Zbilja je natalistički produkt koji je ontološka supstancija. Ona je rezultat iracionalnog grijeha. Taj individualni životinjski kavez je tek mikrosvijet globalnog tora – zvanog društvom. Pojedinac bez značajne konekcije kroz ljudsku materiju gubi bit egzistencije. Stoga sam kao istinski pesimist spreman svakoga trenutka potpisati ovostranu kapitulaciju.
Tko egzistira u antropološkom eskapizmu, ignorirajući volju za smrću (Wille zum Tode, Philipp Mainländer) – dočekat će bitak-ka-smrti (Sein zum Tode, Martin Heidegger) i time će se svaki aves trajno uzemljiti. U konačnici, ruka pravde je neizbježna za svakog smrtnika unutar našeg uskog biološkog lanca – obesmišljenog pokretača bivstvovanja koji perpetuira apsurd tek jedne vrste – (primjerice) homo sapiensa.
Imanentni natalisti vođeni su nagonom i velom zaborava spram svake prijašnje patnje, uz nemogućnost shvaćanja budućeg zla u grotlu obesmišljenosti imanentnog pakla. Svijest o kumulativnoj patnji u besmislu ovostranog hipotetski bi blokirala biološki imperativ. Ono što je potkrijepilo osobni stav jest nemogućnost ispunjenja imanentnog ideala, kao i dovoljno razvijena samosvijest o zbilji ethnosa iliti nužno zadanog okvira koji sam po sebi nije polje, već okvir borbe. U tom kontekstu, ona je iracionalna sama po sebi: ontološki, kulturno, politički, itd.
Nikola Puzović,
hrvatski publicist iz Vojvodine, listopada 2026.
Leave a Comment