By Od početka ljudskog postojanja do danas, čovječanstvo neprestano i ustrajno teži istinskom i trajnom miru. Velika većina muškaraca i žena želi živjeti u miru, bez prijetnji od bilo koga, živjeti mirno u svojim domovima, mirno ići na posao kako bi zaradili za pristojan život i odgajati svoju djecu u sigurnim uvjetima. Nažalost, na dugom putu i stalnom iščekivanju mira, bilo osobnog ili globalnog, većina ljudi nije znala za pravo značenje i koristi mira kojem intenzivno teže. Mnogi su zadovoljni postojanjem odsutnosti rata, odnosno negativnog mira, jer ne razumiju da koncept istinskog (pozitivnog) mira uključuje pravedan mir i da takav mir nadilazi pogansku predodžbu o pukom odsustvu sukoba. Pravi ili pozitivni mir obuhvaća aktivno promicanje pravde i pravednih međuljudskih i nacionalnih odnosa, dok negativni mir označava samo prestanak ili odsutnost sukoba, kako je naglašeno u temeljnom djelu Johana Galtunga Mir mirnim sredstvima (1996.).
Mir u starozavjetnim spisima
U judeokršćanskoj tradiciji, šalom – mir – mnogo je širi pojam od “odsutnosti rata”. Nema mira bez pravde. Psalmist Starog zavjeta podsjeća nas da se “pravda i mir ljube”. Prorok Izaija hvali budućeg Mesiju kao “Kneza mira”, “čijem miru neće biti kraja” (Iz 9,5 i dalje).
„Kako su lijepe na gorama noge glasnika koji naviješta mir, koji donosi dobru vijest, koji naviješta spasenje, koji govori Sionu: ‘Bog tvoj kraljuje’“ (Iz 52,7).
Ovaj starozavjetni naglasak na miru, koji ukazuje na dobrobit čovjeka koji živi u skladu s Bogom, sobom i prirodom, ima svoj nastavak u Novom zavjetu. Prema Novom zavjetu, izvor i oslonac istinskog mira je Isus Krist, koji svojim rođenjem i smrću na križu ispunjava starozavjetna proročanstva.
Već pri samom Isusovom rođenju odjekuje evanđeoska pjesma „Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima dobre volje!“ (Lk 2,14).
U jednom od Isusovih najdirljivijih govora, Propovijedi na gori, Isus kaže: „Blago mirotvorcima: jer će se sinovima Božjim zvati“ (Mt 5,9).
Nakon svoje smrti i uskrsnuća, Isus pozdravlja svoje učenike: „Mir vama!“ (Iv 20,19).
Kao što vidimo, Sveto pismo Starog a Novi zavjeti nam govore da je mir mnogo više od odsutnosti ili privremenog prestanka rata.
Koncepti mira u očima filozofa
Povijesno gledano, filozofski korijeni mira mogu se pronaći u filozofskim tradicijama antičke Grčke, Rima i Indije. Za Grke je mir (Eirene) bio prekid ratovanja. Lirski pjesnik antičke Grčke, Pindar, pjevao je: „Rat je sladak neiskusnima, iskusan se boji rata!“ Prema Aristotelu, cilj svakog rata je postizanje mira, ali mira kakvog želi pobjednik. Za Rimljane je mir (pax) također bio prekid rata. Štoviše, u njihovim očima mir je bio plod pobjedničkog rata, te je stoga Rim, prema velikom pjesniku Vergilije, bio pozvan da „nametne zakone mira“. Vojni povjesničar Vegecije napisao je da tko god želi mir treba se pripremiti za rat. Ako želiš mir, pripremi se za rat (si vis pacem, para bellum!). Među raznim modernim zapadnim filozofima koji su naglasili važnost mira, ističu se Thomas Hobbes, Benedict de Spinoza, John Locke, Jean-Jacques Rousseau, Immanuel Kant i George Wilhelm Friedrich Hegel. Prema engleskom filozofu Thomasu Hobbesu (1588.-1679.), nasilje prevladava u državi zbog nedostatka humanitarnog i civilizacijskog utjecaja. U svoja dva glavna djela, “De Cive” (O građaninu) i “Levijatan”, tvrdio je da je čovjek inherentno sebičan i da je “čovjek čovjeku vuk” (homo homini lupus). Rat je opisao kao “naviku borbe” koja proizlazi iz nedostatka provođenja zakona. Stoga je, prema njemu, potreban sveobuhvatni autoritet za održavanje trajnog mira. Filozofija mira nizozemskog filozofa Benedikta de Spinoze potvrđena je njegovim naglaskom na vjerskoj toleranciji. U njegovom tekstu “Tractatus Theologico-Politicus” ili “Teološko-političkom traktatu” (napisanom 1675.-76.) objavljenom nakon njegove smrti 1677., nalazimo da mir nije samo odsutnost rata, već vrlina koja proizlazi iz snage karaktera. Poput Spinoze, engleski filozof John Locke (1632.-1704.) također je zagovarao vjersku toleranciju kako bi se izbjegli razorni ratovi. U svom djelu “Dvije rasprave o vladi”, objavljenom 1689. Godine 1791., Locke je tvrdio da svaka osoba ima pravo da joj druga osoba ne nanosi štetu, drugim riječima, mora postojati pravo na život, a političke vlasti imaju ulogu u zaštiti tog prava. Prema ženevskom filozofu Jean-Jacquesu Rousseauu (1712.-1778.), kultura, društveni i ekonomski razvoj, a posebno privatno vlasništvo, iskvarili su čovječanstvo i ljudski moral. Svjesno je odbacivao korumpirano, nasilno društvo i poticao veće poštovanje i prijateljstvo prema prirodi. U svojim Ispovijestima hvalio je mir koji proizlazi iz jedinstva s prirodom. Filozofiju Immanuela Kanta (1724.-1804.) mnogi smatraju najopsežnijim temeljem za mir. Kantov “Vječni mir: Filozofska skica” (1795.) jasno navodi da svi imamo moralnu obvezu raditi za mir. Slično tome, filozofija njemačkog filozofa Georga Wilhelma Friedricha Hegela (1770.-1831.) smatra se izvorom mira. Indijski filozof Mahatma Gandhi bio je istaknuta osoba među značajnim suvremenim filozofima i zagovornicima mira u dvadesetom stoljeću. Uz njega treba spomenuti američkog pragmatičnog filozofa Williama Jamesa i austrijsko-izraelskog filozofa Martina Bubera. Williamov Jamesov moralni pristup miru u skladu je s Galtungovim konceptom pozitivnog mira. Slično tome, Martin Buber je u svojoj knjizi “Ich und Du” (Ja i Ti), objavljenoj 1923. godine, koja datira iz genocida Prvog svjetskog rata, izrazio filozofsko promišljanje o prirodnom miru, naglašavajući da mir uključuje iskren dijalog s drugima.
Poticaj Katoličke Crkve za istinskim mirom
Od 1968. godine Katolička Crkva posvećuje prvi dan u godini svjetskom miru. Stoga mi se čini sasvim prirodnim i logičnim spomenuti nekoliko enciklika koje govore o istinskom miru.
Ključne katoličke enciklike o miru uključuju Pacem in Terris (Ivan XXIII., 1963.), koja se usredotočuje na univerzalna prava i globalni poredak; Pacem, Dei Munus Pulcherrimum (Benedikt XV., 1920.), koja poziva na pomirenje nakon Prvog svjetskog rata; te novija djela poput Laudato Si’ (2015.) i Fratelli Tutti (2020.) pape Franje, koja povezuju mir s ekologijom i bratstvom. Ovi dokumenti grade se na ideji da istinski mir dolazi iz pravde, ljubavi, istine i slobode, obraćajući se zajedničkoj odgovornosti čovječanstva za stvaranje mirnog svijeta.
U svojoj enciklici Pacem in Terris (Mir na Zemlji), papa Ivan XXIII. smatra da se pravedni mir na zemlji, koji je bio najveća želja ljudi kroz povijest, može postići samo ako se dužno poštuje red koji je uspostavio Bog.
Prema Benediktu XVI., mirovni napori, ako žele biti trajni, moraju se „temeljiti na vrijednostima ukorijenjenim u istini ljudskog života“. To znači da se glas pogođenih naroda mora čuti i njihova situacija uzeti u obzir. Naglašava potrebu suradnje između različitih država kako bi se promicali napori za izgradnju mira i napori za borbu protiv terorizma. Poziva na ekonomsku, tehnološku i kulturnu razmjenu, diplomatske kontakte i sporazume o zajedničkim projektima
Zaključak
Svjesni smo činjenice da mir nije samo odsutnost rata i da privremeni prekid neprijateljstava neće i ne može zamijeniti pravi mir. Pravi mir se ne postiže superiornim tehnološkim sredstvima već istinskim dijalogom i uspostavljanjem pravde. Pravda je uvjet pravog mira! „Svi koji se mača hvataju, od mača će i poginuti!“ (Mt 26,52). Sveti Pavao nas podsjeća da ćemo mir koji tražimo iskusiti u istinskom susretu s Bogom. „Recite Bogu svoje potrebe i zahvalite mu za sve što je učinio. Ako to učinite, iskusit ćete Božji mir koji nadilazi svaki razum. Njegov mir čuvat će vaša srca i vaše misli dok živite u Kristu Isusu (Fil 4,6-7).
Pravi mir temelji se na samoodređenju svakog naroda, poštivanju nacionalnih i individualnih prava te otvorenoj i iskrenoj komunikaciji.
Povijest i istraživanja pokazuju da su mirovni procesi najuspješniji kada uključuju širok raspon aktera, uključujući žene i vjerske predstavnike. Bez obzira na grijehe i neuspjehe vjerskih predstavnika, trebali bismo shvatiti da je Crkva parvo mjesto kršćanske zajednice i zajedničke molitve Isusu Kristu, izvoru istinskog mira.
„Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem! Ne kao što svijet daje.“ (Ivan 14,27)
Biblijska vizija mira kojoj težimo pomaže nam da se približimo Bogu. Omogućuje nam da mu vjerujemo usred svijeta ispunjenog slomljenošću i sukobima. Kršćanska vizija mira motivira nas da budemo mirotvorci, čak i kada se naše ideje o miru i naši pristupi stvaranju mira čine naivnima velikom broju ljudi koji trpe nepravdu.
Sveti Augustin nas upozorava da je „rat tužna nužnost, alat za mir kada se krši pravda“. Stoga je, prema njemu, rat opravdan u obrani slobode i pravde.
I zato nas je sveti Benedikt savjetovao: „ora et labora“ (Molite i radite).
Šime Letina
