By Koncert Marka Perkovića Thompsona na Hipodromu je fenomen novije hrvatske povijesti. Ne samo po broju posjetitelja njih 500.000, naćinu kako je izveden, pristupu, općem slavlju, osjećaju zajedništva i pripadnosti nego i po stavu Vlade Republike Hrvatske (RH) koja ne samo da nije poduzela nikakve korake da se koncert zaustavi nego je i sam vrh, politički vrh RH, na čelu sa Predsjednicima Vlade i Sabora posjetio Thompsona uoči koncerta i zatim, jedan od njih, bio prisutan na samom koncertu.
To je presedan, nešto što je bilo nezamislivo unatrag nekoliko godina. Interesantno je da se o tome malo govori u domaćem tisku. Jedna strana, ona kojoj je koncert anatema, se osjeća nelako jer su izgubili bitan oslonac svoje protu hrtvatske rabote. Dok druga strana koja bi trebala pozdraviti ovaj stav Vlade šuti, kao da ne vjeruje da je nešto takvo moguće.
Zato ovaj javni stav političkog vrha (osim Milanovića) je od tako ogromne važnosti za buduće usmjerenje domaće politike unatoč kritičnim stavovima napram koncertu u domaćem i stranom tisku. Ali kad se vidi tko su izvjestitelji za te strane medije onda je vidljivo da su to uglavnom srpski ili čisto protuhrvatski izvori koji još od prije pišu samo negativno o hrvatskoj državi. Rekao bi, smeta im više država nego li koncert!
Izgleda da jedino za što se mogu zakačiti je pjesma Bojna Čavoglave, još iz Domovinskog rata 1991., gdje se u uvodu spominje pozdrav Za Dom …. jer to je tobože taj zabranjeni pozdrav iz vremena Nezavisne Države Hrvatske (NDH) iako je stvarni pozdrav bio Za Poglavnika i za Dom spremni!
Nezaboravimo da su se na mnogim bojištima u Domovinskom ratu (DR) često pjevale i druge takozvane ustaške koračnice, rodoljubne po naravi, jer sigurno nisu se mogle pjevati partizanske pjesme koje su bile opće, marksisitčki nadojene, univerzalne, ka na pr. radnička, komunistička, socijalistička, himna Internacionala još iz godine 1870. – 1888.
Po izjavi Andreja Plenkovića sudski ova pjesma nije zabranjena, a rijeći Za Dom … su dio pjesme a ne pozdrav za sebe. A oni koji su na koncertu iskoristili priliku da specifićno izvikuju ovaj pozdrav prema riječima Ministra policije biti će kažnjeni.
Neovisno dali je pozdrav sporan ili ne takvih ispada je uvijek bilo i biče, na raznim koncertima, igrama, i u Hrvatskoj i u svijetu i nije na mjestu radi toga osuditi cijelo društvo.
Radi se često o individualnom buntu, gdje se ne pita što ustvari neki simboli znače, traži se ekstrema, osobno zadovoljstvo.
Ustvari cijela ova afera oko pozdrava nije ni trebala biti. Pred više godina netko je došao na ideju da Hrvatska vojska prihvati ovaj pozdrav kao svoj, neznam iz kojeg razloga. Bezpotrebno poticanje ovog pozdrava samo je diglo prašinu i dalo municiju našim neprijateljima. Mnogi hrvatski intelektualci su osudili ovaj poziv smatrajući ga suvišnim.
Ne sječam se da smo ga mi u iseljeništvu u godinama prije uspostave RH ikada upotrebljavali, dizali ruke ili nesto slično. No možda je vrijeme da se jednom kad je već došlo do popularizacije ovog pozdrava vezanog ne samo za DSR nego i za DR stvari račiste kako treba.
Koncert na Hipodromu je bio taj katalist koji je konačno prevugnuo cijelu stvar, povratka na staro više nema, ostaje samo put naprijed. Doživljena katarza je s tim jača jer su većina prisutnih bili mladi ljudi, bez hipoteke prošlosti, nositelji naše budućnosti, što možda najviše i boli naše neprijatelje!
Nemislim da je mnoštvu na Hipodromu bilo toliko do simbolike koliko do stvarnog zajedništva a simbolika je tu da začini cijeli spektakl, a ne da bude povod.
Sam Ministar obrane Ivan Anušić izjavio je da je na Thompsonov povik na koncertu ”Za dom” i on s pola milijuna drugih odgovorio sa ”spremni”, dodavši da u tome, kao ni u pjesmi Bojna Čavoglave ne vidi ništa sporno jer je riječ o himni Domovinskog rata, koja je bodrila hrvatske branitelje.
Cijeloj ovoj priči nedostaje ona druga strana medalje a to je veličanje komunističkog pokreta i njihove simbolike koji se i dalje u RH slobodno promovira. Razlog tome je da su komunisti izišli kao pobjednici u DSR iako su se brzo, preko noći, pretvorili u nove protivnike.
Izgleda da se ta činjenica zaboravlja, nekako prođe ispod radara, da Hrvatska 1945. nije bila oslobođena nego je iz jednog ropstva, onog nacističkog i fašističkog, prešla u ovo drugo, komunističko ropstvo. Iako se komunizam pod krinkom totalitarizma osuđuje u izjavama EU i u sličnim mjerodavnim tijelima naglasak je i dalje na takozvanom antifašizmu.
Tek kad se tom antifašizmu nadoda i antikomunizam, zabranu svi simboli komunističkog režima, tek onda moći čemo reči da je pravda napokon prevladala. Do tog momenta ne ostaje nam drugo nego i dalje veličati tako zvane “ustaške” simbole.
Možda tim putem će oni koji se još uvijek nečkaju priznati partizanske i komunističke zločine napokon doči sebi, shvatiti da svojim jednostranim stavom samo zalijevaju ulje na vatru.
Sjetimo se da nema puno da je sadašnja Hrvatska vlada, bez ikakvog razloga, bila prozvana od strane Vučićeve Srbije “ustaškom”! Ako je netko tada u to sumljao sada, nakon koncerta, su stvari više nego jasne. Čelnici Hrvatske vlade mogu od sada bez dvojbe kazati da su stvarno “ustaše”, kao što su nekad u iseljeništvu od strane Jugoslavije bili prozivani svi oni koji su se specifićno zalagali za hrvatsku državu.
Tom epitetu i te kako ima mjesta u hrvatskom diskursu, često kao zamjena za ime Hrvat. Ustvari to su oni koji ustaju, što je ustvari pravo značenje rijeći ustaša, u obrani hrvatskog nacionalnog identiteta, hrvatske države, bez dvojbe i uz povik: za Dom …. (uvijek) spremni!
Stjepan Asić
