U mnogoćemu stanje u kojem se nalazu Hrvati u Bosni i Hercegovini (BiH) podsjeća na stanje u kojem se je nalazila Hrvatska u vrijeme Austrougarske monarhije. Danas u BiH Hrvatima se negira entitet (treći) a u vrijeme K und K monarhije ujedinjene, spajanje Dalmacije sa užom Hrvatskom i Slavonijom u Trojednu kraljevinu Hrvatsku.
Da je tada Austrougarska vodila naprednu i dalekovidnu politiku, dala Hrvatima njihova prava, moguće je da do rasula ove monarhije nebi došlo pogotovo da je i Bosna nakon aneksije 1878. pripala pod hrvatsku vlast. Jasno da u takvoj novo uređenoj monarhiji ostalo bi još neriješeno pitanje Češke i Slovačke kao pitanje pokrajina kao sto je bila Galicije, dijela Transilvanije itd, i pitanje Prvog svjetskog rata, dali bi on bio neizbježiv, dali bi se sa gore navedenim ustrojstvom taj rat, iskra na Balkanu, izbjegao.
U danšnjoj BiH bošnjački dio jednostavno neće ni da čuje za hrvatsaki entitet, vidi u njemu veću opasnost nego li postojeći srpski entitet u Republici Srpskoj koji konrolira 51. posto teritorija Bosne i Hercegovine. A tko ustvari kontrolira granice te države još nije jasno kad se uzme u obzir slobodono putovanje preko granica Milorada Dodika za kojim je izdana ne samo domaća nego i međunarodna tjeralica. Tko koga ovdje vodi žednog preko vode?
Vezivanje hrvatskog naroda sa bošnjačkim u jedan entitet je ključna greška Daytona koju treba čim prije ispraviti ako se želi sačuvati cjelovitost BiH. Ovako če se država raspasti, podjelit, sa zasebnim srpskim entitetom kao i već sada, iako ne de jure, hrvatskim entitetom.
Hrvati u BiH su uza sve nestašice u puno povoljnijoj situaciji nego su to nekada bili Hrvati Dalmacije koji su bili pod direktnom upravom Austrije a isto tako, suprotno vidljivom jedinstvu Hrvata u BiH, bili iznutra razarani autonomaštvom i velikosrpsim pretenzijama.
Podjelom BiH došlo bi do uspostave prve muslimanske države, nakon pada otomanskog carstva, u srcu Europe. Nešto što nije u interesu EU jer u mnogoćemu današnja bošnjačka enklava iako ne pod kontrolom islamskog fundamentalizma i te kako je pod dotičnim utjecajem, pogotovo od strane Saudijske Arabije gdje je ustvari leglo, početak, konservativnom pokretu zvanom vahabizam osnovanom još u 18. vijeku.
Muhađini koji su učestovali u ratu u BiH devedesetih godina isticali su se svojom okrutnošću. Okretanje prema islamskom fundamentalizmu može se povezat sa Alijom Izetbegovićem koji je tu svoju viziju iznio u knjigama Islamska deklaracija i Islam između Istoga i Zapada u kojima se zalaže … za revitalizaciju islamskih načela u društvima u kojima žive muslimani i pravni poredak baziran na šerijatskom pravnom sistemu.
Imajući to u vidu teško je razumjeti kako je uopće moglo doći do jednog zajedničkog entiteta, federacije, uglavnom katoličkih Hrvata i islamskih Bošnjaka. A ako je to bila političko riješenje tog vremena ono nikako može, uza sve druge razlike, biti modus vivendi danšnjice. Jednostranim stavom tjera se Hrvate u naručaj Srba od čega se svojom dosadašnjom politikom hrvatsko političko vodstvo nastoji oduprijeti, pitanje je dokle. Takvo jedno zajedništvo dalo bi nadmoć jednoj i drugoj skupini vis a vis muslimana i brzo bi dovelo do podjele BiH.
Podjela BiH svakako nije u hrvatskom interesu jer iako bi na jednu stranu spojila dio BiH gdje Hrvati imaju većinu, uglavnom hercegovački dio, sa maticom hrvatskom s druge strane podpuno bi zapostavilo manjinske oaze Hrvata u drugim djelovima zemlje a što je najgore otvorilo bi prodor Srbije kroz Republiku Srpsku u samo srce Hrvatske.
Taj bi prodor pogodovao ruskoj politici koja se kroz Srbiju želi širiti prema jugu, Jadranskom moru. Iako je nedavno Rusija kritizirala Vučića da indiretno pomaže oružjem Ukrajinu možemo biti sigurni da se tu radi o slap on the wrist, laganom opomenom, jer se zna gdje Srbija teži iako i dalje igra dvojnu ulogu, koketira sa EU i sa Rusijom.
Kao što je nekad Srbija (Jugoslavija) trebala biti tampon zona širenju Njemačkog Reicha prema jugu tako i danas nikome nije u interesu, Europske Unije (EU) kao i SAD, da se Rusija širi u istom pravcu. Sada umjesto Srbije, to jest bivše Juge, Republika Hrvatska (RH) je ta tampon zona zajedno sa dijelom BiH kojeg Hrvati kontroliraju, neovisno dali se taj dio nalazio u sklopu RH ili odvojeno u sklopu BiH.
Zato je Hrvatski entitet u BiH od ključne važnosti i potrebi da se očuva pod svaku cijenu.
Prije ili kasnije SAD će morat odigrat još jednu ulogu balkanskog šerifa, ovog puta vis a vis Sarajeva, kao što ju je 1999. odigrao kroz NATO bombardiranjem tadašnje krnje Jugoslavije, Beograda. Izgleda da ponovno EU nema snage poduzeti konkretne korake za riješenje krize.
SAD pod Trumpon tjera svijet da ozbilno shvati opsanost koja prijeti demokraciji i slobodi od totaliatrnih režima. Nedavni poziv američkog tajnika (ministra) obrane zemljama Jugoistočne Azije za veće ulaganje u oružanje radi opasnosti od komunističke Kine je znak da živimo u zahtjevnim vremenima. Taj isti poziv uputio je Trump još u svom prvom mandatu zemljama EU radi opasnosti od Rusije. Taj je poziv ponovio i u svom drugom mandatu i sada slijedi zemljama na drugoj strani kugle zemaljske kojima prijeti kineski ekspanzionizam.
Problem je da mnoge zemlje opsjednute trgovinom ne vide opasanost u kojoj se nalazu. Trgovina jednostavno nije riješenje ideologiji kako se mislilo davne 1971. kada je Nixon udlučio otvoriti vrata Kini da se putem trgovinskih veza uključi u Zapadni svijet. Nasuprot tome Kina je jednostavno prihvatila tu trgovinsku ponudu ali se nije s time odrekla ideologije nego iskoristila priliku za svoje ekspanzionističke, ekonomske kao i političke, svrhe.
Bilo Putin bilo Xi danas predstavljaju opasnost svjetskom poretku za razliku od Trumpa kojeg se i dalje uzima kao glavnog prekidača. Za razliku od Rusije i Kine SAD je demokratska zemlja sa demokratskim načelima i pravnim sustavom. To je garancija za ispravnu vladavinu, kontrolu sustava. Sve drugo je puko nagađanje, retorika!
Hrvati u BiH, žive na jednom vrlo sklizavom geopolitičkom prostoru koji vrlo lako može još jednom biti odlučujući faktor u globalnom smislu ako se ne poduzmu konkretni politički koraci, riješenja, nastaloj krizi. Balkan powder keg ili bačva baruta kako je često nazivan ovaj geografski prostor može još jednom da eksplodira sa negativnim posljedicama za sve nas. Integritet BiH treba očuvati pod svaku cijenu, riješenje krize je u Sarajevu a ne u Zagrebu!
Stjepan Asić