Izložba „Kult Blažene Ozane Kotorske” i prividna funkcionalnost Jelačićevog doma…
U domu bana Josipa Jelačića Bužimskog, istom onom s donedavno zamandaljenim vratima, za sutrašnji je nadnevak (27. travnja) najavljena izložba pod nazivom „Kult Blažene Ozane Kotorske”. U naletu prezentiranja tobožnje funkcionalnosti svega onoga što je bilo predmetom kritike u proteklom razdoblju, sjetili su se u HNV-u kako je došlo vrijeme počešće provjetriti ničemu namijenjen Jelačićev dom. Naime, prvotno je najavljeno kako će izložba biti održana u crkvi sv. Jurja – što je bila redovita prijašnja praksa. U predizbornom procesu sve se naizgled mijenja, pa u naletu privida funkcionalnosti i „Zaklada Spomen-dom bana Josipa Jelačića” postaje aktivna, no po principu „utjelovljenja selektivnosti”. Dom bana Jelačića postaje okupljalište minornih interesnih krugova koji ga zaposjedoše, a sami događaji u organizaciji ove imaginarne Zaklade mogu se okarakterizirati kao niskobudžetno režiran uradak s tragikomičnim obrisima.
Podsjećanja radi, valja naglasiti kako su novosadski Hrvati bojkotirali i samu proslavu blagdana sv. Josipa, u organizaciji HNV-a, dok su i ti pojedinci, manifestirani kao šačica dezorijentiranih ljudi, zatečenih na turobnom piru Gorana Kaurića – istoga oslovili imenom Antun Kaurin. „Kult Blažene Ozane Kotorske” predstavlja se u režiji Matice crnogorske, dok je jedini govornik iz redova hrvatske zajednice samoprozvani usidreni upravitelj, a u svakom smislu nekompetentni Goran Kaurić.
Blažena Ozana kotorska bila je hrvatska dominikanka. Na osnovu čega Goran Kaurić sebe smatra relevantnim da besjedi na ovu temu – nitko ne može ponuditi odgovor. Očito, sve što se radi, radi se unutar uskih interesnih krugova u svrhu promidžbe, a sam motiv doista se dovodi u pitanje. Želi li se ovime uopće promovirati širi hrvatski identitet ili se zapravo prepušta drugim narodima da hrvatsku povijest proglašavaju vlastitom? Pojedincima to ne bi bio prvi put! Nakon svega onoga što možemo čuti u krugovima hrvatske zajednice na području novosadske aglomeracije te uz sve afere koje izlaze na vidjelo – ne preostaje nam donijeti nikakav zaključak koji bi u svojoj biti imao pozitivan ishod po interese samog hrvatskog etnikuma.
Povrh svega, izložbu promovira i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata (ZKVH), čime je doista hrvatska zajednica dostigla novo poniženje i od strane viših institucionalnih instanci. Sveprisutna je koordinacija unutar određenih krugova koji ostavljaju iza sebe inherentni kontinuum destruktivne parapolitičnosti i daljnje interne segregacije, a koja u konačnici rezultira općom marginalizacijom, pa čak i gašenjem određenih središta zajednice. Ovdje se savršeno oslikava primjer kulturne degradacije, kroz moguće dezavuiranje samog identiteta, a sve kako bi se ostvarili politički ciljevi, posežući za raznolikim sredstvima.
Piše: Nikola Puzović, član DSHV-a
Leave a Comment