LISTOPAD 1943. U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ

1. Propisnik o ustrojstvu i provedbi proširene samozaštite:

Sa protokom vremena, sigurnosna pitanja su dobivala na važnosti u NDH. Ministarstvo oružanih snaga je 13. listopada 1943. godine donijelo Propisnik o ustrojstvu i provedbi proširene samozaštite (Detaljnije vidjeti; Nezavisna Država Hrvatska: Zakoni, zakonske odredbe i naredbe proglašene od 23. listopada do 27. studenoga 1943. Knjiga XXXIX.(Svezak 381.-390.) Uređuje: A. Mataić. Tisak i naklada knjižare st. kugli, Zagreb 1943., Br. 3505, str. 49-64) prema kojoj su sve javne i posebničke ustanove dužne za zaštitu svojih pripadnika i svoje imovine izraditi potrebne mjere i uređaje proširene samozaštite. (Isti izvor, čl. 1., str. 49) Prvenstveno u obzir dolaze ustanove i zgrade državnih i samoupravnih oblasti,banke i štedionice, veletrgovine, skladišta i spremišta, škole, znanstveni zavodi, družtvovne ustanove, kazališta i slikokazi, crkve, veći hoteli, svratišta, gostionice, veća gospodarstva, bolnice, liečilišta, samostani, pitomišta i sjemeništva, zvjerinjaci. (Isti izvor, str. 49-50) U svakoj ustanovi s proširenom samozaštitom ima se imenovati poseban nadzornik, koji upravlja svim zaštitnim mjerama ustanove. (Isto, čl. 3., str. 50) Troškovi za provedbu naredbe o proširenoj samozaštiti padaju na teret dotične ustanove, koja je i najizravnije zanimana na tim mjerama radi vlastitog samoodržanja. (Isto, čl. 5., str. 54)

2. Područja oslobođena od tuđinske vlasti:

Naredba ministra unutarnjih poslova dr. Mladena Lorkovića, o pripajanju diela područja, oslobođenog od tuđinske vlasti, velikoj župi Dubrava, donesena je 21. listopada 1943., (Detaljnije vidjeti, isto, str. 81-82) prema kojoj, od oslobođenog područja pripajaju se velikoj župi Dubrava kotari Kotor i Korčula, upravna obćina Lastovo, upravna obćina Babino Polje, kao i oslobođeni dio upravne obćine Konavlje (Grude) i gradovi Erceg – novi, i Kotor. (Isto, čl. 1., str. 81) Ova područja su nakon predaje Kraljevine Italije, vraćena u teritorijalni okvir Nezavisne Države Hrvatske.

3. Uloga Ministarstva seljačkog gospodarstva i prehrane:

U ratnim uvjetima obće nesigurnosti, osnovni zadatak hrvatskih vlasti je prehrana pučanstva i pripadnika oružanih snaga. Tako je Ministarstvo seljačkog gospodarstva i prehrane 18. listopada 1943. godine donijelo Naredbu o načinu razpodjele krušarica, kukuruza, krumpira i mahunastih proizvoda, podpisano od dr. Stjepana Hefera, ministra u Ministarstvu seljačkog gospodarstva i prehrane, (Isti izvor, str. 91-96) u svrhu prehrane područnog pučanstva. Glavno ravnateljstvo za prehranu, odobravat će velikim župama na temelju pregleda potreba, stanovite količine krušarica, krumpira i mahunastih plodova a velike župe će razpodieliti na gradove i kotare prema njihovim stvarnim potrebama. (Isto, čl. 3., str. 92)

Ustanovljavaju se posebne potrošačke skupine, kao što su domobranstvo s Ustaškom vojnicom, Poglavnikovi tjelesni zdrugovi, činovništvo, radničtvo i namještenici, veliki gradovi: Zagreb, Osiek, Zemun, Sarajevo, Mostar, Dubrovnik, Split, Šibenik, Zadar, uključujući Gospić i Sušak – Rieka, (Isti izvor, str. 93), sve oslobođeni gradovi od talijanske okupacije i pripojeni NDH, će se na temelju posebnih odredbi prehranjivati kao posebne potrošačke skupine. Oružane snage će se prehranjivati preko Ministarstva oružanih snaga, a jedinice Poglavnikovih tjelesnih zdrugova preko obskrbnog ureda Zapovjedničtva Poglavnikovih tjelesnih zdrugova. Činovničtvo preko činovničkih zadruga, a radništvo i namještenici putem obskrbnog sustava Središnje aprovizacione poslovnice. Gradovi će se obskrbljivati preko Glavnog ravnateljstva za prehranu a izbjeglice preko mInistarstva skrbi za postradale krajeve. (Vidjeti, isto, str. 94-95)

4. Zaštitne mjere zbog napadaja i čina sabotaže proti javnom redu i sigurnosti:

Ministarstvo unutarnjih poslova je 30. listopada 1943. donijelo zakonsku odredbu o zaštitnim mjerama zbog napadaja i čina sabotaže proti javnom redu i sigurnosti, (Vidjeti, isto, str. 98-101) ako bude narušen javni red i sigurnost napadajem ili činom sabotaže i pritom bude koja osoba ubijena, ranjena ili odvedena, te ako bude javna ili posebnička imovina uništena, oduzeta ili oštećena. (Isti izvor, čl. 1., str. 98)

Zaštitne mjere su: a) strijeljanje, a u težkom slučajevima vješanjem, b) upućivanje u radne logore, i c) oduzimanje imovine. (Vidjeti, isto, čl. 2., str. 98) Pod zaštitnim mjerama predmnijevaju se mjere proti djelovanja i čina komunista ili odmetnika (Isti izvor, čl. 3., str. 99) i one se mogu primijeniti i na ženidbenog druga, roditelje i djecu osoba osumljičenih za sabotažu ili čine proti javnog reda i sigurnosti, ukoliko im je poznato ili im je moralo biti poznato da takve osobe pomažu izvršenje napadaja i sabotaže. (Vidjeti, isto., čl. 5., str. 99) U ovom periodu je dr. A. Artuković obavljao dužnost Državnog prabilježnika i čuvar državnog pečata. (Isto, str. 101)

5. Osnivanje velike župe Sidraga i Ravni Kotari:

Ministar unutarnjih poslova NDH je 30. listopada 1943. naredio osnivanje velike župe Sidraga i Ravni Kotari sa sjedištem u Zadru, (Vidjeti, isto, str. 102-103) prema kojoj se od oslobođenih područja osniva velika župa Sidraga i Ravni Kotari sa sjedištem u oslobođenom Zadru, (Isto, čl. 1., str. 102) u koju spadaju kotari Benkovac, Biograd i Preko te grad Zadar (Isto, čl. 2., str. 102) koja počinje s djelovanjem 1. studenog 1943. (Isti izvor, čl. 3., str. 102) Dakle, i ovaj dio oslobođenih hrvatskih područja je vraćen odlukom hrvatskih vlasti u teritorijalni okvir države Hrvatske.

6. Osnivanje velike župe Bribir sa sjedištem u Šibeniku:

Ministarstvo unutarnjih poslova je naredbom od 30. listopada 1943., naredilo osnivanje velike župe Bribir sa sjedištem u oslobođenom Šibeniku i o ukidanju velike župe Bribir – Sidraga (Detaljnije vidjeti, isti izvor, str. 104-105), prema kojoj se osniva velika župa Bribir sa sjedištem u Šibeniku (Isto, čl. 1., str. 104), u koju spadaju kotari Bos. Grahovo, Drniš, Knin i Šibenik (Isto, čl. 2., str. 104), koja počinje s radom 1. studenog 1943. (Isto, čl. 4., str. 104)

7. Osnivanje Ministarstva za oslobođene krajeve:

Zakonska odredba o osnutku Ministarstva za oslobođene krajeve i o djelokrugu ministra za oslobođene krajeve, donesena je 3. studenog 1943., (Vidjeti, isto, str. 110-113) prema kojoj je ministar za oslobođene krajeve djelatnik državne vlade koji u djelukrugu ima sve upravne poslove oslobođenih krajeva, a naročito glede uzpoztave i održanja javnog reda, mira i sigurnosti, suzbijanje protudržavne i protuvjerske djelatnosti kao i djelatnosti protivne družtvovnom poretku. (Isti izvor, čl. 1., str. 110) Glavari građanske uprave sa sjedištem u oslobođenim krajevima, su pomoćnici ministra za oslobođene krajeve. (Isto, čl. 3., str. 110)

Oslobođenim krajevima smatraju se: a) područje bivše Kraljevine Dalmacije na dan 25. srpnja 1914., b) područje upravnih kotara Trebinje, Bileća, Ravno, Stolac, Čapljina, Ljubuški, Bos. Grahovo, Gospić, Senj, Novi – Vinodol, Crikvenica, Sušak, Čabar i Delnice, c) područje grada i kotara Rieka, d) područje bivše markgrafije Istre. (Detaljnije vidjeti, isti izvor, čl. 5., str. 112) Historiografski izvor prvog reda koji dokazuje da su vlasti NDH odmah nakon talijanske predaje, sve okupirane hrvatske teritorije, kao oslobođena područja, vratila u teritorijalni i državnotvorni sustav Nezavisne Države Hrvatske.

8. „U radu je spas“:

Zakonska odredba o oprostu zaklade doglavnika – vojskovođe Slavka viteza Kvaternika za Državnu častnu radnu službu pod lozinkom „U radu je spas“, od plaćanja državnih i samoupravnih poreza, prireza, biljegovina i pristojbi, je donesena 6. studenog 1943. (Vidjeti isti izvor, str. 138)

9. Ratne zanimljivosti:

U velikoj župi Baranja oblasnom Odlukom od 8. studenog 1943., pekari mogu peći kruh kako za prodaju tako i za posebnike samo utorkom, četvrtkom i subotom a u ostale dane pekari mogu peći kruh samo za oružane snage i bolnice. (Isti izvor, čl. 5., str. 210) Istom odlukom se zabranjuje grijanje u slikokaznim dvoranama. (Detaljnije vidjeti, isti izvor, str. 209-211) Dakle, prednost hrvatskih oblasti je prehrana pučanstva, pripadnika oružanih snaga, javni red i sigurnost kao i zaštita državne, posebničke i privatne svojine, svega onoga protiv čega su se borili komunisti i oružani odmetnici.

10. Državna sirotčad:

Zakonska odredba o uređenju pravnog položaja državne sirotčadi, donesena je 18. studenog 1943., (Vidjeti isti izvor, str. 226-232) prema kojoj se državnom sirotčadi smatraju sve malodobne osobe, koje su uslijed iznimnih prilika u pojedinim krajevima NDH ostale bez roditelja ili im se ne zna za roditelje, a ne mogu se same izdržavati. Državna sirotčad stoji pod osobitom zaštitom NDH. (Isto, čl, 1., str. 226) Ako se državnom sirotčetu ne može na vjerodostojan način utvrditi ime i prezime, nadjenut će mu ih Ministarstvo zdravstva i udružbe – Glavno ravnateljstvo za udružbu i družtvovnu skrb (Isto, čl. 2., str. 226) i u pravilu mora nositi hrvatsko narodno obilježje. Na sličan način se određuje i vjerska pripadnost državnog sirotčeta, uvažavajući pri tome sve okolnosti od značaja, koje su odlučne za određivanje vjerske pripadnosti. (Isto, čl. 3., str. 227) Ako je nepoznata dob državnog sirotčeta, odredit će godinu njegova rođenja ista oblast na temelju dvojice liečničkih vještaka, a kao mjesec i dan rođenja takvog sirotčeta uzima se dan 10. travnja dotične godine. (Detaljnije vidjeti, isti izvor, čl. 5., str. 228)

11. Vođenje poslovnih knjiga poreznika:

Ministarstvo državne riznice je 19. studenog 1943. donijelo Naredbu o načinu vođenja poslovnih knjiga poreznika, koji su dužni voditi poslovne knjige radi porezne očevidnosti, (Vidjeti isto, str. 237-253) prema kojoj su svi poreznici obvezni, prema zakonskim odredbama o upravnim porezima, na vođenje poslovnih knjiga, te su ujedno dužni voditi poseban imovnik. (Isto, čl. 1., str. 237), podpisanu od dr. Dragutina Toth, ministra državne riznice. U ovom razdoblju je ministar pravosuđa i bogoštovlja dr. Pavao Cank (Isto, str. 258) a ministar narodne prosvjete dr. Julije Makanec. (Isto, str. 261)

12. Propisnik o ustrojstvu Pravnog fakulteta:

Ministarstvo narodne prosvjete je 12. studenog 1943. usvojilo Propisnik o nastavnom planu i izpitnom redu Pravnog fakulteta Hrvatskog sveučilišta u Zagrebu. (Isti izvor, str. 263-276) Pravni fakultet je najviši učevni zavod za pravne i državnoslovne znanosti. (Isto, čl. 1., str. 263) Među ostalim katedrama Pravnog fakulteta, nalazi se šerijatsko pravo (Isto, čl. 2., str. 264) koje se predaje odnosno izučava u četvrtom, petom i šestom poljeću (Isto, čl. 3., str. 265) a nastava se izvodi na osam poljeća (Isto, čl. 3., str. 264) odnosno u trajanju od 4 godine. Tko želi polučiti naslov doktora prava, mora, pošto je diplomirao, s uspjehom položiti dva propisana stroga izpita (grupe srodnih pravnih predmeta), izraditi doktorsku radnju i ovu pred određenim povjereničtvom obraniti. (Isto, čl. 27., str. 270)

13. Unutarnje uređenje Ministarstva zdravstva i udružbe:

Ministar Ministarstva zdravstva i udružbe Janko Tortić, je 16. studenog 1943. godine donio Naredbu o unutarnjem uređenju i o razpodjeli poslova u Ministarstvu zdravstva i udružbe. (Isti izvor, str. 289-308), sukladno kojem poslove ovog ministarstva obavljaju, prvo, Ured ministra, drugo Obći odjel, treće, glavno ravnateljstvo za zdravstvo i četvrto, Glavno ravnateljstvo za udružbu i družtovovnu skrb. (Isto, čl. 1., str. 289)

14. Pružanje pomoći postradalim osobama:

Ministar skrbi za postradale krajeve je 30. kolovoza 1943. godine, naredio postupak, način i obseg pružanja pomoći postradalim osobama (Vidjeti, str. 315-320), prema kojoj pomoć može biti u prvo, hrani, odjeći, smještavanju, prievozu i liečenju, drugo, u građi za popravak i podizanju domova, treće, u predmetima za potrebe pokućanstva i gospodarstva, četvrto, u zaposlivanju postradalih osoba i peto, u novcu. (Isti izvor, čl. 2. str. 315-316) Pomoć podjeljuju područni uredi Ministarstva skrbi za postradale krajeve i postradale osobe, u koju svrhu će im biti stavljena na razpolaganje potrebna sredstva. (Vidjeti isto, čl. 8., str. 317) Može se zaključiti da su hrvatske vlasti preko državnih ustanova i velikožupskih oblasti, vodile odgovornu skrb za postradale krajeve i postradale osobe, što je duboko protuslovno službenom gledištu hrvatske historiografije koja još uvijek jednostrano i ideološki isključivo, tumači ovaj dio novije hrvatske državnotvorne i političke povijesti.

Dr. sc. Ivica Ivo Josipović