By Činjenica je da Hrvatska ima veliki broj svojih iseljenih ljudi širom svijeta, isto tako i činjenica je da o tim ljudima nitko nije vodio brigu dok su se po svijetu snalazili kako su znali tražeći najbolje za sebe, i za svoje obitelji. Jedino što hrvatsko iseljeništvo nikada nije napustilo je ljubav prema Domovini. Svi se mi, nadam se dobro sjećamo Goranovog proljeća kada je puno mladih napustilo svoj dom, da ne pričam o odlasku iza drugog svjetskog rata.
Ono što je najupečatljivije je dio koji se odnosi na Domovinski rat, od 1991. godine kad se Hrvatskom lomila agresija, tada su naši iseljenici pokazali tko su, što su, i koliko vole svoju Domovinu, zajedno sa doktorom Franjom Tuđmanom;
Naravno počevši od hrvatske vojske, sudjelovali su u nizu pomoći; financijske, humanitarne, lijekovima, beskrajno puno kumstava djeci poginulih branitelja i onima lošijeg imovinskog stanja.
Nemoguće je da je danas imalo dovedeno u pitanje što je naša iseljena Hrvatska napravila za nas, a posebno što neki žele napraviti za nju( pri tome mislim potpuno marginalizitrati i gurnuti u stranu kada je u pitanju donošenje kojekakvih odluka koje su bitne za našu Domovinu). Meni je nevjerovatno slušati da neki ljudi ne žele danas dopustiti iseljenim Hrvatima ili našoj dijaspori da prisutstvuju glasovima za svoju Domovinu, pri tome ispada da mi njih trebamo samo onda kada nam od njih isključivo treba novac.
Nemojte nikad zaboraviti da u našoj Domovini živi samo pola nas Hrvata a druga polovica našeg srca rasprostranjeno je po cijelom svijetu i ako mislite da je njima lakše nego nama, varate se, samo jednom srce boli prema Domovini.
Oni nas nikad nisu zaboravili, nemojte ni vi nikad pokušavati zaboravit njih, jer oni su jedno tijelo i jedna duša, nema te daljine i ne može biti koja hrvatska srca može podijeliti.
Za portal „Bez cenzure“: književnica i novinarka Jadranka Balatinac
( Dijaspora u srcu )
