Prošle subote (28. veljače 2026) bili smo svjedoci još jedne izvanredne akcije američkih vojnih snaga u zajedništvu sa izraelskim IDF nad Iranom nazvanom “Operacija Epska Srdžba”. Svjetski “šerif’ Predsjednik Trump bio je primoran uskočiti da bi uspostavio red u, možemo slobodno reči, centru ekstremizma i terorizma u svijetu, u Iranu.
Ova akcija nije bila slučajna, izvitrena, nepromišljena, neočekivana, neuravnotežena, svi razni atributi koji se često upotrebljavaju kad je riječ o Predsjedniku Trumpu. Nevjerovatno koliko se (ekstremno) lijevo orijentirana svjetska štampa trudi da ga prikaže u negativnom svijetlu, dotle on stabilno i odlučno kreče već unaprijed zacrtanim i najavljenim stopama.
Tako i ovog puta, prije napada slijedili su sastanci, razgovori, diplomacija u punom pogonu, drugim riječima politika koju uglavnom zagovara zapadnjačka liberalna elita koja drugo niti zna niti je sposobna odraditi.
Ovi dodiri, i to indirektno, preko posredatelja arapaske države Oman, vođeni su iako je u samom početku bilo vidljivo da iranska strana ne želi pristati na bilo koji dogovor, da je to samo dobivanje, ustvari gubljenje, vremena.
Ključni problem krize na Bliskom istoku, ne samo po pitanju Irana nego i drugih susjednih zemalja, je nepriznavanje državi Izrael prava na postojanje. Zato i želja za atomskim oružjem od strane ekstremnog islamnskog režima u Teheranu, a to je da Izrael sravna sa zemljom!
Jasno da će suprotna strana u ovoj priči reči da kao što je bio slučaj sa ratom u Iraku 2003., kad je silom smijenjen tadašnji irakski diktator Saddam Hussein da je priča o ‘oružju masovnog uništenja’ bila samo to, priča, izlika, da se napadne Irak, kao što je i sada samo priča o iranskom atomskom naoružanju.
U oba slučaja obe priče su istinite, nije bilo “oružja masovnog uništenja”, kao i sada Iran ne posjeduje atomsko naoružanje ali, u oba slučaja, nakana je tu. U slučaju Saddama Husseina postrojenja za izradu atomske energije koje je posjedovao bila su već ranije uništena. To je na vrijeme spriječilo mogućnost izrade atomskog naoružavanja kojeg, da je imao, Saddam Hussein bi sigurno bio upotrebio kao što je upotrebio otrovni žuti plin protiv vlastitog stanovništva da uguši protu režimski protest.
Slično je stanje i sada sa iranskim režimom, iako su podzemne instalacije za preuredbu, obogačenje, urana, koji je potreban za izradu atomskih bombi bile prijašnjim bombardiranjem od strane američkih i izraelskih vojnih snaga skoro kompletno uništene Iranci su i dalje nastavili s radom pod izlikom da je namjenjeno za civilne svrhe. Stvarno?
Sve u svemu Trump je odgovorio na blef. Do sada je Iran vodio tako zvano ‘ratovanje u sivoj zoni’, ili bolje rečeno ‘putem punomoći’. Drugi su za njega ratovali, bilo u Lebanonu Hezbollah; u Gazi Hamas.; u Siriji i Iraku raznovrsni ekstremni islamski elementi; u Jemenu Houthis.
Vrijeme je da glavni krivac i instigator nereda i krize ne samo na Bliskom istoku nego i diljem svijeta, sjetimo se Madurove Venezuele gdje je iranska Revolucionarna garda imala svoje prste, bude stavljen pred sud, okusi oružanu moć zemlje s kojom je Iran bio u neslužbenom ratu još od 1979. kad je ustaljen sadašnji režim muslimanskih klerika.
“Veliki Sotono” je pogrdni epitet koji se u Iranu koristi za označavanje Sjedinjenih Američkih Država. Nastao je u Iranu tijekom Islamske revolucije. Prvi ga je upotrebio Ayatollah Ruhollah Khomeini, vođa revolucije god. 1979. Upotreba gornjeg epiteta cijeloj priči daje vjersko obilježje, pretvara u vjerski rat, jihad, kojeg muslimani vode protiv nevjernika!
Utjecaj iranskog režima osjetio se čak i u dalekoj Australiji gdje je prošle godine iz zemlje potjeran iranski veleposlanik radi upliva u interne stvari australske države, drugim riječima poticajem za stvaranje nereda po pitanju izraelskih i palestinskih odnosa.
Ovih dana otkriveno je da su “australska sveučilista surađivala u istraživanju dronova s iranskim znanstvenicima”. Zvuči sasvim normalno, uobičajno, jer to rade mnoge druge institucije sudjeluju u tehnološkom razvitku ali, ovdje se ne radi o jednom demokratskom nego totalitarnom režimu. Ova suradnja obuhvača i druge zemlje, tako zvane “osovine zla”, kao što je Rusija i Kina.
“Istraživačke suradnje uključuju Sveučilište tehnologije Sharif u Iranu, koje je Europska unija sankcionirala zbog toga što „ima niz sporazuma o suradnji s iranskim vladinim organizacijama koje djeluju u vojnim ili vojnim povezanim područjima, posebno u području proizvodnje i nabave balističkih projektila.”
Kao odgovor američkom i izraelskom napadu Iran je:
“lansirao najmanje 1000 bespilotnih delta krila “kamikaze dronova” za bombardiranje zaljevskih država ovaj tjedan, ubijajući civile u zračnim lukama i hotelima te gađajući zračnu bazu koju koriste australski vojnici blizu Dubaija”(The Australian).
Nevjerovatno je da te i takve zemlje, režimi, mogu slobodno profitirat u svijetu, širit svoju mrežu terorizma i mržnje uz veliku potporu lijevog establishmenata, koji se po običaju poziva na ljudska i međunarodna prava kad im to odgovara, neshvačajući da ako se ovakva vrst kriminala na zaustavi da će uskoro zakucati i na njihova vrata, što u stvari već i čini!
Nažalost u ovakvim ratnim akcijama uvijek nastradaju i oni nevini, tako zvane kolateralne žrtve. Tako je i ovog puta jedna od bombi, raketa, pogodila školu za djevojke, usmrtivši ih na desetke. Ono što je malo poznato je da je dotična škola postojala uz samu iransku ratnu bazu, do jučer je bila dio ratne baze!
Zar netko normalan može zamisliti da se škola smjesti u takvoj jednoj kritičnoj zoni, tako rekuč na direktnom udaru u slučaju rata. Ali izgleda da je to norma u nekim zemljama Bliskog istoka.
Sjetimo se prošlogodišnjeg rata u Gazi gdje su mnogi Hamasovi vojni objekti bili namjerno lokalizirani u gusto nastanjenim prostorima, kao na pr. jedna od bolnica ispod koje, u tunelima, se nalazio jedan od palestinskih kontrolnih centrova. Kako bi namjerno, izazivajući napad u ovom slučaju izraelske vojske, uz eventualne civilne žrtve svijetu prikazali zlu nakanu neprijatelja.
Svijet i dalje živi u nekom začaranom ozračju, sniva iluzijorne snove, tipa jednog kanadskog premijera Mark Carneya koji se ovih dana nalazi u posjeti Australiji. Tehnokrat a ne političar, koji uspjeh svoje kratke političke karijere bazira na suparništvu Trumpu, koji se zalaže za
neku novu “srednju silu” kako on to naziva, kao otpor velikim silama koje žele vladati svijetom. Nešto slično je to nekada zagovarao Tito tako zvanim “Pokretom nesvrstanih“ zemalja svijeta, vrst neovisnosti. Pokret koji niti je bio nesvrstan niti je bio neovisan!
Kanada, zajedno sa Australijom i EU zavisi za svoju obranu od SAD, to su činjenice, onda se postavlja pitanje od koga Carney želi biti neovisan? Njegov govor o tom tako zvanom srednjem putu dobio je veliki pljesak na ekonomskom sumitu u Davosu u siječnju o.g. To se je moglo i očekivat od većinom neo-liberalnim woke vladama koje su tu bile prisutne, rekli bi boys club.No, realnost je svakako drugaćija i zato ova najnovija vojna akcija nad Iranom koliko god bila zabrinjavajuća toliko je i potrebna.
U svijetu nema i nemože biti srednjih ili trećih opcija. Svijet se dijeli na dobro i na zlo, tako je od pamtivijeka, sve drugo su samo izlike, priče za malu djecu.
Stjepan Asić
Leave a Comment