U okolnostima kakve jesu, kada je hrvatsko ime instrumentalizirano i sotonizirano do krajnjih granica te dok, uslijed društveno-političkih nepovoljnosti, srbijansko društvo gotovo vrvi od kroatofobije, pojavljuje se „Mesija” unutar hrvatske zajednice – Goran Kaurić. Čovjek sumnjive političke prošlosti u čijoj je biografiji neizostavna i činjenica da je svojedobno iz gradskog proračuna financirao/podržavao „porodice palih boraca” [ZRENJANIN – Opština Zrenjanin uplatila je danas jednokratnu novčanu pomoć po 6.000 dinara porodicama boraca poginulih u oružanim sukobima 1990-1990, a zamenik gradonačelnika Goran Kaurić priredio je prijem za članove njihovih porodica. / JMU Radio-televizija Vojvodine (RTV), 24. veljače 2011.]. Riječ je o provincijalnom političaru koji se ni po čemu dosad nije pokazao dosljednim ni u kojem segmentu djelovanja.
Posrijedi političko profitiranje putem medija?
Saša Borojević targetira hrvatske udruge u Srijemu, a (pro)vizija prikuplja bodove preko svojih dežurnih botova i poltrona iz subotičkog atara koji su ionako odsječeni od stvarnosti.
Povodom toga naveo sam: Reakcija je u ovom slučaju bila nužna, ali je očito uži informacijski krug ovdje poslužio za prikupljanje političkih bodova od strane onih koji drže monopol nad medijima. Podsjećam kako su isti akteri šutjeli na ine slučajeve, ali sam osobno cenzuriran onda kada sam upozoravao.
Kaurić sa sigurne distance šalje poruke, selektivno komentirajući zbivanja, onda kada procijeni da postoji mogućnost podizanja rejtinga uz što manji doprinos, odnosno potencijalni rizik kao ulog, iako je upitno jesu li takvi istupi zapravo fingirani. Oni koji drže prodike i pišu o „performativnom hrvatstvu” zapravo pokazuju da nisu u stanju iskoristiti alate koji im stoje na raspolaganju, već vrše medijsku PR kampanju, iako su najnovije reakcije samo produbile jaz te nepotrebno prolongirale ponovno targetiranje Hrvata u Srijemu koje je prisutno u kontinuitetu već desetljećima.
Modus operandi je identičan
Riješeno nije ništa, baš kao što nije obnovljena ni fasada ionako disfunkcionalne, odnosno imaginarne Zaklade „Spomen-dom bana Josipa Jelačića” čiji je upravitelj upravo Goran Kaurić.
Podsjetimo se kako je u svibnju pisao: »Tijekom noći 25./26. svibnja na istočnom zidu rodne kuće bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu, onom koji se nalazi na strani glavnog ulaza u sjedište Zaklade „Spomen-doma bana Josipa Jelačića“ (Vladimira Nazora br. 3) osvanuo je natpis: „I Zagreb će jedne noći u četničke ruke doći“«.
Tada je iznijeta perfidna laž s kronološkog gledišta. Incident se morao zbiti ranije, no mediji su plasirali priču koju je iznio Goran Kaurić, iako smo kolega i ja prvi zabilježili tadašnji izljev mržnje u vidu ostavljene poruke uz materijalnu štetu koja ni danas nije sanirana. Javnost nema saznanja o tome tko je eventualno počinitelj. Kako bismo i mogli kada uz tolika uložena sredstva upravitelj i HNV nisu osigurali ni sigurnosni minimum (videonadzor). O tome je dovoljno u jednom od svojih osvrta napisao povjesničar Vladimir Nimčević koji je u ovim trenucima neutralni promatrač. U konačnici, zašto bi ikome stanje na terenu bilo i u interesu dok god postoji apsolutni utjecaj u medijskom prostoru – kako lokalno – tako i putem HINA-e u Republici Hrvatskoj. Zato pišem za nezavisne medijske portale u Domovini i iseljeništvu, gdje još postoji trunka istine.
Što radi „(a)nacionalna hipokrizija?”
Ideološka ambivalentnost je sveprisutna u kontekstu novoformiranog političkog pokreta – Hrvatske nacionalne vizije – čiji je akronim (HNV) identičan kao i akronim institucije koja bi trebala biti najviše zastupničko tijelo svih Hrvata u Republici Srbiji, a riječ je o Hrvatskom nacionalnom vijeću. Ona to jest tek nominalno.
Kada je riječ o pojedincima i strukturama na lokalu, postoji uska suradnja s institucijama koje pružaju legitimitet upravo akterima nalik onima koje Kaurić navodno kritizira. Medijska matrica u Srbiji je identična, ali što je u tom kontekstu Kulturni centar Novog Sada (KCNS) doli institucija koja za zadaću ima implementirati postojeći narativ i u kulturno-znanstvenom aranžmanu. Ukoliko je tu vaš kadar uhljebljen – nemate pravo predstavljati sebe kao prohrvatsku opciju. Nadalje, iznova moram napomenuti kako Hrvati na području novosadske aglomeracije i dalje nemaju nijedan adekvatan prostor koji bi bio namijenjen široj zajednici.
Kada govorimo o rodnoj kući bana Josipa Jelačića Bužimskog kao stupu identiteta i kao prostoru od kulturno-povijesnog značaja za sve Hrvate, moramo istaknuti kako je Vlada Republike Srbije uložila 600.000 € za otkup te Pokrajinska vlada najmanje 160.000 € za obnovu prostora. Koliko su sredstava uložili Grad Novi Sad, Grad Zaprešić i nekoliko županija u Republici Hrvatskoj te Ministarstvo regionalnog razvoja i fondovi Europske Unije – ostaje nepoznato. Tu se nema što nadodati, već repetitivno dekonstruirati mehanizme za kojima poseže ovdašnja oligarhija – difamacije, spinovi i sabotaža! Mastodonska inercija foteljaša preko noći postaje utočište hrvatstva putem medijskog paketa, a bujica efluenata u koju će uskočiti za pokoji dinar zapravo tiho protiče ispod radara, izvan fokusa šire javnosti.
Nikola Puzović
Hrvatski društveno-politički aktivist, publicist, član Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) Mjesne organizacije Novi Sad-Petrovaradin
U Novom Sadu, 8. rujna 2026.
Leave a Comment