Bosna i Hercegovina kao kolijevka…
Nepobitna je činjenica da je, zemljopisno gledano, a u kontekstu onomastičkih istraživanja prostor Bosne i Hercegovine ključna polazišna točka u predmetu
proučavanja prezimena južnoslavenskog područja. Upravo iz razloga jer je bosanskohercegovačko područje „rezervoar” starijih prezimenskih slojeva, kao prostor kontinuiteta stanovništva, ali i kao prostor gdje su upravo mnoga od današnjih prezimena i nastala.
Panslavenski Puz-
Svojedobno sam komentirajući vlastitu hipotezu o panslavenskom korijenu „Puz” napisao:
„Ne isključujem potrebu za daljnjim ekspandiranjem hipoteze; dapače, smatram je nužnom. Iako su etimološki izvori podložni različitim interpretacijama, ključnim držim moguće postojanje proto-slavenskog onomastičkog predloška (u vidu osobnog staroslavenskog imena) koji mi je u primarnoj skici (preliminarnoj inačici) promakao. Navodim kako su u različitim intervalima te uz naknadne semantičke prilagodbe mogući motivi pri nadijevanju imena (kasnije i prezimena) u slavenskim jezicima mogli korelirati, ali ne i nužno proizaći iz identičnog neposrednog povoda. Naravno, čak i kad bi na neki način bila riječ o korelaciji, navodim da
nisu sva prezimena s tim oblikom sastavnica istog etimološkog izvora.
Ono što je kod ovog korijena zanimljivo jest činjenica da sam po sebi nije definiran kao tipično prezime (najčešći patronimici – primjer: Marković, Nikolić, Petrović…), a ipak ga imamo kod baš svih slavenskih naroda, što ga samim tim čini panslavenskim.“
Napominjem, ondje sam naveo južnoslavenska prezimena kao što su Puzo, Puzić ili Puzović te Pripuz, Pripuzić ili Pripuzović – uz mnoga druga.
Pozabavit ću se u kratkim crtama jednim od prezimena: Pripuzović.
Za detaljnije (opće) podatke, pročitajte Onomastičku hipotezu o panslavenskom korijenu „Puz”: kratka analiza.
Pripuzovići
semantičnost, analognost i kronologija
Navedena prezimena obrađena su u knjizi o katoličkim rodovima u župi Fojnica (1742-1992): Puzo, Puzić, Pripuz i Pripuzović.
Zanimljivo je što se u Fojnici navode i Pripuzi, za koje stoji da izvorno potječu s područja Imotske krajine i uže Hercegovine. Tako se prezimena poput Pripuzić i Pripuzović mogu ogledati kao derivati, no ona zadržavaju semantičku vezu s originalnim nositeljem – izvorom. Ovdje uočavamo i prezimena Puzo i Puzić – kao i na širem herceg-bosanskom podneblju. Prema pojedinim izvorima možemo pronaći i Puzoviće u Bosni – što dovodi do zaključka da su oblici Puzić i Puzović derivati oblika Puzo. Svakako, na mikropodručju uočavamo nam dobro poznatu osnovu puz-. Kada gledamo tijek migracijskih kretanja, onda nas ne treba čuditi pojavnost Puzića u Bačkoj među Bunjevcima, koji su u Panoniju pristigli upravo iz tih krajeva.
Prikaz 2. – Wikipedia: tijek migracija Bunjevaca
Na stranici Rodoslovlje.hr u odjeljku o prezimenu Prgomet stoji sljedeće:
U Poriječanima pokraj Kraljeve Sutjeske (danas općina Visoko) od 1796. do 1900. godine u maticama župe Kraljeva Sutjeska može se pratiti i prezime Prgomet. Sudeći prema ostalim prezimenima (Pripuzović, Puljić, Pušić, Radat, Pipunić, Pirić, Rojnica itd.) vjerojatno je riječ o doseljenicima iz Imotske krajine.
Značenje prezimena: Prezime Pripuzović najvjerojatnije jest sekundarni patronimik. – Proizašlo iz prezimena Pripuz. Pripuz je moglo označavati onoga koji se prikrada, prilazi, ide uz nešto… Hrvatski jezični portal navodi kako je prezime moglo označavati i nekoga tko je ušao u posjed tuđeg vlasništva; uljeza; priženjenog zea; domazeta, prirepaka.
U općoj hipotezi priložio sam širi spekatar mogućih značenja samoga korijena Puz- uz jasnu napomenu kako se oblik mogao prilagođavati s vremenom granama različitih slavenskih jezika, a interpretacije su simbolične.
➢
Pripomena: Oblik s nastavkom -ović učestalije se standardizira u 18. stoljeću u kontekstu administrativnih potreba mletačkih i habsburških vlasti, dok raniji
osmanski popisi često bilježe starije, nestandardizirane oblike osobnih imena i nadimaka. Proces standardizacije kasnio je u Osmanskom Carstvu, pod čijom kontrolom je u datom povijesnom razdoblju bila Bosna i Hercegovina (kao i šire starohercegovačko područje, u određenim povijesnim intervalima).
Navodim i kako mnoga analogna prezimena zapravo potječu sa šireg starohercegovačkog područja ili su ondje rasprostranjena danas. Ondje je često zastupljena haplogrupa I2, a katkad se ističu i subkladi, poput proto-slavenskog PH-908, za koji je procjena starosti od 1.500 – 1.800 godina.
Dinarski nukleus (južnoslavenskog) subklada I2-PH908 uviđamo kod srednjovjekovnih slavenskih plemena, odnosno sklavinija: Neretvanske, Humske, Travunjske, Dukljanske. Ovaj južnoslavenski marker može se tretirati zato i kao starohrvatski – pogotovo kada uzmemo u obzir današnju rasprostranjenot kod stanovništva, a koje pripada konstruktu modernih nacija, identitetskoj sljednici.
Naravno, pripadnost haplogrupi vrši se analizom rodova, odnosno individualnom analizom. Možemo pretpostaviti samo eventualnu korelaciju, kada je riječ o jednom izvornom dijelu nositelja određenih prezimena.
Dinarsko područje, koje uključuje Staru Hercegovinu i Bosnu predstavlja jezgru I2 haplogrupe.
Svakako, zanimljivost oko prezimena Pripuzović i analognih oblika (s morfemom puz-) je povijesna prisutnost u istim mikroregijama. Taj podatak dovodi nas do zaključka da je gotovo nemoguće izostaviti semantičku korelaciju.
Prema dostupnim demografskim podacima, danas svega nekoliko desetina ljudi nosi ovo prezime, odnosno oblik Pripuzović. Većinski su nastanjeni u Republici Hrvatskoj.
Nikola Puzović
Leave a Comment