MJESEC RUJAN 1941. U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ…

Polazna teza: od 10. travnja, dana proglašenja Nezavisne Države Hrvatske (NDH), osnovni probitak države Hrvatske je stvaranje mirnodopskih uvjeta pogodnih za ustroj mlade države. Ratne okolnosti nisu išle u prilog, što upućuje na zaključak da je prvostupni cilj ustaških (hrvatskih) vlasti očuvanje državno-političkog poretka i teritorijalne cjelovitosti, a ne raspirivanje građanskog rata. Sukobi su najviše odgovarali Titu i Staljinu. Ovo je sasvim drugačije motrište. Slijede neki povijesni dokazi iz srpnja 1941.

1. Unapređenje državnog ureda za zaštitu rada:

Premda se NDH ubrzo od proglašenja našla u vihoru partizansko-četničke oružane pobune, 12. rujna 1941., donesena je zakonska odredba o izmjeni zakona o inspekciji rada. (Detaljnije vidjeti; Nezavisna Država Hrvatska: Zakoni, zakonske odredbe i naredbe; Proglašene od 11. do 30. rujna 1941., Knjiga VI.(Svezak 51.-60.), Uređuje A. Mataić, Tisak i naklada knjižare St. kugli, Zagreb, Br. 2937, Izvor: sistory.si/cdn/publikacije/knjiga VI., str. 26-28) U prva dva mjeseca od proglašenja NDH, donesene su važnije zakonske odredbe, koje su u kasnijim mjesecima razrađivane. U ratnim uvjetima poduzeća su zapošljavala radnike i prividno je vođen mirnodopski život pa su inspektori rada radili svoj posao propisan zakonom.

2. Pismenost u NDH:

Opismenjavanje nepismenih jedan je od zadataka nove hrvatske vlasti. Otuda je 11. rujna donesena zakonska odredba o širenju pismenosti u narodu i održavanju tečajeva za nepismene. (Isti izvor, str. 29-32) Svi Hrvati i Hrvatice koji su duševno i tjelesno sposobni i nisu stariji od 50 god., moraju u roku od 6 godina naučiti čitati i pisati. (Isto, Čl. 1., str. 29) Polazak tečajeva je bio obvezatan. Tečajevi za nepismenost su se održavali u vremenu kada nije bilo poljskih radova u trajanju od 5 mjeseci o trošku države, budući su sjetva i žetva predstvljale osnovu prehrane pučanstva. Cilj je da svaki državljanin NDH nauči čitati, pisati i računati.

3. NDH je priznavala zakone Austro-Ugarske Monarhije:

Zakonskom odredbom od 15. rujna, uređeno je pitanje priznanja prava na mirovinu častnicima, drugim vojnim i građanskim činovnicima i službenicima koji su ispunili uvjete za sticanje prava na mirovinu prije 1. prosinca 1918. (Isto, str. 51-55) Kraljevina SHS odnosno Kraljevina Jugoslavija su smatrane tamnicom hrvatskog naroda.

4. Unapređenje državne uprave:

Prve mjere o ustrojstvu državne uprave su predstavljale i učenje na greškama, pa je 15. rujna donesena zakonska odredba o spajanju Državnog ravnateljstva za ponovu i Državnog ravnateljstva za gospodarsku ponovu, pod imenom „Državno ravnateljstvo za ponovu“, (Isto, str. 56) s namjerom bolje iskorištenosti osoblja i namještenika državnih ustanova koje se bave srodnim djelatnostima. U pravilu su nove hrvatske vlasti prihvatile službenike i činovnike bivše države koji su izrazili spremnost prihvatanja nove vlasti a na vodeće položaje su imenovane istaknutije ustaše koje su se već dokazale vjernim ciljevima ustaškog poketa.

5. Između rata i mira:

Dok se na jednoj strani širio partizansko-četnički oružani ustanak, na drugoj strani su se donosile zakonske odluke o mirnodopskim prilikama. Prema naredbi od 11. rujna 1941., zabranjuje se lovljenje, hvatanje i ubijanje zečeva i jarebica na području kotara Sinj u vremenu od 15. rujna 1941., do 15. sijačnja 1942. (Isto, str. 69) Ustanici su se morali hraniti, ne samo otetom i opljačkanom hranom, za predmnijevati je.

6. Središta kulture i pismenosti u NDH:

Zagreb je ne samo glavni grad NDH već državno, političko i kulturno središte iza kojeg slijede Sarajvo i Banja Luka, koje nisu u teritorijalnom opsegu RH. Ustaške vlasti su planirale pretvaranje ovih gradova u mjesna kulturna, obrazovna i gospodarska središta kao vid de-centralizacije Zagreba. Tako je 16. rujna zakonskom odredbom osnovana gimnazija ss. Milosrdnica Sv. Vinka u Sarajevu (Sarajvu) i Banjoj Luci s pravom javnosti, (Isto, str. 70) preko kojih se širila pismenost, kršćanstvo i kultura. Učiteljske škole su nositelji osnovne pismenosti u NDH. Normativno promatrano, država Hrvatska je vodila uređen pravno-politički i državni život, kao da se nije nalazila u stanju građanskog rata vođen između legitimne države i pobunjeničkih ustanika kojima je cilj njeno rušenje. Sarajevo i Banja Luka su odista bile na putu da prerastu u dva značajna školska i kulturna središta na području NDH iz kojih bi se prosvjetiteljska ideja širila ali je taj plan naglo prekinut.

7. Preuzimanje srbskih ustanova i zavoda:

Vlasti NDH nisu priznavale zakone bivše države zbog čega je 19. rujna donesena zakonska odredba da cjelokupna imovina „Karlovačke gimnazijalne naklade“, „Srbskog narodnog crkvenog klerikalnog fonda“ i „Stefaneum-a arhidijacezalnog pravoslavnog srskog svećeničkog konvikta“ u Hrvatskim Karlovcima, postaje vlasništvo države Hrvatske, (Isto, str. 131-132), kojima će upravljati ministarstvo nastave, kako bi se, između ostalog, obnovila Hrvatska pravoslavna crkva.

8. Promjena naziva naselja u Baranji: ispravka nepravdi

U razdoblju 1918-1941., srbske (jugoslavenske) vlasti su u skladu sa kolonizacijama pravoslavaca i Srba, srbizirali brojna hrvatska naselja, naročito u istočnoj Slavoniji, Srijemu i Baranji. 18. rujna donesena je naredba o promjeni imena naselja: ime sela Gradinsko Karađorđevo, općine Gradina kotara Virovitica se mijenja u Tomislavovac, ime sela Novo Obilićevo kotara Virovitica se mijenja u Zvonimirovac, selo Njegoševac kotara Našice se mijenja u Našički Antunovac. (Isti izvor, str. 147-148) U pitanju su naselja kolonizirana od solunskih dobrovoljaca poslije 1918. ljeta. Navjeta (namjera) novih hrvatskih vlasti je da se sva srbizirana imena naselja dovedu u sklad sa novim državno-političkim poretkom i prethodnim razdobljima, zbog čega su u nazivima brisali „Srbska“ i mijenjali u Donja, Srednja i Gornja. Npr. Zelinja Srbska u Zelina Srednja, Ledenice Katoličke u Ledenice Gornje, Ledenice Turske u Ledenice Dolnje, kotara Gradačac i td. 18. rujna iste godine, naziv upravne obćine i sela Petrovo Polje kotara Bijeljina (prvotni naziv je Četvrtkovište) se mijenja u Schonborn. (Isto, str. 153) Naravno da ovakva politika nije dobro primljena među pravoslavcima i Srbima u NDH, premda se radilo o ispravci nepravdi jer Hrvati također nisu dobro primili srbizaciju imena hrvatskih naselja.

9. Prijeki sud: spriječavanje crnog tržišta

U uvjetima oružanog ustanka, prijeki i pokretni sudovi u NDH su imali pune ruke posla. 22. rujna je donesena zakonska odredba o proširenju nadležnosti ovih sudova za sve one koji zarađuju kroz više cijene čime ugrožavaju probitke države ili pučanstva. (Isto, str. 156-160) Tzv. crna burza se smatrala ugrozom državne sigurnosti zbog čega se kažnjavala kaznom strijeljanja. Ustaške vlasti su bile osjetljive na nedozvoljeno trgovanje hranom i važnijim sirovinama koje su namijenjene hrvatskom pučanstvu. Sve države sudionice II. svjetskog rata slično su se odnosile prema ovim negativnim pojavama, nastojeći ostvariti potpuni nadzor nad gospodarskim poslovima. Primjer nacionalne države čije vlasti vode skrb o hrvatskim probicima. U ratnim uvjetima vrijede ratni zakoni.

10. Zanimljivost:

Selo naziva Tatarbudžak, u općini Zavodovići navodi na zaključak na povijesno prisustvo Tatara u pravoj Bosni. (Isto, str. 173) Provale Tatara su nedvojbeno ostavile tragove u ljudskom materijalu dokazivo kroz ime ovog naselja premda su se oni izmiješali sa starosjedilačkim pučanstvom.

11. Vlasti NDH i komunistička načela:

Prema naredbi od 18. rujna, svi vlasnici kotlova za ukuhavanje pekmeza, vlasnici sušnica za šljive i suho voće, su morali iste staviti susjedima na uporabu za vrijeme, kada se sam vlasnik njima ne služi u velikoj župi Lašva i Glaž u Travniku. (Isto, str. 174-175) Podsjeća na oblik društvene svojine u komunističkoj Jugoslaviji. Postoje stanovite sličnosti između ustaše i komuniste glede dosljednosti vodeće ideje i revolucionarnosti borbe za bolje društvo, premda su ustaše sljedbenici ideje i pokreta države Hrvatske a komunisti, Jugoslavije pod njihovom vlasti i međunarodne internacionale.

12. Kaznione u NDH:

Za muške punoljetne osuđenike je predviđena Kazniona u Hrvatskoj Mitrovici, Lepoglava i Zenica, za muške starije malodobnike Hrvatska Mitrovica i Zenica. Za ženske osuđenice je postojala Kazniona u Požegi. U Kaznionu u Zenici su se upućivali i osuđenici islamske vjeroispovijesti, punoljetni i stariji malodobnici s područja čitave NDH. (Isto, str. 183) Dakle, kaznione su u ratnim prilikama radile punom parom, preuzete iz bivše države i nastavile raditi u komunističkoj Jugoslaviji. Izgradnja novih kazniona je veliki državni projekat u koji se vlasti NDH nisu upustili jer je bilo prečih stvari. Vlasti NDH su osjetljive na političke protivnike novog državnog poretka, naročito komuniste.

13. Njemačko školstvo u NDH:

Njemačka narodna skupina u NDH imala je punu ravnopravnost sa većinskom hrvatskom. 20. rujna donesena je zakonska odredba o njemačkom školstvu sukladno kojoj se za mlađež njemačke narodne skupine u NDH osnivaju posebne pučke, srednje i stručne škole s njemačkim nastavnim jezikom. (Isto, str. 188-194) U mjestima gdje u okolišu od 8 km., promjera, ima najmanje 20 njemačke djece, otvorit će se njemačka škola. (Isto, Čl. 8., str. 190) Između Nijemaca i Hrvata oduvijek su postojali primjereno dobri odnosi a budući je Veliko Njemačko Carstvo glavni vojni i politički saveznik NDH, ustaške vlasti su ovim putem nastojali pokazati koliko im je stalo do dobrih odnosa. Njemačka etnička skupina u hrvatskim zemljama oduvijek je bila odana državi Hrvatskoj kao svojoj domovini što su hrvatske vlasti i narod izuzetno cijenili.

14. Izpitivanje podrijekla imovine:

Vlasti NDH su bile riješene ispitati sumljivo stečene imovine, te su stoga 30. kolovoza 1941., donijele zakonsku odredbu o „Izpitivanju poriekla imovine i o oduzimanju imovine, stečene nedopustivim načinom“, sa provedbenom naredbom. (Isto str. 208-209) Ova mjera se odnosi na sve ministre, državne podtajnike i senatore u vremenu od 1. prosinca 1918. do 10. travnja 1941., koji su dužni u roku od mjesec dana podnijeti prijavu o stanju i podrijeklu cjelokupne imovine, svoje žene i svoje djece. (Isto, Čl. 1., str. 199) Mjerom su obuhvaćeni svi državljani NDH. Zato se osniva pri ministarstvu pravosuđa i bogoštovlja „Državno povjerenstvo za izpitivanje podriekla imovine“. (Isto, str. 201) U razdoblju druge Jugoslavije postojale su Komisije za ispitivanje podrijekla imovine, što upućuje na zaključak da je svaka državna uprava nastojala spriječiti nedopustivo bogaćenje jer se time oduzima od države.

15. Odgoj mladeži i stegovni propisi u gimnazijama, učiteljskim i građanskim školama:

Vlasti NDH su posebnu brigu vodile za odgoj hrvatske mladeži tokom školovanja. Sukladni propisi su doneseni 23. rujna prema kojima su se učenici ovih škola trebali primjereno ponašati u školi i izvan, a u slučaju odstupanja, predviđeni su stegovni propisi. (Isto, str. 213- 225) Ponašanje u školi i izvan, trebalo je voditi njihovom poletu i oduševljenju za dobro i lijepo. Mladost mora biti svjesna svoje uloge u NDH i hrvatskom narodu. „Stariji neka budu mladima primjerom u dobru“. (Isto, str. 213) Cilj je njegovanje iskrenog drugarstva, međusobno poštovanje, uljudnosti i nesebičnosti učenika izvan škole. „U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj je samo rad temelj svake vrijednosti“. (Isto, str. 219) Zadržavanje po ulicama i javnim mjestima noću nije dopušteno poslije sata koji određuje nastavnički zbor škole, s ciljem razvoja osjećaja dužnosti kao člana zajednice, prema sebi, roditeljima i školi, svome narodu i državi, vladanje prema starijim, pozdravljanja starije poznate osobe i nastavnika. Propisuje se novi pozdrav: učenici, muški i ženski, od sada pozdravljaju dizanjem desne ruke naprijed, u visini očiju, s ispruženim prstima. (Isto, str. 223) Kad pozdravljena osoba odzdravljajući rekne: „Za Dom“, učenik treba odgovoriti: „Spremni“. Prije početka prvog školskog sata nastavnik poziva učenike riječima: „Za Dom“, a učenici odgovaraju „Spremni“. (Isto, str. 224), što se ponavlja na zadnjem satu. U pozdravu Za Dom Spremni, ne spominje se Poglavnik. U pitanju je novi hrvatski pozdrav sukladno novom državnom poretku koji je bio propisan među školskom i sveučilišnom mladeži. Za predmnijevati je da je bio među istima prihvaćen.

16. Način vođenja upravnog i općeg poslovnog reda:

Sa uspostavom NDH javila se potreba za državnim službenicima od kojih nisu svi bili stručno osposobljeni da sudjeluju u državnoj upravi. Birokratski postupak predmnijeva potrebna stručna i upravna znanja, koja mnogi a naročito na nižim razinama vlasti, nisu posjedovali. Otuda je 19. rujna donesena posebna i opsežna uredba (Isto, str. 229-284) sa obrascima, o tome kako se vodi upravni i opći poslovni postupak i red. Uredba sadržava 100 članova. Spisi i pismohrana je znak razvijenosti državne uprave, zakonitosti i pravnih propisa i u njenom nedostatku jače je izražena proizvoljnost. Ova uredba se odnosi na poslovni red, način poslovanja i rukovanja službenim spisima u svim ministarstvima, državnim ravnateljstvima i ostalim državnim upravnim oblastima, ustanovama i uredima, izuzev sudova. Pod rukovanjem službenim spisima se predmnijeva, način upravljanja od časa kada je spis primljen, do njegova sređenja u pismohrani riješenih spisa. Dakle, službeni sastavak, način njegove obrade i pismohrana su, ogledalo državne uprave i čitave države Hrvatske, prema gledištu ustaškog vođstva. Državna uprava NDH se nalazila u razvoju, kada je odlukom velikih sila, naročito velike Britanije, naglo prekinuta, čime je otvorena sezona slobodnog lova na sljedbenike države Hrvatske, uključujući vodeće osobe državne uprave. Nedvojbena je činjenica da su nove hrvatske vlasti u kratkom vremenu ustrojile sve važnije državne, upravne i političke ustanove koje su u teškim uvjetima građanskog rata i partizansko-četničkog ustanka, djelovale na terenu.

17. Narodna zaštita i samozaštita:

Ustaško vođstvo ustrojilo je sustav narodne zaštite od baze do vrha s ciljem sudjelovanja svih državljana NDH u zaštiti državno-političkog poretka i teritorijalne cjelovitosti. 25. rujna 1941., donesena je naredba o ustrojstvu i provedbi modela samozaštite. (Isto, str. 285-291) U samozaštitu spada osiguranje sigurnosti obitelji, kućanstva, domova, susjedsta, ustanova, zavoda i poduzeća. Samozaštita je osnovna jedinica narodne zaštite na kojem počiva čitav sustav. Ovaj model je uključivao sve državljane NDH kao pravo i obveza. Predmnijevalo se da su svi pripadnici hrvatskog naroda i etničkih manjina, pristaše države Hrvatske, premda su neki bili ideološki, politički i oružani protivnici, što je dovodilo u pitanje opisani model narodne samozaštite. O značaju ove naredbe govori podatak da je potpisana od ministra hrvatskog domobranstva i Doglavnika-Vojskovođe, Slavka Kvaternika. Ova podjela etničkih i političkih Hrvata na pristalice NDH i njene protivnike je paradigma suvremenog hrvatskog društva, koja koči napredak.

18. Školovanje u inozemstvu:

Uz određene uvjete kao što je potvrda redarstvenih vlasti o vladanju, potvrda o uređenju vojničke dužnosti, potvrda o predvojničkoj naobrazbi, rješenje o štipendiji, mogla se dobiti dozvola u ratnim uvjetima, školovanja u inozemstvu. (Isto, str. 315) Vlasti su nastojale održavati mirnodopske uvjete života premda su se na rubovima NDH događali zločini i oružanim sredstvima rušena mlada hrvatska država. Ma koliko nove vlasti ustrajavale na prividu mirnodopskih prilika glede zaposlenosti, školovanja i gospodarske politike, na određenim točkama su hrvatske vlasti teškom mukom održavale red i poredak. Nered, bezvašće i nasilje su postepeno počeli preovladavati zbog čega je vojni otpor pobunjenim partizanima i četnicima, postao glavno sredstvo zaštite državnog poretka i teritorijalne cjelovitosti. Prvih nekoliko mjeseci od proglašenja NDH, je razdoblje u kojem je ustrojena država Hrvatska u gospodarskom, državnom, upravnom, političkom, kulturnom i obrazovnom smislu, koja je uspijevala ostvarivati svoje zadatke, sve dok partizansko-četnički ustanak nije ojačao uz pomoć velikih sila.

Dr. sc. Ivica Ivo Josipović