By Slušajući nedavno jedan podkast o Masonima u Hrvatskoj postaje jasno da oni tu nisu tek od jučer nego da su tu već godinama. U Hrvatskoj su se pojavili u 18. stolječu osnivajući svoje lože, dok u širem svijetu su se pojavili već krajem 10. stolječa poslje Krista.
Kad se prođe kroz popis poznatijih imena vidi se da su se u tom društvu tokom vremena našli vodeći ljudi političkog i kulturnog života Hrvatske koji su ostavili vidljiv trag u zajednici.
Pošto se radi o užem krugu ljudi, sa naglaskom na kvalitetu a ne na količinu, članom nije mogao postati bilo tko. Prema podatcima u Hrvatskoj ima tri lože sa ukupnim brojem od 800 članova. Postavlja se pitanje utjecaja masonerije na ljude koji su istodobno članovi drugih organizacija i stranaka.
Što je rad masonerije a što drugih spomenutih društvenih aktivnosti. Jer inače vrtimo se, kako je očevidno u samom podkastu, oko pojma zavjere, tajnosti, tajanstvenosti, kojom se obično ocjenjuje takvo jedno tijelo. Pojam duboka država dolazi u obzir.
Drugo ključno pitanje koje nije postavljeno u tom intervju je efikasnost takvih oragnizacija u svijetu kao i cilj masonerije u Hrvatskoj.
Dosta nejasan odgovor je bio da se tu radi o kontroli, manipuliranju hrvatskog društva. Što automatski postavlja slijedeće pitanje a to je kako to ostvariti. Zar stvarno tih recimo 800 ljudi može samo tako kontrolirat cijelu državu?
I sami Boljševici su se brzo nakon Oktobarske revolucije našli u problemu kako uspostaviti svoju vlast diljem prostrane Rusije jer iako naziv boljševik znaci večina, nasuprot menševicima koji su bili manjina, oni su, boljševici u momentu revolucije kad su silom preuzeli vlast bili manjina u tadašnjom sveruskom kongresu sovjeta.
Tako da su morali sprovest veliko učlanjivanje članstva da bi popunili svoje redove da bi mogli ovladati cijelom zemljom. To masovno učlanjivanje iskoristio je kasnije Staljin da bi tako rekuč preobrazio komunističku partiju i na taj način riješio se svojih starih drugova, mogućih suparnika i stvorio sebi poslušne članove partije.
Znači, bez tog učlanjivanja formiranja jedne mnogo šire i sveobuhvačujuće organizacije nema šanse da bi masoni mogli samo tako zavladat zemljom i jasno svijetom. Da je to bilo moguće to be se već ranije ostvarilo. Ovako ovaj cijeli proces, upliv Masona u društvu, ostaje samo još jedna teorija zavjere, bilo lokalnog ili globalnog karaktera.
Kazati na pr. da dok se je rušila ova zadnja Jugoslavija već se gradila nova nema logike. Kakva bi ustvari bila ta nova Jugoslavija, tko bi u njoj bio, na to nema odgovora. Zar je moguće zamisliti takvu neku novu tvorevinu nako krvavog raspada ove zadnje?
Na kraju ispada da je upotreba, da ne kazem plašenje, s nekom novom Jugoslavijom samo floskula za napad na sadašnju vladu i samu državu Republiku Rrvatsku (RH). Jer kako inače objasnit takvu jednu neoutemeljenu teoriju.
Slično je kad se sadašnju vladu zove srpko-hrvatska koalcijia, umjesto hrvatsko-srpska koalicija, jer je hrvatska strana veća i vodeća a ne srpska. Tu je također i prepostavka da srpska manjina ustvari dirigira s vladom a ne obrnuto. Ono što se ne pita je kako se ta nazovi kontrola ostvaruje. Zar je moguće da 3-4% postotka može samo tako da kontrolira ogromnu većinu hrvatskog pučanstva?
Drugo ne odgovoreno pitanje je zašto bi to Hrvati radili, dozvolili, s kojim ciljem. Tu nema logike, ali izgleda da u cijeloj ovoj priči logika je najmanje prisutna. Sve se svodi na rekla kazala, na floskule, naputke, pojedine slučajeve, iznimke i tajnosti.
Ali nije samo pitanje dali bi mi Hrvati prihvatili samo tako opet neku srpsku dominaciju koja nije uspjela kad je to bilo moguće u “bivšoj“ kad su imali na raspolaganju cijelu federativnu strukturu, policiju, vojsku i uza sve to došlo je do raspada Jugoslavije, nego zašto bi to bilo ponovno moguće sada? Pa čak uz podršku tih, kako ih je Tudjman nazvao, 20% koji su protiv hrvatske države.
Takva jedna politička avantura u današnje doba čisto je ludost, iluzija jugo-nostalgičara. Ona nije u nićijem interesu, a najmanje i samim Srbima koji nikad i nisu bili zagrijani za Jugoslaviju osim ako je to značilo Veliku Srbiju.
S geopolitičkog pogleda današnja svjetska i europska konfiguracija iako ponekad govori o nekoj novoj zajednici zapadnog Balkana rijeć je više ekonomske nego li političke naravi.
A u takvoj jednoj sferi opet bi došlo do razilaženja u samom početku jer srpski hegemonizam koji bi prije ili kasnije iskrsnio nebi nikad bio prihvatljiv zemljama članicama.
Nekad se to radilo pod plaštom socijalizma, univerzalnog ‘bratstva i jedinstva’ kojeg je danas moguće naći samo u analima historije. Još jednom, ponavljam, krvavo iskustvo raspada prijašnje tvorevine previše je živo da bi ikoga potaklo na jedan takav novi eksperiment.
Hrvatska je u tom smislu na sigurnom mjestu ako nastavi sa sadašnjom politikom. Vezivanjem s EU iako mnoge podsjeća na ono drugo ranije vezivanje nije jedno te isto. Jer nije tu Hrvatska sama, ali je važno da se je sama uključila u tu novu zajednicu jer je s time konkretno prekinula sa onom prijašnjom.
Isto tako ona je (RH) postala prepoznatljiva, cijenjena i važna partnerica te šire asocijacije (EU) čiji glavni cilj je sveopći doprinos razvitku i sigurnosti zemalja članica. Invazija na Ukrajinu podcrtala je važnost te sveukupne sigurnosti, strateški pojačala ulogu RH na Balkanu vis a vis Srbije, nekadašnje “ujediniteljice” te regije, kojoj prijeti isključenje i ostracizam ne odluči li se uskoro kojoj strani pripada.
Hrvatska masonerija kao i sve druge slične asocijacije tu nemogu išta poremetit stvari, jer da su bili u stanju učinili bi to ranije. Možda je to i onako po njihovom planu, onda nevidim problema. A ako nećemo u takvu jednu asocijaciju (EU) u koju ćemo, možada onu od “nesvrstanih” iz vremena famoznog maršala? Eto riješenja, zajednicu zapadnog Balkana pretvorit u zajednicu nesvrstanih, ili bolje rečeno Četvrtu Jugoslaviju!? Ili jedno ili drugo, birajmo.
Jedno od masonskih temeljnih načela glasi: To je udruženje slobodnih muškaraca na dobrom glasu koji teže duševnom i moralnom oplemenjivanju. Onako u šali, što tu može biti kontroverzno, možda jedino to što tu nema žena. Možda posljedni konak muške rase!
Stjepan Asić
