- Sud Poglavnikovih tjelesnih zdrugova:
Pripadnici Poglavnikovih tjelesnih zdrugova, premda najprovjereniji i najodaniji ideji ustaškog oslobodilačkog pokreta, obnove države Hrvatske i zaštite njenih teritorijalnih granica i državnog poretka, nisu bili izuzeti od prosuđivanja kažnjivih čina. Zakonska odredba o sudu Poglavnikovih tjelesnih zdrugova, donesena je 20. svibnja 1943. godine, prema kojoj se za sudovanje pripadnicima Poglavnikovih tjelesnih zdrugova, osniva Sud Poglavnikovih tjelesnih zdrugova za koje vriede odredbe od 14. travnja 1943. godine o osnivanju jedinstvenih sudova. (Detaljnije vidjeti; Nezavisna Država Hrvatska: Zakoni, zakonske odredbe i naredbe proglašene od 21. svibnja do 7. lipnja 1943. Knjiga XXXII.(Svezak 311.-320.) Uređuje: A. Mataić. Tisak i naklada knjižare st. kugli, Zagreb 1943., Br. 3425, čl., 1, str. 3)
- Služba oružanih snaga u ratnim uvjetima ima prvenstvo:
Da su u uvjetima unutarnje pobune i vanjskih zračnih napada oružane snage države Hrvatske imale prednost, dokaz je zakonska odredba o izdavanju školskih svjedodžbi učenicima srednjih škola, pozvanima na odsluženje obvezatnog djelatnog razdoblja, donesena 20. svibnja 1943., godine (Isti izvor, str. 6) prema kojoj svršenim učenicima osmog razreda srednjih škola i četvrtog i petog razreda učiteljskih škola, koji nisu polagali popravni izpit zrelosti, zbog odsluženja obvezatnog djelatnog razdoblja u oružanim snagama, izdat će upraviteljstva svjedodžbe o položenim završnim izpitima.
- Priznanje otežane službe školskih izvjestitelja i nadzornika:
Da su bili otežani uvjeti djelovanja školskih vlasti zbog djelovanja odmetničkih oružanih grupa, a naročito onih koje su obilazile škole na cielom području Nezavisne Države Hrvatske, kao što su školski izvjestitelji i nadzornici, svjedoči Naredba Ministarstva narodne prosvjete, odjel za pučku nastavu od 20. svibnja 1943. godine, o izplati 500 Kuna mjesečno školskim izvjestiteljima i nadzornicima, za težu i odgovornu službu počevši od 1. siečnja 1943. (Detaljnije vidjeti, isti izvor, str. 111)
- Međudržavni odnosi NDH, Njemačke, Italije i Mađarske:
Premda su na europskom prostoru, uključujući dinarsko-hrvatski krajolik i susjedni balkanski, koje razdvaja međaš rijeka Drina, vođena vojna djelovanja odmetničkih grupa, oružanih snaga NDH i savezničkih oružanih snaga, na gospodarskom planu su vođeni diplomatski pregovori kao da će novi europski poredak u kojem vodeću ulogu imaju Njemačka i Italija, trajati tisuće godine. 8. svibnja 1943. godine, data je Objava Ministarstva vanjskih poslova NDH o ratifikaciji ugovora između Nezavisne Države Hrvatske, Njemačkog Carstva, Kraljevine Italije i Kraljevine Mađarske o ponovnom uređenju odnosa Družtva Željeznica Dunav – Sava – Jadran od 10. kolovoza 1942. godine. (Isti izvor, str. 130) Dana 10. kolovoza 1942. podpisali su u Brioni-u opunomoćenici NDH, Njemačke, Italije i Mađarske, ugovor o ponovnom uređenju „Družtva Željeznica Dunav – Sava – Jadran“.
Objava je podpisana od ministra vanjskih poslova dr. Mile Budaka. (Isto, str. 131) Ugovor predstavlja sastavni dio Objave. (Detaljnije vidjeti, isti izvor, str. 132-135) S hrvatske strane ugovor je podpisao dr. Milorad Stražnicky, izvanredni poslanik i opunomoćeni ministar. (Isto, str. 133) Ugovor je napisan na njemačkom i talijanskom jeziku koji imaju jednaku vrijednost, u jednom jedinom izvorniku, koji će se pohraniti u pismohranu Kraljevske talijanske vlade. Ovjerovljeni primjerci dostavit će se (Hrvatska i Mađarska) vladama Ugovornih država. (Isti izvor, čl. 4., str. 134-135) Sporazum o ponovnom uređenju Družtva Željeznica Dunav – Sava – Jadran, od 10 kolovoza 1942. u Brioni-u, čini sastavni dio Objave (Detaljnije vidjeti, isto, str. 136-158) u kojem se detaljnije uređuju odnosi u povodu ponovnog uređenja ovog družtva, koje se prije toga nazivalo „Družtvo Južnih Željeznica“. Sjedište Družtva Dunav – Sava – Jadran je u Beču. (Isti izvor, čl. 2. Sporazuma, str. 137) Ustanove Družtva su: a) glavna skupština, b) upravno vijeće i c) glavno ravnateljstvo. (Isto, čl. 5., str. 139)
Prema odredbama navedenog Ugovora, dana 31. prosinca 1968. godine prelaze pruge bezplatno u neograničeno vlasništvo odnosne države. (Isto, str. 143) Obveznice koje su u opticaju Družtva, utvrđene na dan 1. siečnja 1942. godine iznose 86,835.550 zlatnih franaka, od čega na Hrvatsku državu odpada 79.781.15 (2,4%) zlatnih franaka, na Njemačku 1,698.673.76 (51.1%) zlatnih franaka, Italiju 954.049,64 (28.7%) zlatnih franaka i Mađarsku 591.710.24 (17.8%) zlatnih franaka. (Detaljnije vidjeti, isto, čl. 9., str. 144-145) Prema odredbama Sporazuma, Hrvatska je obvezana plaćati Družtvu do uključivo 1968. godine godišnju odplatu od 100.000 zlatnih franaka za odkup pruge Zagreb – Karlovac. (Isto, str. 147) Uz Ugovor i Sporazum Družtva Željeznica Dunav – Sava – Jadran, priložena su Pravila Družtva. (Detaljnije vidjeti, isto, str. 159-173) Prema Pravilu, trajanje Družtva je neodređeno (Isti izvor, čl. 3., str. 160) a temeljna glavnica iznosi 24,400.000 zlatnih franaka te je razdijeljena u 510.000 dionica, svaka po 40 zlatnih franaka. (Isto, čl. 5., str. 160) Nezavisna Država Hrvatska je, dakle, bila ne samo politička i vojna saveznica Njemačke i Italije već i ekonomska, kao velikih sila koje su dijelile zajedničke gospodarske koristi na europskom području.
- Odnos hrvatske vlade prema pitanju hrvatskog Međumurja:
Navedeni Ugovor i Sporazum odnosno Zaključni Zapisnik o ponovnom uređenju Družtva Željeznica Dunav – Sava – Jadran je s historiografskog stanovišta značajan po tome što je u Zaključnom Zapisniku od 10. kolovoza 1942. godine, u 11 sati u Brioni-u a vezano za navedeno Družtvo Dunav – Sava – Jadran, hrvatska strana koja je jedan od podpisnika Ugovora i Sporazuma, izjavila u pismenom obliku svoje gledanje pitanja hrvatskog Međumurja koje se nalazilo pod privremenom mađarskom okupacijom. Hrvatski opunomoćenik izjavljuje slijedeće: „Hrvatsko izaslanstvo ustanovljuje, da nijedan čin niti ijedna izjava ovoga hrvatskog izaslanstva, kao ni današnje podpisivanje Sporazuma u Brioni-u ne može utjecati na stanovište hrvatske vlade u pogledu Međumurja, koje je objavljeno Kraljevskoj mađarskoj vladi u noti hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova br. 61/41. od 10 srpnja 1941.“ (Isti izvor, str. 183)
Mađarski opunomoćenik izjavljuje: „Mađarsko izaslanstvo izjavljuje sa svoje strane, da je za njega u pogledu Međumurja mjerodavno samo stvarno pravno stanje, kako proizilazi iz mađarskoga zakonskog članka XX. iz godine 1941. o ponovnom priključenju Mađarskoj natrag osvojenih južnomađarskih područja. Okolnost, da je mađarsko izaslanstvo stupilo u pregovore o danas podpisanom ugovoru i što ga je podpisalo, ne može dakle biti smatrano prihvatom izjave hrvatskog izaslanstva.“ (Isti izvor, str. 184) Dakle, kao što nova hrvatska vlast odnosno Nezavisna Država Hrvatska, nikada nije prihvatila okupaciju od strane Italije dijela hrvatsko-dalmatinskih područja i dijela otočja, odnosno, nikada se nije odrekla ovih hrvatskih povijesnih teritorija, isto tako se nikada nije odrekla dijelova hrvatskog Međimurja, koji je zbog njemačkih pritisaka priključen Kraljevini Mađarskoj. Navedena izjava hrvatskog predstavnika zorno svjedoči u prilog teze da se vlasti NDH nisu nikada odrekle ni jedne teritorije koja spada u hrvatske povijesne zemlje. Dapače, diplomatskim sredstvima je sve činjeno kako bi se okupirane hrvatske povijesne teritorija ponovno priključile u teritorijalni sastav države Hrvatske.
- Sporazum NDH i Njemačke o malom graničnom prometu:
Dana 13. svibnja 1942. godine podpisali su u Zagrebu opunomoćenici Nezavisne Države Hrvatske i Njemačkog Reicha, sporazum o malom graničnom prometu i zaključni zapisnik. (Detaljnije vidjeti, isti izvor, str. 195) Sporazum je prihvaćen (ratificiran) i izmjena podpisanih povelja uslijedila u Berlini 4. svibnja 1943. godine, koji stupa na snagu 5. lipnja 1943. Objavu je podpisao dr. Mile Budak, 18. svibnja 1943. godine. U pitanju je dio slovenačke teritorije koji su njemačke vlasti okupirale budući je Slovenija predstvljala tzv. njemački protektorat. Sporazum (Vidjeti, isti izvor, str. 196-206) pod graničnim pojasom razumijeva područja koja ne smiju biti široka izpod 10 km, niti preko 15 km. (Isto, čl. 1., str. 197)
Sporazum detaljno uređuje položaj pograničnog pojasa za NDH i Njemačku, točnije, život i svakodnevni rad stanovništva koje živi u pograničnom pojasu, kao i raspolaganja poljodjelskim zemljištem, poljodjelskim proizvodima, šumama i šumskim proizvodima. Na primjer, stanovnici malog graničnog pojasa slobodni su od carine predmeta za vlastitu potrošnju koji se radi popravke nose iz jednog u drugi mali granični pojas, pod obvezom da budu vraćeni. (Isto, čl. 5., str. 200) Dakle, NDH je imala sa Njemačkom uređene sve odnose a sa Italijom i Mađarskom postojali su ozbiljni problemi zbog talijanske okupacije dijela teritorije hrvatske Dalmacije i otoka i Mađarske zbog okupacije Međimurja.
- NDH i pitanje bolnica:
Vlasti NDH su vodile državnu skrb o liečenju svojih državljana i brizi o državnim i privatnim bolnicama, koje su trebale primati i liečiti sve veći broj ratnih povređenika i žrtvi oružanih sukoba oružanih snaga NDH i odmetničkih grupa. Zakonska odredba o bolnicama donesena je 29. svibnja 1943. godine (Isto, str. 221-245), prema kojoj su bolnice obće i specijalne. Obće primaju sve vrste bolesnika na liečenje a specijalne one bolesnike za liečenje kojih su bolnice posebno namijenjene. (Isto, čl. 2., str. 221) Javne bolnice su državne i samoupravne. (Isto, čl. 3., str. 221) Osnivanje i građenje novih bolnica dužnost je države i samoupravnih oblasti.
Ministarstvo unutarnjih poslova će izraditi nakon saslušanja zdravstvenih vieća, desetgodišnju osnovu odnosno plan, o gradnji i proširenju državnih bolnica. (Isti izvor,čl. 33., str. 238) Ujedno, država može pomoći osnivanju i građenju novih te proširenju postojećih samoupravnih bolnica, samo onda, kada samoupravna oblast osigura najmanje polovinu sredstava. (Isto, čl. 35., str. 239) Posebničke obće i specijalne bolnice mogu se osnivati i graditi uz odobrenje Ministarstva unutarnjih poslova – Glavnog ravnateljstva za zdravstvo, koje nadzire rad ovih bolnica. (Isto, čl. 40., str. 240) Dakle, ministar, odnosno Ministarstvo unutarnjih poslova, imao je u NDH široke ovlasti koje su pokrivale sva pitanja unutarnje politike, od oružničtva, preko kulture, školstva, športa i zdravstva, što je razumljivo budući se Hrvatska nalazila u ratnom stanju.
- Izpiti za učitelje njemačkih pučkih škola:
Unutar Ministarstva narodne prosvjete postojao je zaseban odsjek za njemačko školstvo budući je njemačka narodnosna skupina bila izjednačena u pravima i dužnostima sa većinskim hrvatskim narodom. Propisnik Ministarstva narodne prosvjete o polaganju drugog (praktičnog) izpita za učiteljsku službu na njemačkim pučkim školama u NDH, donesen je 2. lipnja 1943. godine. (Isti izvor, str. 300-311) Prema Propisniku, kandidat mora dokazati, da u svom odgojnom i nastavnom radu udovoljava zahtjevima, koji se postavljaju njemačkim odgojiteljima njemačke školske mladeži. (Isto, čl. 1., str. 300)
Na praktičnom izpitu mora kandidat dokazati da je u nastavnom i odgojnom pogledu u stanju odgajati njemačku mladež u duhu nacionalsocijalističkog nazora na svijet i u vjernosti prema hrvatskoj domovini za podpunu spremnost za svog vođu i Poglavnika, za svoj narod i dvoju domovinu Hrvatsku. (Isti izvor, čl. 8., str. 306-307) Dakle, s normativnog motrišta, pripadnici njemačke narodnosne skupine su podučavani i odgajani da vole svoju njemačku naciju i štuju i budu vjerni domovini Hrvatskoj što treba biti primjer drugim narodnim skupinama koje žive u državi Hrvatskoj.
Dr. sc. Ivica Ivo Josipović
Leave a Comment