Hrvati koji su stvarali preduvjete za slobodnu obnovljenu Hrvatsku…

Hrvatice i Hrvati, domoljubke i domoljubi, pravašice i pravaši,suverenistkinje i suverenisti pozivam vas na ujedinjenje. Meni osobno vlast netreba jer mogao sam kao prvi dopredsjednik HOA pokreta koji je nastao prijeHDZ participirati u vlasti ali to sam energično odbio, Mladen Švartz mi je nudiomjesto u starčevičanskom domu, dr. Marko Veselica mi je nudio da budem uHDS…ALI MENE NIKADA NIJE NEĆE ZANIMATI VLAST JEDINO SVJETLO MIJE SUVERENA I NEZAVISNA HRVATSKA DRŽAVA. Moji djedovi i roditeljinikada nisu bili članovi SKOJ-a a ni sam nikada nisam kroz školovanje i studij pripadao SKJ kao ni SKH. Pozivam vas da sada pred izbore nastupitezajedničkim snagama jer kao male stranke nećete prijeći izborni prag. Svakipojed inac kao i svaki narod imaju trenutke koji im otvaraju oči, kao i hrvatski narod na hrvatskim prostorima …, po vjesnicima …Tako Ideja po kojoj je obnovljena NDH, kao i uvijek pretpostavljala je žrtvovanje, žrtvovanje davno prije 1990. godine, što su uglavnom Hrvati shvaćali i prihvaćali, tako se ispunjao dovoljan razlog u Hrvatskoj, što se očitovalo točno 1988. godine.Dakle, u ime Života i djece do 1990. godine, Hrvati su se toliko žrtvovali za opće dobro. Dobro znaju da kada čovjek radi nagrada slijedi, nagrada bez rada svojstvena je neradnicima koji bi krali i prisvajali tuđe (što očevi čine – djeca promatraju i tako nauče), ne znaju da se opće dobro čuva radom,
žrtvovanjem. .., takvi po genima i navikama bez kontrole, razaraju zajednicu.Naročito državu kao što je Hrvatska, koja je stoljećima pod okupacijom, u kojoj j e nered odgovarao okupatorima, da bi i više eksploatirali Hrvate. Uvijek su stimulirali janjičare, znači očevi – jude načelnici – kadije su uzrok, a djeca tako odgajana su posljedica, isti u krugu, sve po stvorenim uvjetima … Hrvati se i danas žrtve načelnika – juda u lokalnim zajednicama i gradovima, uglavnom su kvalitete Jugoslavena pa funkcioniraju po navikama, kao takvi su uzrok i posljedica stvorenih uvjeta koje imamo i u sada stvorenoj
– obnovljenoj hrvatskoj državi, pa je takav rutinirani ološ hrvatsku državu doveo na koljena …; prijateljstvo kao orijentaciju i garanciju zlorabe …

1. Pojedinac, obolio po neredu, zlorabi prijateljstvo, odraz je zemaljskog oca
koji nije živio po pravilima Života.

2. Pojedinac pomoću stranke, na svome konačnom putu, luciferski koristi i
državne institucije dok se protivi Životu, radi osobnih interesa.

3. Katolička crkva kao zastupnik Života, koliko je u Hrvatskoj u funkciji dok
izumiru Hrvati?!

4. Prijateljstvo kao konstanta između dobra i zla.

5. Prijateljstvo potiče na samokritičnost i obraćeništvo.

Dakle, u Hrvatskoj se ne poštuje pravila života, Život, čovjek. Ne poštuju se pravila Života i kada se narodne vođe ne biraju po djelima – žrtvovanju, što je i odgovornost birača koji također ne žive pravila Života, a što se doslovce uvijek pokazuje u jednom selu ili gradu u Hrvatskoj: po natalitetu, drogama, iseljavanju i… Ali uzorne Hrvate krase djela – žrtvovanja i do 1988.godine, što je odraz gena – biografije, time su pokazali svoju kvalitetu …, kao i 1990. godine pa do 1995. godine.Što se Hrvatima dogodilo odmah nakon 1990. godine i poslije 1995. godine? Uzrok su vladajuće strukture koje su se nametnule kao „antifašisti“, infiltrirali su se ili ostali na funkcijama koje su obnašali i prije 1990. godine.

Nisu se kadrovi rali naj uzorniji, po zasluzi, već su nastavili jugoslavenski kadrovi, janjičari kao saboteri.Dakle, izostale su reforme po kadroviranju, a zato su i posljedice katastrofalne…, dok „antifašisti“ razbijači hrvatske sloge orgijaju, „brižni“ Hrvati se čude i nijemo promatraju. Konkretno, nisu dovoljno pozicionirani politički uznici, branitelji Domovinskog rata i Hrvati iz dijaspore. Dakle, reforme su izostale zato da bi oni, koji samostalnu Hrvatsku nisu ni željeli, sami sebe kadrovirali, načelnici u orkestru s policijom i sudovima. Hrvati koji su stvarali preduvjete za slobodnu obnovljenu Hrvatsku do 1988. godine, ali i od 1988.godine, lukavo – tendenciozno su zaobilaženi, zaustavljani milom i silom da ne bi došli na vlast, što čine i danas.Sudionici od 1918. godine, 1941. go dine, 1971. godine, do Savske 16. u Zagrebu 1990. godine, antihrvati su se lukavo pozicionirali, dok su ih ostali Hrvati promatrali i tolerirali, i dalje demagogijom uvjeravajući; trujući od naroda stvaraju običnu masu.Dok su „antifašisti“ od 1990. godine zidali svoju piramidu podrivajući jedinstvo Hrvata, velika ljubav naivnih Hrvata prema općem dobru nije
preferirala sudjelovanje u vlasti, a što se danas bivšim političkim uznicima i braniteljima razbija o glavu, ruši čast i dostojanstvo, dok se spomenuti likovi načelnici, kadije i njihovi mentori bore za što veću poziciju u vlasti, pritom ne biraju sredstva.Hrvati i svi koji su brižni za nezavisnu Hrvatsku trebaju ispraviti grješke reformama, kadroviranjem i lustracijom da zažive red, rad, disciplina i zadovoljstvo u domovini. Nezao bilazno po funkciji, članovi HAZU -a i HAZUD-a, kao znanstvenici, se trebaju ujediniti i uključiti aktivnije u ime općeg dobra u Hrvatskoj. Također, katolička crkva u Hrvatskoj i Hrvatska pravoslavna crkva – prema rezultatima su samo promatrači posrtanja hrvatske države.Uglavnom pojedinci načelnici i sudstvo mafijaški su umreženi u ime „antifašizma“ i „ljudskih prava“ diljem Hrvatske i tako se spašavaju od zatvora kao lopovi i veleizdajnici, u svojim podrumima. Ambiciozno ukradenim novcem demagoški obmanjuju narod dok ciljaju na mjesta saborskih zastupnika i povezujući se kumstvom… Eto načelnika i stranaka kao opomena …, i njihovih rutiniranih čuvara iz škole UDBE, koji opet svojim ponašanjem potiču uzorne Hrvate na akciju da se taj ološ makne.Svim dužnosnicima, ukoliko su im neobrađena polja, neobnovljene tvornice, gdje droga hara, gdje je pad nataliteta, po odgovornosti im se u buduće mora suditi kao veleizdajnicima iz struktura zla. Ometani roditelji u stvorenim uvjetima trebaju shvatiti dok tako griješe ne odgajaju svoju djecu dobro, pa će djeci trnuti zubi iz istih razloga, kao što trnu zubi i samim roditeljima …., dakle, treba samokritika kao pomoć.

Zato, stranke po kojima je obnovljena NDH su tu, ali koje treba očistiti od raznih uljeza – spavača, od najnižih do najviših funkcija u hrvatskim institucijama prožetim homoseksualcima, lezbijkama (emancipiranost). Stranke trebaju djelovati ujedinjene, skupa …, HSS i HSP koje su „antifašisti“ ciljano uništili, kao i društvo bivših političkih uznika, a branitelje su razbili na stotine udruga (zavadi, razjedini i vladaj).Raširenih ruku treba pozvati i dočekati učenike obnovljene neovisne Hrvatske iz 1990. godine: političkih uznike i branitelje, kao i sve Hrvate iz dijaspore kojima se smišljeno brani povratak u domovinu, što vrijedi i za Hrvate iz BiH da se aktivno dodatno uključe u zajednički korpus – da se zaustavi iseljavanje iz BiH. Vođe treba birati prema žrtvovanju i biografiji, a ne nekom „antifašizmu“, neslozi …Između uzornosti i opomena nema slučajnosti, sve se odvija po volji …Čovjek kao duševno biće treba se čuvati vremena, prostora i kauzalnosti … , da bi shvatio varke – na Zemlji zamke.Oni koji jesu opomene ne znaju da im kao lažovima, lopovima i ubojic ama sve vrati kao bumerang, da raditi zlo je samokažnjavanje – bič Božji. Dakle, duša pored darova i milosti nije zahvalna, već po volji čovjek postane rob požuda, nerazuma, rob loših navika …, Zato čovjek u ime Života koji JEST treba pravedno djelovati …, oponašati Oca –Stvoritelja … Volja čovjeka je nešto posve psihičko, nije ništa fizički pojmovno …, pak ni čovjek nije dužan lijepim biti, ali volji svakog čovjeka dužnost je lijepoj biti …, kako piše Franjo Marković, u svojoj Estetici. Platon u svom poimanju ističe „Čovjek pripada po duši svijetu ideja, a po svijetu prolaznom – svijetu materije …“I Hrvati od Iskona kroz prošlost, sadašnjost i budućnost jesu bili i bit će za vidjeti – kao odraz djelovanja po slobodnoj volji … Po volji neuredni, zaborave pravila Života pa djelujući postanu robovi neznanja – privida, što ih dalje po naivci potiče da lažu, kradu i ubijaju …, na kraju posljedično žetva, bumerang samokažnjavanje.

Dakle, zaborave – pa se odviknu zahvaljivati za darove i milosti Ocu svome …, što se vrati po opomeni kao kazna …, i tako pokaže kako nema alternative urednom Životu koji se slavi. Čovjek kao biće razuma može apstrahirati …, ne treba probati zeleno voće, kao zamku po želji, zbog čega nakon i djeci trnu zubi, dok zbunjeno životare – kao odraz nereda pa se vrte u mraku, zaborave bit, ime, smisao … Umjesto umjerena puta i evanđelja …, putokaza gdje se Život slavi, suprotno neznanju koje zbunjuje ljudsku vrstu. Koliko su Hrvati u Hrvatskoj voljni suportirati Život vidi se na hrvatskim prostorima, a može se pokazati i zašto je tako. Zašto nema djece i zadovoljstva u najvećem broju gradova i sela, zašto se u nekim gradovima i selima rađaju djeca, tamo gdje su Hrvati zadovoljni dok rade i čuvaju svoja ognjišta, ne dozv oljavaju da im prividne sitnice narušavaju bitno. Suprotno, izgubljeni, po volji, nakon pod pritiscima, u dočinjenoj sudbini ne znaju što čine, jer čovjek se navikne i pomoću neadekvatnih zakona koji mute božanske zakone, što opterećuje – proporcijonalno toliko se zadovoljno i živi. Dakle, činjenje i življenje u skladu s božanskim zakonima jest iznad ljudskih poimanja. Treba shvatiti da su požude, mržnja i strah najgora kombinacijakada se djelima potvrđuje vlastita sudbina.

Zato, uzoran čovjek shvaća trascendentalan karakter svoje biti, što podržava i čuva molitvom – meditacijom, kao zaštitom od zla koje golom egzistencijom napada i ruši čovjeka, i pored djelovanja, darivanja i zahvalnosti kao garancije za vječnost. Dakle, da bi pobijedio zlo čovjek mora pravedno cijeniti sebe tako da se misao poklapa sa stvarnošću – afirmativno … kako bi Hrvati trebali čuvati obitelj, uzorno djelovati u svakoj mje snoj sre dini da bi tvorili i stvorili svoju urednu – uzornu državu – zajednicu. Uspjeh ne izostaje kada se spozna da je čovjeku najveća mana i vrlina da se može naviknuti i odviknuti, kako na dobro tako i na zlo. Konkretno, okupatori Hrvata iz prošlosti su okupirali Hrvatsku nakon II. svjetskog rata, od 1945. do 1988. godine, potom su uvjeravali Hrvate i sebe da su njihova gnusna ponašanja i nedjela u redu, da opravdaju kako su kao nepozvani, lukavi gosti u pravu.

A Hrvati, kao pobjednici u domovinskom ratu,još su često žrtve navika iz prošlosti, nisu se još odvikli robovskih navika do 1988. godine, i napokon počeli se navikavati kao gospodari u svojoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, kao svoji na svome, a ne i dalje kao sluge što su bili do 1990. godine …, jer zlo je odraz sofističkog ponašanja koje pomoću lukavštine dalje zbog koristi, sredstvima za javno priopćavanje i tendencioznim obrazovanjem ml adih Hrv ata truju i navikavaju: subotom u 20h, nedjeljom u 14h, a od ponedjeljka do subote od 0 pa sve do 24 sata. A tek, između ostalog, raznim spomenicima, izložbama, filmovima i dr. gdje su nesvjesno sudjelovali Hrvati janjičari, pa im se isplaćuju doživotni honorari za autorska djela i to od djece Hrvata čije su djedove i očeve masakrirali okupatori i slični njima na vlastitim ognjištima. Svaki dan mi se javljaju članovi HDZ koji su nezadovoljni stanjem u HDZ i pozivaju me da stanem na čelo, zdrastveno nisam sposoban za to i nudim vama da zaboravite nesuglasice i da među sobom izaberete nosioce vlasti u republici hrvatskoj. Danas postojedomoljubi i oni koji to nisu niti su ikada bili, nadam se da će razum među vamapobijediti i pozdravljam vas starim hrvatskim pozdravom Bog i Hrvati!

Stjepan  Tokić