelatnost je u protuslovlju sa odredbama ove zakonske odredbe.

11. Oduzimanje imovine:

Druga mjera, pored upućivanja u sabirne logore, protiv osoba čiji čini su protiv države Hrvatske, je oduzimanje imovine. Prema istoj zakonskoj odredbi, pojedinim članovima obitelji osoba koje svojim činima narušavaju javni red, sigurnost i državni poredak, može se oduzeti njihova cjelokupna pokretna i nepokretna imovina u korist NDH. (Isti izvor, čl. 7., str. 225)

12. Naknada zlobno počinjene štete:

Treća mjera o kažnjavanju kažnjivih čina iste zakonske odredbe, omogućava da država, obćina i pojedinačne osobe, kojima je zlobno počinjena šteta (na pr. paljenje usjeva, privatne imovine, kuća i poljodjelskih objekata), uništenjem, oštećenjem, paležom, pljačkom, mogu prema članu 11. ove zakonske odredbe (Isto, str. 228) tražiti naknadu počinjene štete. Sva navedena djela kažnjivih čini i zlobno počinjena šteta, odnose se na pripadnike partizansko-komunističkog i četničkog pokreta na području NDH.

13. Ustaška vojnica:

Zakonska odredba o Ustaškoj vojnici donesena je 17. srpnja 1942. (Isto, str. 233-239) Polazeći od Ustava „Ustaše-Hrvatskog oslobodilačkog pokreta“, postrojena je Ustaška vojnica. Svrha i zadaća Ustaške vojnice je osigurati nastavak ustaške borbe i sudjelovati u obrani tekovina NDH. (Isti izvor, čl. 1., str. 233) Ustaška vojnica je sastavni dio oružane sile NDH. Ustašku vojnicu sačinjavaju prvo, Stajaći djelatni zdrugovi, drugo, Poglavnikovi tjelesni zdrogovi, treće, Prometni zdrugovi, četvrto, Hrvatsko oružničtvo, peto, Redarstvena straža, šesto, Nadzorna služba, sedmo, Ustaška učilišta, osmo, Ustaška priprema i deveto, Stegovni i kazneni sud. (Isti izvor, čl. 3., str. 233) U okviru ustaške vojnice nalazi i vojnica Njemačke narodne skupine. (Isto, čl. 4., str. 234) Vrhovni zapovjednik je Poglavnik NDH. Na čelu Ustaške vojnice stoji zapovjednik Ustaške vojnice, koji ima zamjenika i oni su izravno podređeni Poglavniku. Zapovjedništo Ustaške vojnice najviša je nadzorna i upravna oblast Ustaške vojnice. (Isto, čl. 8., str. 234) U Ustašku vojnicu može stupiti svaki član i pristaša „Ustaše-Hrvatskog oslobodilačkog pokreta“, koji se dragovoljno javi, a koji bude pronađen za oružanu službu duševno i tjelesno sposoban i dostojnim da nosi ustaško oružje. (Isto, čl. 12., str. 237) Dakle, služba u Ustaškoj vojnici je dragovoljna, a obveza je doživotna, te ona može prestati samo smrću, odpustom ili premještanjem u druge dijelove oružanih snaga NDH. Kao što su sve službene, državne i samoupravne osobe i pripadnici polagale svetčanu prisegu, tako su pripadnici Ustaške vojnice davale prisegu: prvo, Bogu Svemogućem, drugo, ustaškim načelima i treće, Poglavniku NDH.

14. Državni blagdani u NDH:

Zakonska odredba o blagdanima, donesena je 20. srpnja 1942. (Isto, str. 240-243) Državni blagdani se dijele na: prvo, Rimokatoličke blagdane, b) pravoslavne blagdane, c) evangelističke blagdane i d) muslimanske. Dakle, vlasti NDH su priznavale pravo svih vjerskih zajednica na odgovarajuće blagdane.

15. Semantička pitanja školskog sustava:

Budući su nove hrvatske vlasti zakonskim odredbama uređivale pitanja čistoće hrvatskog jezika i pravopisa opterećenog srbizmima i balkanizmima, ujedno su ustrajavale na pravilnoj uporabi pojmova i naziva kako u službenom jeziku tako i prepisci. Ministarstvo nastave je posebnom okružnicom od 11. srpnja 1942., propisalo način uporabe u govornom i pisanom obliku izraza „uprava“ i „upraviteljstvo“. Prema upustvu, izraz „upraviteljstvo“ se upotrebljava, kada se na čelu škole nalazi upravitelj, a izraz „uprava“ se uporablja kao skupni pojam, za sav onaj rad koji obavlja upravitelj škole. (Isti izvor, str 255) Dakle, hrvatski jezik je neraskidivi dio hrvatske povijesti i čimbenik nacionalnog razvoja.

Dr. sc. Ivica Ivo Josipović