Kaže se da je povijest ‘učiteljica života’. I jest. I ima jedna jako zanimljiva povijesna priča ili crtica u vremenskom smislu ali jako značajna za Hrvate. Značajna jer im pomaže bolje poznavati povijest i odgovoriti lakše na pitanja zbog čega sve te puste peripetije a osobito od 1945. pa nadalje. Jedan od početaka svih tih zlovolja i nevolja za Hrvate počinje negdje ljeta 1941. van granica Države Hrvatske ali ipak u ‘hrvatskom okružju’. Tu preko puta kako bi se reklo. Radi se o Užicu i širem prostoru oko njega. Prostor naseljen ‘erama’, inače spoj Hrvata i žitelja stare Crne Gore i Brda. Radi se o do šezdesetih godina prošlog stoljeća izrazito ijekavskom području. Zapravo, lijepom hrvatskom jeziku. Prilično neutralnom glede dijalekta. Erama se zove domaći puk jer su uglavnom podrijetlom iz većinski hrvatske Hercegovine odn. današnjeg hrvatskog dijela Hercegovine tj. hercegovačkog dijela Herceg-Bosne. Svakako da postoji poveznica sa ‘Erom’ sa onoga svijeta Jakova Gotovca (hrvatski skladatelj iz Vrlike), izostavljanjem suglasnika h na početku riječi, tako tipično za Hrvate, ere zapravo je oznaka za Hercegovce, točnije Hrvate iz Hercegovine. Ti naši Hrvati naseliše se tijekom 18 i 19 stoljeća po Mačvi (to je srednjovjekovni hrvatski kraj/regija). Dokaz tome je ‘Banovina Mačva’ što je tipično bilo samo za Hrvate a ni za koga drugoga. Mačva je imala svoga bana a ban je bio titula isključivo vezana za Hrvate i Hrvatsku. No, osim Mačve naselili su se naši Hrvati u istočno Podrinje te Moravičku i Kolubarje tj. zapadno Pomoravlje. Jasno da se tu računa i planina Zlatibor i njezin okolni prostor. I upravo u tom prostoru smjestile su se Užice. Znakovito mjesto. Na njegovom području su se napisala ‘Kremanska proročanstva’. Braća Tarabići su dala pečat tom kraju. Vjeruje se da su oni prorekli da će svi Srbi pod jednu šljivu ili krušku stati. Predvidjeli su i Treći svjetski rat i sl. I upravo tamo negdje nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije i formiranja okupacijske njemačke zone u kojoj je civilnu vlast preuzeo “Savjet narodnih komesara” Aćimovića pa onda civilna Vlada pod palicom predratnog generala Milana Nedića krenula je priča o Užičkoj Republici. Vidimo dakle, nastavak priče od Užice……
Zemljopisni okvir i općenite značajke
Užička Republika je bio kolokvijalan naziv. Nije se čak kao takav spominjao u partizanskim dokumentima. No, ipak je prostor “Užičke Republike” imao paralelnu ali zajedničku partizansko-četničku (“jugoslovensku” vlast), puk pod kontrolom te zone kao i sam prostor “Užičke Republike”. Faktički u najmanju ruku radilo se o paradržavi komunističko-monarhističkoj. Pa onda možemo koristiti za tu povijesnu tvorbu naziv ‘Užička Republika’ po središnjem mjestu unutar nje. Zemljopisno, radilo se uglavnom o području istočno od rijeke Drine do Zapadne Morave na istoku te od rijeke Skrapeža na sjeveru do Uvca na jugu. Nijemci su se ubrzo prije formiranja Užičke Republike povukli te ostavili industrijska postrojenja netaknutima poput tvornice oružja u Užicama. I to su partizani i četnici obilato iskoristili. Mnogi seljani pod oružjem nisu ni znali jesu li na partizanskoj ili četničkoj strani. Glavno da su bili na”jugoslavenskoj” (točnije velikosrpskoj) strani. Dio partizana nakon slamanja Užičke Republike je potisnut prema Sandžaku. Službeni jezik je bio “srpskohrvatski” a zapravo užički govor (čitaj dijalekat hrvatskoga jezika ijekavskoga narječja).
Užice, Hrvatska ’45 u uže ili šire
Vremenska crta 1939.-1954.
Užička “Republika” je trajala svega 69 dana. Od 24.9.-29.11.1941. Užička Republika je obuhvaćala cca 19 000km/2. Otprilike kao najzapadnija republika bivše SFRJ. Njezine granice su se mijenjale s obzirom na linije fronta. Imala je oko 1,2mil ljudi pod svojom kontrolom. Bila je pod zajedničkom kontrolom prokomunističkih partizana i promonarhističkih četnika. Ovi drugi su imali glavni stožer (štab) u 25 km od Užica udaljenoj Požegi. Partizanske i četničke jedinice su zajednički marširale Užicama. Defilirale. Čak su u istim objektima imale zapovjedništva ali različitih vrata. Kasnije su se međusobno poubijali s tim da četnici izvukoše debljega kraja. Konačno, Nijemci slomiše Užičku Republiku. Partizani pobjegoše u susjednu obližnju Hrvatsku a četnici nastaviše surađivati s njemačkim i domaćim fašistima (nedićevci, ljotićevci) te onima talijanskim. Partizani se vratiše na ‘staru državu svoju’ 1944. Te 1944. oko 200 000 četnika prijeđe u partizane. A do 1944. u cijeloj Srbiji pod Vladom Milana Nedića (bez Vojvodine i istočnog Srijema u Hrvatskoj, bez kotara Vranje i Pirot u Bugarskoj te bez Sandžaka) bijaše manje od 1 000 partizana. Kakav ‘kopernikanski’ obrat!? Zanimljivo! Partizanska vojska od 26 000 boraca narasla na njih 226 000! Preodjeveno četnička vojska! Nakon tri godine ponovno “čelični” pakt partizana i četnika. 1941. u Užičkoj Republici bijahu dvije savezničke vojske a 1944. jedna (preodjeveno četnička) partizanska vojska. Pod jugoslavenskim imenom tj. Jugoslovenska Armija (JA). I ta JA je za manje od pola stoljeća razarala hrvatske gradove u Hrvatskoj i BiH (osobito većinski hrvatskoj Herceg-Bosni) a prije i u ‘deželi’ te 1998. VJ (Vojska Jugoslavije) započe svoj krvavi pir na Kosovu. A četnici su se službeno zvali ‘Jugoslovenska Vojska u Otadžbini’ (JVuO). A od ’45 bijaše JNA. Spoj četništva i partizanije. Velikosrpstva pod lažnim imenom jugoslavenstva. Bilo za kralja bilo za Tita i Partiju. I upravo taj spoj (povijesni tandem) razaraju normalan razvoj Hrvatske, Herceg-Bosne i Hrvata.I drugih nesrpskih naroda/nacija i ostalih republika i pokrajina bivše SFRJ. A uz pomoć “probosanske” filijale agende ‘srpski svet’. SDP, Možemo,SDSS zar nisu ostaci toga ‘historijskog dvojca’? Uz asistenciju HDZ-a pod ‘palicom’ Andreja Plenkovića, sina KOS-ovca i ‘vojne lekarke’ te unuka čelnika stranke Milana Stojadinovića na Hvaru (Jugoslovenska Radikalna Zajednica). Jugounitaristička i srbijanskohegemonistička. Uz njegovu “ljubavnicu” u političkom smislu Ninu Obuljen-Koržinek, ministricu kulture. Čiji djed kako se priča ‘likvidiraše’ na Daksi. I mi se pitamo ‘što nas snađe’? Užička Republika je imala svoje glasilo ‘Borba’. A dopisnica te ‘Borbe’ beogradske iz Rijeke u Hrvatskoj je bila Sanja Modrić koja “vedri i oblači” u “hrvatskim” medijima. Intimna prijateljica obitelji koja je vlasnik ‘Hanza Media’. Uz odličnu suradnju s medijima u Hrvatskoj koje drži srbijanski kapital. I onda se u tom miljeu “kale” nove snage “hrvatskog” novinarstva. Pa valjda nam je sada jasnije zašto smo tu gdje jesmo. I upravo ti i takvi mediji nam stalno trube o “prodaji” Istre, otoka i Dalmacije od strane Pavelića i NDH uz gromoglasno prešućivanje Rapalskog ugovora od 12.11.1920. sklopljenog između službenih Beograda i Rima te Rimskog (Riječkog) ugovora od 27.1.1924. također između Beograda i Rima. Kao što stalno trube da su partizani i Tito vratili prijespomenute prostore Hrvatskoj uz grmljavinsku šutnju o tome da je Banovina Hrvatska od 26.8.1939. bila za oko 10 000km/2 veće kopnene površine od današnje Hrvatske koju zovu “antifašističkom”. A NDH je bila dvostruko površinski veća od današnje Republike Hrvatske. S tim da je ta NDH 9.9.1943. proglasila ništetnost ugovora iz Rapala 1920., Rima 1924. i opet Rima od 18.5.1941. s povratkom svega toga izgubljenog hrvatskog područja u okvir NDH. Ali ‘istina’ je ono što podliježe sudu ‘Partije’ očito. Jer kad se suprotno tome zapjeva o pravoj istini ‘Partija sudi’.
Tko iz prošlosti ne nauči opet ju proživljava
Krajnje je vrijeme da počnemo jačati hrvatsko nacionalno zajedništvo. Svih Hrvatica i Hrvata. U Hrvatskoj i Herceg-Bosni i ostalim hrvatskim povijesnim i etničkim zemljama. S potpunim odbacivanjem te četničko-partizanske ostavštine. S kaznenim gonjenjem istoga. Uz nužnu remigraciju svih koji su ‘nalegli’ na to ‘dvojstvo’ Užičke Republike. Uključujući i “probosanstvo” koje ide ruku pod ruku s ‘užičkorepubličkim dualitetom’. I svemu tome sličnom. S vraćanjem Hrvata ‘za brda onih preko mora i oceana tih’. I u sretniju hrvatsku budućnost. I usvojenim povijesnim lekcijama. I ovom ‘užičkorepubličkim’ dakako!
Pa što Bog da i sreća junačka!
Za Pravo i Dom Spremni!
Jednako kao i Za Dom Spremni!
Bog i Hrvati!
Hrvatska (i Herceg-Bosna
P.S. Možda savjet onima koji su nalegli na ‘dvojni karakter’ Užičke Republike tj. partizane i četnike. On glasi: Osnujte ponovno Užičku Republiku pa neka se u njoj nasele ljubitelji partizansko-četničkog braka sklopljenog u Užicama. Ljevičari iz Hrvatske su tamo dobrodošli. Dakle, remigracija ljevičara u Hrvata također. Putevi ih vode ‘tamo daleko’. Mogao bi se i napisati roman ‘Istočno od Drine’.
Josip Žgela
Leave a Comment