Nakon skoro dvogodišnje stanke ponovno u vijestima ime Donalda Trumpa, bivšeg američkog predsjednika i (Republikanskog) kandidata za slijedeće predsjedničke izbore u 2024., zaprimilo je šireg javnog prostora.
Nije ni najavio svojoju kandidaturu a već je počela hajka na njega. Ustvari rezultati nedavnih američkih izbora za Zastupnički dom i trećinu Gornje kuće, Senata, prepisuju se njemu iako on nije bio kandidat na izborima a niti se tada izjasnio kao kandidat za predsjedničke izbore. Ali, Demokrati i njima poslušna štampa nisu mogi sačekat a da ne počmu svoju protu Trumpovu kampanju. Toliko im smeta, smatrajući ga opasnim.
Intersantno je da uoči samih izbora za američki parlament najavljena je ranije velika pobjeda Republikanaca, tako zvani “plimni val”, i kad se to nije ostvarilo onda su rezultati izbora proglašeni kao velika pobjeda Demokrata, iako su ovi izgubili kontrolu Zastupiničkog doma ali su zadržali kontrolu Senata.
Većina mjerodavnih analitičara uoči izbora izjavila je da će biti vrlo teško Republikancima osvojiti Senat ali da im je večina u Domu zastupnika osigurana. Na kraju tako se i ostvarilo.
Dali imali večinu od samo desetak zastupnika ili više nebitno je jer ono što je malo poznato u javnosti kontrolom donje kuće Republikanci će kontrolirat američku politiku kroz slijedeće dvije godine Bidenove administracije, kao i dvije godine slijedeće administracije neovisno tko dobije na izborima. Ako to nije pobjeda onda neznam što je?
Demokrati su toga i te kako svijesni, da im je vlast osakačena, i da su uz to izgubili do jučer moćnu Nancy Pelosi, predsjednicu Dolnje kuće, onu istu koju je Milanović bojkotirao prilikom njene nedavne posjete Hrvatskoj.
To je bio jedan vrlo ne-diplomatski čin predsjednika države, uz izliku da ona i onako neće nakon ovih izbora ostati na toj poziciji. Ono što Milanović i mnogi drugi ne razumju je naćin kako američka demokracija funkcionira. Neovisno tko je na vlasti, u Americi je prisutna jaka administracija koja sukladno s predsjednikom i strankom na vlasti je u stanju voditi zemlju. To je vidljivo po ovim “izborima u pola mandata”, američka administracija uz provjere i ravnoteže je tu, aktualna i vidljiva na svakom koraku.
Pošto u Americi ima samo dvije glavne i vodeće stranke koje se natjeću za vlast, u bilo kojem trenutku bilo koja od njih može preuzesti vlast u svoje ruke bez ikakvog problema, za razliku od Hrvatske, gdje imamo mnoštvo manjih stranaka sa dubioznim mogućnostima za uspješno formiranje vlade i vođenju zemlje.
Ignoriranje jednog višeg predstavnika SAD je ignoriranje i same američke države i njenih institucija. Balknizam u punom smislu rijeći! Sigurno su Amerikanci svijesni kako stvari stoje u Hrvatskoj, tko je tko i gdje se vodi vanjska politika, i koliko ispadi jedno predsjednika države utječu na tu politiku.
Zato se nemoramo bojati da će se međusobni odnosi između Amerike i Hrvatske s time poremetiti. Pogotovo ne u vidu današnje polarizacije, svrstavanja zemalja u blokove, još više nakon ruske invazije na Ukrajinu.
To blokovsko opredjeljenje je postojalo i prije, jer nesmijemo zaboravit onu drugu opasnost koja prijeti s drugog kraja svijeta a to je od komunističke Kine. Znaći, Americi je potrebno savezništvo s većim brojem zemalja u svijetu da bi se mogla najbolje oduprijeti ovim dvima opasnostima. Hrvatska tu igra jednu vrlo važnu i sigurnu ulogu. Americi ne trebaju paušalni saveznici nego oni koji imaju specifičnu svrhu i koji tu svrhu su u stanju ispuniti.
Momentalno najvažnija svrha RH je da bude branik američkih interesa na jugu Europe, primjerice mogućoj ruskoj ekspanziji na Balkanu kroz Srbiju; zatim kao uvozna luka, čvor, energetike, plina za Europu. To će još vise doči do izražaja kada ona preuzme ulogu graničara, šengensku granicu. Umjesto da bude stalno na margini, legendarni ante murales … predziđe, od sada će biti puno pravni murales, ziđe Europe (EU).
Ta politika USA će se nastaviti i za preostalog Bidenova predsjedništva ili mogućeg Trumpova povratka u Bijelu kuću. Uza svu suprotnu protu-propagndu Trump će biti slijedeći Republikanski kandidat na izborima za americkog predsjednika 2024. godine. Iako ne najpopularniji ono što ga ističe od drugih mogućih kandidta je gravitas, politička težina koju jedan političar ima ili nema neovisno od svoje sposobnosti. U tom smislu Trump je vrst enigme, zagonetke, o kojoj mislimo da sve znamo da bi na kraju ostali iznenađeni.
Što se tiče Hrvatske nevidim tu neke promjene ako on ponovno postane predsjednik. Nezaboravimo da je današnja amerikanska politika manje više nastavak Trumpove politike, za razliku od one koju je on nasljedio od Obame. A ta tadašnja Obamova politika je bila politika status quoa, udvaranja i popuštanja koliko Rusiji toliko Kini.
Trump je tome stao na kraj, bio je taj koji je upro prstom prvo u Kinu, za Ameriku najvećeg ekonomskog partnera ali u isto vrijeme i suparnika, a zatim je upozorio EU koja je pod američkim okriljem u vrijeme kancelarke Merkel zanemarila svoju obvezu prema NATO-u i postala zavisna od Rusije u energetici. Tu je možemo reči Hrvatska prednjačila pred ostalim članicama NATO-a jer je redovito uplačivala, i uplača, minimalni 2% od svoje bruto proizvodnje.
Taj Trumpov poticaj došao je u pravo vrijeme da se EU probudi, snađe i konačno suprostavi Putinovoj najezdi, napadu na Ukrajinu, suprotno onoj kad je Krim šutke pao u ruske ruke dok je Biden bio dopredsjenik Obamove administracije!
Stari antikomunist iz hladnog rata sa Sovjetskim savezom Biden nije imao drugog izbora nego nastaviti ono što je Trump započeo. Jasno, da to neće nikad priznati. Demonizacija Trumpa koja je započela čim je Trump pobjedio na izborima 2016. se nastavlja, ali sada kad je Zastupnicki dom u rukama Republikanca uskoro slijedi slična parlamentarna istraga protiv Bidena i njegovog sina za poslovnu malverzaciju. Oko za oko, kako stoji u Starom zavjetu, a Trump još nije ni stigao u Bijelu kuću. Stay tuned, “ostanite uz nas”!
Stjepan Asić
25/11/22
Leave a Comment