By Godišnji sastanak Australsko-hrvatskog kongresa (AHK) održao se je ove godine u Melbourne 15. i 16. veljače (2025) u Hrvatskom katoličkom centru u Clifton Hillu nakon što je prošlogodišnji bio u Canberri, a prije toga u Sydneyu.
Uz delegate iz skoro svih australskih država sastanku su nazočili i Generalni konzul Republike Hrvatske (RH) u Victoriji Josip Petrić kao i Predsjednica Američko-hrvatskog kongresa Nada Pritisanac Matulich koja se tih dana nalazila u Australiji. Domaćin sastanka je bio hrvatski dušobrižnik u crkvi Sv. Nikole Tavelića mons. Bosiljko Raić.
Uz sviranje hrvatske himne i minutu šutnje za sve poginule u Domovinskom ratu i općenito sastanak je otvorio Ante Radić u ime ogranka AHK u Vic. Uz pozdrave i blagoslov mons. Raića prisutnima se obratio i Generalni konzul RH J. Petrić prikazavši sadasnje stanje i postignuća u RH. Naglasio je ekonomski napredak u zemlji koji će ne samo omogućiti bolji život nego i zaustaviti migraciju i omogućiti povratak mnogima.
U svom obračanju, ustvari izvješću o radu za god. 2024, Predsjednik AHK Stjepan Asić u kratkim crtama dotakao se je važnijih akcija tokom prošle godine mnoge od kojih izgleda se ponavljaju iz godine u godinu, kao na pr. dopisno glasovanje na općim izborima u RH, uvijek aktualna tema u iseljenjičkim krugovima. Čak i novo imenovani počasni konzul u Južnoj Australiji David Todorović morao je putovati u Melbourne da bi mogao glasovati, i to ne jednom nego više puta!
Iako se tu govori o potrebnim izmjenama u samom Ustavu RH, za što je potrebna dvotrečinska saborska većina, znamo da za to nema dovoljno interesa ako ne čak i straha u političkim krugovima u RH. Potrebno je lobiranje dotičnih kako nas je na to upozorio naš gost Generalni konzul.
Pitanje hrvatskog državljanstva je također uvijek na meti iako se stalno govori od strane službenih organa RH da se je proces ubrzao, znamo da je realnost drugaćija. Pitanje stvarnog zastupništva dijaspore u Hrvatskom saboru, umjesto sadašnje trojke za koju nitko nezna niti se oni puno interesiraju za Hrvate izvan RH osim onih u blizini, je nešto što bi pomoglo boljem povezivanju domovine i dijaspore.
Učenje hrvatskog jezika je nažalost doživilo korak unatrag zatvaranjem Hrvatskih studija na Macquarrie sveučilištu. Uz to potrebno je povesti više računa o općem školstvu u Australiji što se tiće hrvatskog jezika koje često spada na inicijativu i žrtvu pojedinaca bez šire potpore RH u čijem je interesu da se hrvatski jezik uči, ne samo među hrvatskim naraštajima nego i među strancima.
Aktualno je i pitanje stanja arhive Hrvatske zajednice u Australiji koja se također oslanja na poticaj pojedinaca, koja se razlikuje od države do države, bez šire pomoći. Možda bi se Državni arhiv u RH trebao zainteresirat za stanje hrvatske arhive općenito, u razradi jednog plana kako to najbolje ostvariti i sačuvati za buduća pokoljenja.
AHK se pismeno obratio u nekoliko navrata Vladi RH kao i raznim ministarstvima po važnim pitanjima kao na pr. poznavanja iseljeničkog doprinosa u stvaranju Hrvatske države o čemu se malo uči i govori u školama i udžbenicima u RH. A ako se nešto i kaže obično je skraćeno na period Domovinskog rata, dok ključni proces razvitka hrvatske državnotvorne ideje od 1945. pa do 1990. je kompletno zaboravljen. A baš taj period je ključan i za samo priznanje hrvatskog identiteta u Australiji.
Jedna od važnijih tema godišnjeg sastanka su bile Hrvatske svjetske igre (HSI) koja nam ponovno dolaze 2027.! Odlučeno je već sada početi se pripravljat i povezivat kroz hrvatsko-australska športska udruženja da bi se mlade što više potenciralo da planiraju svoj nastup u raznim športskim disciplinama. U nastupima na HSI, koje povezuju mlade iz vana sa mladeži u domovini, u zadnjih nekoliko igara glavnu odgovornost je snosio Ante Radić, kao glavni kordinator. Ovog puta će mu se pridružit i Ivan Jurinović koji će svojim znanjem i vezama pridonjeti tom radu. Gdje će se igre održati nije još riješeno, postoje kombinacije sa gradovima Osijek-Vukovar ili Mostar.
Na sastanku prisutnima se obratila i predsjednica Hrvatsko-američkog kongresa Nada Pritisanac Matulich koja je predstavila svoj projekt Kravata, putem kojeg se publicira hrvatsko ime, simbol kravate, diljem svijeta. Upoznala nas je i sa ovogodišnjom 25. Obljetnicom Hrvatske inozemne lirike koja će svoju jubilarnu godinu proslaviti u New Yorku. Među pjesnicimma iz svijeta tu je i Ruža Dabić-Bučak koja je prisutnima pročitala nekoliko svojih pjesama.
Isto tako jedna važna obljetnica događa se o.g. u Adelaidu o kojoj nas je obavijestio dr. Damir Čulić a to je 75. Godisnjica prvog hrvatskog društva u Australiji osnovanog 1950! Kad kažemo hrvatskog društva onda se misli na zvaničnog, koji nosi hrvatsko ime, predznaku, jer bez toga nitko nebi ni znao da se radi o Hrvatima. Slično u drugim mjestima osnovana su društva u Melbourne i Sydney 1951. i u Fremantle (Perth) 1952. Proslava kasni radi korone.
Također imali smo priliku čuti od pisca povijesti Ivice Ive Josipovića koji živi u Melbourne, napisao je već osam knjiga, zadnja o franjevcima u BiH i najnovija na temi hrvatske državnosti.
Iz Lastova telefonskim pozivom javio se Ivan Škratulja iz Geelonga, upoznavši nas o radu i životu na tom udaljenom otoku. Spomenuo je akciju oko postavljanja spomenika palim Bugojancima, specifično Mirku Vlasnoviću u Hrvatskoj a eventualno i u Australiji. Važno je naznačiti da od njegove mnogobrojne obitelji, jedna kčer i sin s obitelji su otišili živjeti na Lastovo. Tko kaže da se i druga generacija, onih rođenih vani, ne ‘vraća’ u Hrvatsku!
Po pitanju veza opčenito odlućeno je u buduće imati i nekoliko sjednica tokom godine putem Zooma. Vrijeme je da se i mi moderniziramo!
Zakljuci donošeni na kraju sjednice su manje više na sličnoj bazi kao i prijašnjih godina, teme koje su spomenute u ovom izvješću. Netko će reći da je to znak neuspjeha, gubljenje vremena, kad se jedna te ista stvar mora ponavljat iz godine u godinu. Ali, sjetimo se onih ranijih vremena, kad nije bilo hrvatske države, i onda smo ko papige ponavljali:
Don’t call me Yugoslav, I’m a Croat!
Mislim da je s time sve rečeno!
Stjepan Asić
