Jugoavetinjska hrvatska stvarnost….

Podjeli

Ima već 35 godina da je Hrvatska postala samostalna država. I bliži se 35-godišnjica međunarodnog priznanja Republike Hrvatske (15.1.1992.). Ujedno i 29-godišnjica povratka hrvatskog Podunavlja u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske (15.1.1998.). Bosna i Hercegovina je pred 34 godine također postala samostalna država a pred 30-31 godinu su unutar nje ustanovljeni i većinski hrvatski kantoni unutar većeg bh entiteta: Hercegbosanska, Zapadnohercegovačka i Posavska županija tj. federalne jedinice-države te kao takve zapravo svojevrsni nastavak mirnodopske HRHB ili zamjena za prijašnju HZ/HRHB. 2002. Hrvati su kao narod (nacija) priznati u tadašnjoj SR Jugoslaviji (Srbija s Vojvodinom i Kosovom te Crna Gora). Čitajući letimično da se zaključiti o nekim boljim hrvatskim vremenima. I jesu. Ali nažalost, radost nije dugo trajala. Vrlo brzo su na vidjelo došle pukotine. Pukotine koje svjedoče o tome kako aveti prošlosti i dalje proganjanju Hrvate u bivšoj Jugoslaviji ali i šire. A ne bi trebalo. O čemu se zapravo radi? Zašto nam je radost pomućena? Čemu gledanje ‘unazad’? Sada ćemo pobliže pojasniti tu problematiku. Na primjeru kulturne politike. Uvjetno rečeno kulturne.

Sablažnjivost kulturne politike

Svjedoci smo da Ministarstvo kulture Republike Hrvatske već dugi niz godina financira i podržava naročitu umreženost s kulturnim politikama u “Regiji”. Poglavito Srbije. Zašto? Ako smo izišli iz bivše države i uokvirili se u EU kao Hrvatska a dobrano i kao Herceg-Bosna, čemu onda ponovno vezivanje sa ‘Balkanom’? Čemu koprodukcije sa Srbijom? Čemu financiranje filma ‘Svadba’ pa i nastavka? Čemu financiranje filma ‘Yugo u Americi’? Pa prije par godina Hrvatska se predstavila na venecijanskom bienalu s izložbom ‘Probudi me u Jugoslaviji’! Zašto? Kada znamo da članak 135 stavak 2 brani promoviranje uključivanja Hrvatske u nove balkanske asocijacije te obnovu bivše Jugoslavije unutar koje bi bila i Hrvatska. Drugim riječima, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske vrši protuustavnu djelatnost. A s druge strane isto to ministarstvo pod ravnanjem Nine Obuljen-Koržinek nije dalo ni jedan jedini euro za fimove ‘365 dana’ i ‘Vukovar’ koji govore o tematici vezanoj za događanja u Domovinsko-oslobodilačkom Ratu. Niti jedan euro za film ‘Diva’ koji je snimio jedan hrvatski bračni par iz Tomislavgrada (Hercegbosanska Županija, BiH) u Herceg-Bosni. Taj film govori o poznatoj hrvatskoj heroini iz vremena osmanske okupacije Divi Grabovčevoj. I zašto u kinima u Hrvatskoj se ne gleda film ‘Diva’? Diljem Herceg-Bosne u kinima se čak dvaput prikazivao film ‘Diva’ a u Hrvatskoj ne. Čemu? Jako bizarno. Zaista bizarno! Pa kada uzmemo puste novce koji se daju ‘SNV’-u, ‘Novostima’ i sl. A za kulturne sadržaje koji progovaraju o stvaranju samostalne Hrvatske niti jedan-jedini euro. Znači izložba ‘Probudi me u Jugoslaviji’ je “vrijedno” financirati i ta izložba treba “predstavljati” samostalnu Hrvatsku koja je u krvi i dimu izišla iz te iste bivše Jugoslavije ali filmovi koji jačaju hrvatsku nacionalnu svijest i povezuju hrvatski narod Hrvatske i Herceg-Bosne te ostatka BiH i ostalih hrvatskih povijesnih zemalja s dijasporom te svjedoče o bolnom raspadu bivše Jugoslavije i stvaranja neovisne Hrvatske “nisu” vrijedni za prikazivanje u hrvatskim kinima u Hrvatskoj za razliku od onih u Herceg-Bosni i “nisu” zavrijedili niti euro da im se dodijeli! Razum zove logiku! Možda se jednom snimi film ‘Razum zove logiku’ o politici sadašnje ministrice kulture Republike Hrvatske gđi Nini Obuljen-Koržinek. I njezinoj ekipi iz ministarstva. Ne bi bila loša ideja. Uopće nije loša ideja.

Zamjena teza u režiji onih koje se diče antifašizmom

A što reći za “hrvatski” hit-film ‘Fiume o morte’?

U prijevodu ‘Rijeka ili smrt’. Film govori o D’Anunzijevskoj vladavini u Rijeci. Razdoblje “Talijanske Uprave za Kvarner”. Kako samo iritantno zvuči. Film koji suštinski veliča protofašističku vladavinu prije one musolinijevske. I taj film je ‘na sva zvona’ i ‘fanfare’ prikazan u “antifašističkoj” Rijeci! Kako groteskno! Ali zato nema filma snimljenog o ‘Ajkulama’ ili ‘Vukovima’ legendarnim jedinicama ZNG-a i HV-a iz vremena Domovinsko-oslobodilačkog Rata! Zašto? Nije baš u suglasju s “antifašističkom” tradicijom grada Rijeke i njezinim nazovi vrijednostima?! Ali zašto onda se nitko nije sjetio snimiti film ‘Trst je naš’ ili ‘Trst slavenski’? Pa barem su to parole antifašizma u Hrvata pa i bivše Jugoslavije ‘ruku na srce’. Možda da s Apenina ne bi to doživjeli kao “provokaciju”! Da, kako su Hrvati obazriv narod. Silno paze da koga ne uvrijede. Izuzev hrvatskoga naroda a osobito njegovih domoljuba i branitelja s njihovim obiteljima i potomcima! Jednostavno besramno spram Hrvata! Besramnost nad besramnostima!

Kako izići iz toga (ne)kulturnoga začaranog kruga

Uvijek postoji izlaz. Ako ništa drugo onda mačem prerezati ‘gordijski’ čvor. Da, upravo tako! A izlaz se sastoji u umrežavanju hrvatskih domoljuba uključujući branitelje s njihovim obiteljima i potomcima. Uz svojevrsne performanse i prosvjede s okupljanima ispred zgrade ministarstva kulture i drugih državnih institucija. Pisanjem peticija, držanjem tribina, javnim djelovanjem, aktivnošću na društvenim mrežama (međumrežju) i sl. Osnivanjem prohrvatskih udruga, asocijacija, platformi pače i političkih organizacija (pokreta, stranaka). Uz maksimalni odziv na izborima dajući povjerenje prohrvatskim opcijama koje budu sudjelovale u njima. I vlastitim angažmanom kako individualnim tako i pojedinačnim mijenjati nam je hrvatsku realnost nabolje! U (pro)hrvatskom tonu i smjeru. Svojevrsna politika (pro)hrvatskog kursa. Te tako zaustaviti salto-mortale u režiji ministarstva na čelu kako je najavljeno odlazeće ministrice Obuljen-Koržinek (‘Ninočke’). Najesen. Živi bili pa vidjeli kako znaju kazati. I da možda napravimo izložbu-rugalicu istoj toj Nini &Company ‘Pribudih se iz noćne more zvane Jugoslavija’. I ‘Kako je lijepo živjeti u samostalnoj Hrvatskoj povezanoj sa slobodnom hrvatskom Herceg-Bosnom i svim Hrvatima s njima’. Umjesto filmova poput ‘Svadba’ i ‘Fiume o morte’ rađe ‘U gori raste zelen bor, sve je više brakova i djece u Hrvata’ ili ‘Hrvatski mladoženja’  ili recimo ‘Hrvatina ženi Šumadinku’. Zašto ne? Hrvati su kulturan narod Uključujući i ‘Rvatine’. A u Moravsko-vardarskoj dolini brojni toponimi imaju značenje imena Hrvat ili Hrvati poput naselja Rvatska kraj Rasa ili Arvati južno od Beograda. Na Sandžaku ima naselje Hrvatini, Rvatska. Jako dobra tema filma. Ili film ‘Hrvatska snaha/snajka iz Arvata’. Ili ‘Rvatina i Rvatinka’. Kud ćeš ljepše?

Snimanje filmova na temu ‘Ajkula’ ili ‘Vukovi s kvarnerskih žala’ ili o riječkim HOS-ovcima. Ili pak ‘Trst je naš’, ‘Trst slavenski, hrvatski! Film ‘Gortan i tigrovi’, ili ‘Tigrovi iz TIGRA’ vezano za hrvatsku organizaciju ‘Trst-Istra-Gorica-Rijeka’. Zašto ne i filmovi ili dokumentarci odn. serijali na temu ‘Velebitskog ustanka’ iz 1932. koji podigoše frankovci-ustaše zabranjene Hrvatske Stranke Prava od ‘šestosiječanjske diktature’ (1929.)!  Filmovi odn. serije ili dokumentarci poput ‘Proštinska buna’ ili ‘Labin ožujka ’21e’. Da nam živi živi hrvatski sentiment dok plavi Jadran zapljuskuje obale Trsta, Venecije i Padanije cijele’. Zamislimo i ostvarimo!

Pa što Bog da i sreća junačka!

Za Pravo i Dom kao i (prohrvatski kulturni izričaj) spremni!

Josip Žgela


Podjeli
Leave a Comment