BLEIBURG – KRVAVO PROLJEĆE U JUŽNOJ KORUŠKOJ 1945. I TRAGEDIJA HRVATA…

Monumentalni napori, upornost i predanost zvjezdane skupine autora rezultirali su knjigom o tragediji Bleiburga iz 1945. za trajno sjećanje

BLEIBURG – KRVAVO PROLJEĆE U JUŽNOJ KORUŠKOJ 1945. I TRAGEDIJA HRVATA

Veoma sam ponosna što sam s 14 drugih autora napisala ovu knjigu koja se objavljuje na tri jezika: hrvatskom, engleskom i njemačkom. Kroz različite, važne i relevantne teme, profesionalno i činjenično predstavljene, ova knjiga obrađuje tragediju domoljubnog hrvatskog naroda tijekom i nakon Drugog svjetskog rata od strane jugoslavenskih komunista i njihovih strašnih zločina. Mlađe generacije, posebno rođene od Hrvata, najvažniji su i najpogođeniji dionici u razumijevanju i očuvanju hrvatskog identiteta, a ova knjiga, po mom mišljenju i mišljenju mnogih, pruža im osobni i nacionalni resurs koji će njegovati.

Dobro posjećeno predstavljanje knjige, koje je vodila poznata nagrađivana novinarka, autorica i filmska redateljica Nada Prkačin, održano je u Zagrebu u petak, 3. listopada 2025. Nada Prkačin rođena je 1968. u Požegi, diplomirala je novinarstvo na Sveučilištu u Zagrebu. Bila je ratna izvjestiteljica s istocnoslavonskih bojišnica u vrijeme Domovinskog rata. Autorica je nekoliko knjiga, scenaristica i redateljica više od trideset dokumentarnih filmova. Teme koje obrađuje preuzete su iz hrvatske povijesti. Bavi se njima i u svom novinarskom i istraživačkom radu. Dobitnica je nekoliko uglednih nagrada za svoj rad. Trenutno je Nada doktorandica povijesti s fokusom na komunističke zločine. U nastavku donosim ulomke iz njezina govora na predstavljanju knjige:

„Ova knjiga – čiji je nakladnik Ogranak Matice Hrvatske u Splitu a sunakladnik Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u Dijaspori i Domovini,  govori o nezamislivim zločinima koje je počinila zločinačka Titova Jugoslovenska narodna armija. I to uz asistenciju britanskih trupa koje su  na prijevaru razoružavale pripadnike hrvatske vojske i vlakovima vraćali natrag očajne hrvatske izbjeglice.

Slike su strašne, brojke su strašne a posljedice stravičnog pomora osjećaju se i danas na svim poljima života u Hrvatskoj. Možda najvažnijoj je što je na tome putu ubijana hrvatska mladost, oni koji su tek trebali postajati roditelji- očevi i majke.

Mi danas nemamo izravnih potomaka žrtava Križnoga puta.

Koliko bi nas bilo da se Bleiburg nije dogodio?

Opći podaci o knjizi

Urednici knjige koju danas predstavljamo su Franz Jordan, Andreas Moelzer, prof, dr. Heinz-Dieter Pohl, Josip Stjepandić i  Snježana Šetka. Prijevod Marina Manjaka, dr. sc Robert Hajszam Panonski i Ina Vukić, lektura Dubravka Puljiz  a sjajnu grafičku pripremu odradio je Dejan Berlan. Pogovor je napisao Franjo Pavić ali i prof, dr. Heinz-Dieter Pohl. Tiskana je u 1000 primjeraka u Grafotisku Grude, uz potporu Splitsko-dalmatinske županije.

U zborniku je objavljeno 18 radova i tri homilije. Pojedini radovi obogaćeni su fotografijama, arhivskim gradivom, geografskim kartama i tablicama. Uvodnike su napisali Snježana Šetka i Josip Stjepandić.

Tko su autori?

Petnaest je autora. Abecednim redom o svakom po dvije do tri rečenice;

Prof. dr. sc. Mihovil Biočić (rođen 1946. u Kaštel Sučurcu). Specijalist iz Dječje kirurgije i Opće kirurgije, doktor znanosti, predavao na Medicinskom fakultetu u Splitu. S blistavom znanstvenom biografijom, posebice iz doba Domovinskog rata kada je, uz ostalo, bio i kirurg u ratnim bolnicama na Južnom bojištu. Autor je brojnih članaka o aktualnim problemima hrvatskog društva i politike a nedavno smo imali čast biti i na predstavljanju njegove knjige Laži o srpskom antifašizmu i antisemitizmu.

Damir Borovčak: (rođen 1949. u Zagrebu) diplomirani inženjer strojarstva, u mirovini. Povijesni istraživač, politički analitičar, putopisac, publicist. Damir je autor 20-ak knjiga koje uglavnom obrađuju  velika hrvatska stratišta kao što su Zrin, Gvozdansko i Macelj. Vrijedni je član hrvatskih žrtvoslovnih društava, neumorni glasnogovornik istine o hrvatskom mučeništvu kroz povijest.

Dr. Robert Hajszan Panonski, rođen 1948. u Guettenbachu. Osim što je predavao u gimnaziji i na Pedagoškoj akademiji u Eisenstadtu, objavio je mnoge znanstvene radove i bio urednik zbornika i časopisa. Podulji je popis njegovih znanstvenih članaka i monografija kao i nagrada za njegov predani rad.

Dr Mario Jareb (rođ. 1969. u Zagrebu), hrvatski povjesničar koji radi u Hrvatskom institutu za povijesne znanosti. Njegovo je područje suvremena hrvatska povijest. Objavio je mnoštvo znanstvenih radova i knjiga. Teme kojima se bavi nekim se slučajem etiketiraju kao kontroverzne iako to u stvarnosti nisu; npr. Nezavisna Država Hrvatska, djelovanje zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca tijekom Drugog svjetskog rata, nacionalni simboli.

Franz Jordan rođen je 1959. u Klagenfurtu. Bolničar u Hitnoj pomoći Crvenog križa. Aktivan u Koruškoj domovinskoj službi. Iz područja njegova djelovanja izdvajam: skrb za žrtve svih totalitarnih režima u ratu i poraću uz sjećanje na žrtve koje su ubili titovi partizani. Jedan od onih koji organiziraju komemoracije žrtvama i njeguje kulturu sjećanja izvan granica Hrvatske.

Andreas Moelzer rođen 1952. u Loebenu, publicist i politički savjetnik, jedan od vodećih austrijskih demokršćanskih intelektualaca, u vrijeme rata u Hrvatskoj zalagao se za hrvatsku neovisnost. Studirao pravo, povijest i etnografiju na Sveučilištu u Grazu. Od 2020. predsjednik Koruške domovinske službe, najveće domoljubne građanske inicijative u Austriji. Ono najvažnije, otac je šestoro djece.

Franjo Pavić rođ 1960. u Virovitici. Inženjer i poduzetnik, od 1971. živi u Njemačkoj. Član raznih kulturnih udruge na dobrovoljnoj osnovi. Jedan od inicijatora obnove Bleiburškog spomenika.

Vedran Petrović rođ. 1980. u Tuzli. Potomak etničkih njemaca iz Brčkog, u Drugom svjetskom ratu njegova je obitelj ostala bez 34 člana. Trenutno na doktoratu iz povijesti na Fakultetu hrvatskih studija.

Heinz-Dieter Pohl – poznati jezikoslovac iz Austrije, posebno u povijesnoj lingvistici. Kao profesor na Sveučilištu u Klagenfurtu objavio brojne znanstvene publikacije. U svojim tekstovima ističe kako su povijesni događaji u vezi s jezikom i kulturnim identitetom općenito. Važan je za rekonstrukciju komunističkog razdoblja vladavine Josipa Broza i posljedica te vladavine na alpsko-jadransku regiju.

Florian Thomas Rulitz, austrijski povjesničar i stručnjak za suvremenu povijest s naglaskom na zločine i poslijeratne događaje u regiji Alpe-Adria, posebno u vezi s masakrima u Bleiburgu i Viktringu. Iznimno važan za istinitu, stvarnu kulturu sjećanja o događajima iz svibnja i lipnja 1945.

Josip Stjepandić rođen 1961. u Modriči, diplomirao strojarstvo u Zagrebu, doktorirao u Grazu kao tada najmlađi doktor u povijesti. Autor je oko 50 znanstvenih radova i 20 knjiga. Predsjednik je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori i domovini.

Peter Stockner, austrijski pisac, povjesničar svoga zavičaja(ako mogu upotrijebiti taj izraz) te predsjednik Drugarstva bivših pripadnika 139. planinske pješačke pukovnije. Desetljećima istražuje o ratnoj službi i zatočeništvu oca ali i suboraca, u komunističkoj Jugoslaviji. Njegov se otac 1948. vratio kući iz jugo-komunističkog zatočeništva s 37 kilograma težine.

Fra Miljenko Stojić rođen 1960. u Dragićini kraj Međugorja, franjevački redovnik, suvremeni hrvatski književnik i novinar. Inicirao povjerenstva za uređivanje i obilježavanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća u Herceg Bosni. Član komisije HBK za hrvatski martirologij.  Vicepostulator je postupka mučeništva Fra Leo Petrović i 65 subraće.

Igor Vukić, rođen 1966. u Zagrebu. Diplomirao na Fakultetu političkih znanosti, trenutno doktorand na Fakultetu hrvatskih studija. Nekad novinar, danas predsjednik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac. Autor knjiga i mnogih članaka o radnom logoru Jasenovac.

Ina Vukić rođena u Hrvatskoj 1949., živi u Australiji, mnogo toga je učinila u vrijeme borbe za hrvatsku samostalnost. Po struci psihologinja, uspješna blogerica na engleskom jeziku, neumorno piše o izazovima s kojima se Hrvatska nosi od pada Berlinskog zida, odnosno komunizma. Potpredsjednica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori i domovini.

SADRŽAJ KNJIGE

 Naslovi poglavlja govore i o sadržaju. O svakom od njih po dvije tri rečenice…

Hrvatska tragedija dio je i koruške povijest. (Andreas Moelzer) Poglavlje govori o tome kako je velika hrvatska tragedija ostala u kolektivnoj svijesti koruškog stanovništva koje joj je svjedočilo, te da bi obilježavanje te tragedije trebala biti točka spajanja a ne razdvajanja dviju država, odnosno institucija koje su odgovorne za komemoraciju.

,Austrijsko-hrvatske povijesne interferencije i naseljavanje gradišćanskih Hrvata u 16. stoljeću. (Robert Hajszan Panonski) Povijesna perspektiva dana u ovom radu tematizira percepciju ratnih zločina i dominaciju „narativa pobjednika“ nakon drugog svjetskog rata kao i posljedice po kulturi sjećanja zbog tog i takvog narativa po kojem su žrtve zločinci a zločinci žrtve.

Hrvatska u velikosrpskim kandžama od 1918. do 1945.(Mihovil Biočić) Ovdje pratimo spiralu nasilja nad hrvatskim narodom zbog nasilno nametnute srpske dominacije kao i posljedice toga nasilja. Sve pisano je  dokumentirano na osnovi čega je kristalno jasno kako zločini u sinergiji velikosrpstva i komunističke ideologije nisu bili stihijski nego pomno planirani.

Logor u Jasenovcu 1941. -1945. kao motiv dugogodišnjih političkih sukoba. (Igor Vukić) Glavna teza rada jest da logori u Jasenovcu i Staroj Gradiški nisu bili mjesto masovnih i serijskih ubojstava pa ni broj žrtava ne može biti onaj koji se nameće.

Partizanski pokolji franjevaca Hercegovačke provincije. (Vedran Petrović, fra Miljenko Stojić) U ovom je poglavlju prikazan sustavan pokolj franjevaca Hercegovačke provincije u Širokom Brijegu i okolici u veljači 1945.  kao jedan od drastičnih primjera partizanskog terora prema Hrvatima u Hercegovini. U njemu se podsjeća na činjenicu da u današnjem hrvatskom društvu potomci onodobnih počinitelja igraju važnu ulogu u upravljačkom aparatu.

Masakri u Bleiburgu naspram „velike završnice u Koruškoj.“ (dr Florian Thomas Rulitz) Ovo poglavlje donosi sažetak središnjih pitanja i spoznaja o događajima u Koruškoj i masakrima u svibnju 1945. na austrijskom teritoriju te njihovu percepciju u povijesnim istraživanjima i kulturi sjećanja. Ovo poglavlje rasvjetljava brutalnu stvarnost odmazde, nasilja i masovnih ubojstava počinjenih pod krinkom oslobođenja od fašizma a u stvarnosti nasilnog provođenja komunističke revolucije koja se na najgori mogući način obračunavala s neistomišljenicima.

Masakri u Bleiburgu: svjedočenje očevidaca  o ubijanju Hrvata u Koruškoj. (dr Florian Thomas Rulitz). Ova povijesna studija eksplicitno se bavi žrtvama masakra u Bleiburgu i tragedijom Bleiburga i Viktringa u Austriji, njihovim stvarnim brojkama, lokacijama stratišta, sjećanjima očevidaca i posljedicama onoga što se dogodilo kao i teškoćama suočavanja s opisanim zbivanjima.

Macelj: poprište i mjesto spomena na malo poznati masovni zločin. (Damir Borovčak) Procjenjuje se da je na Maclju ubijeno više od 12.000 hrvatskih zarobljenika među kojima i 21 svećenik i bogoslov.  Iz 23 grobnice do sada su ekshumirane 1163 žrtve. Što je s ostalih 130 dosad neistraženih grobova? Poglavlje podsjeća da su hrvatske institucije nedovoljno spremne suočiti se sa posljedicama zločina jugoslovenskih komunista unatoč izglasanoj rezoluciji Europskog parlamenta o osudi komunističkih zločina. Zaključak: Mežnja NE, osveta NE, tražimo samo ISTINU.

Suvremeni prikaz Austrijanca Heinricha Stocknera: Zločini Titovih partizana nad bespomoćnim njemačkim ratnim zarobljenicima. (Peter Stockner)  Ovo poglavlje rasvjetljava malo istraženu povijest njemačkih vojnika Wermachta u Jugoslaviji nakon završetka Drugog svjetskog rata 8. svibnja 1945. kao i različitost pogleda na događaje nakon rata po pitanju zlodjela komunističkih partizana.

Razmišljanja o ravnopravnom istraživanju nacionalsocijalističkih i komunističkih zločina u regiji Alpe-Jadran. (prof dr Heinz.Dieter Pohl) Poglavlje uz ostalo propitkuje složene etničke i nacionalne sukobe u alpsko-jadranskoj i jugoistočnoj europskoj regiji tijekom i nakon rata. Poziva na objektivna znanstvena istraživanja kako bi se konačno zaustavile kontroverze koje nameću predstavnici onih koji su činili zločine.

Psihološki aspekti važnosti istraživanja povijesti i budućnosti jednog naroda s osvrtom na hrvatski narod. (Ina Vukić) Članak istražuje učinke dezinformacija totalitarnih režima i njegove posljedice za društvo, i to kroz konkretne slučajeve. Istražuje učinke iluzije istine koja se nameće kao alat nacionalnog identiteta. Samo činjenična povijest pomaže ozdravljenju društva u cjelini, odnosno psihološkom  zdravlju kako pojedinaca tako i nacije u cjelini.

Udbino ubojstvo u Klagenfurtu:  Nikola Martinović – posljednja žrtva Bleiburga u Austriji. (dr Florian Thomas Rulitz) Ovo poglavlje govori o represiji i teroru jugoslovenske tajne policije UDBA-e nad hrvatskom prognaničkom zajednicom i Počasnim bleiburškim vodom u Koruškoj te o ubojstvu Nikole Martinovića, jednog od onih koji je pridonosio kulturi sjećanja na žrtve Bleiburga.

Austrija i hrvatska neovisnost. (Vedran Petrović) Poglavlje se bavi  ulogom Austrije u Hrvatskoj neovisnosti, ulogom koja je bila kompleksna i višestruka, od humanitarne pomoći, diplomatskih napora za međunarodno priznanje i održavanje stabilnosti u regiji kao i doprinosom Austrije u procesu tranzicije i stabilizacije jugoistočne Europe tijekom razdoblja raspada Jugoslavije. Sjetimo se samo velikog hrvatskog prijatelja Aloisa Mocka koji je svesrdno zagovarao hrvatsku samostalnost.

Hrvatski šahirani grb tijekom više od pet stoljeća.  (dr Mario Jareb) Izdvajam jedan podatak iz teksta: najstariji poznati primjer hrvatskog šahiranog grba jest onaj iz Bozena u južnom Tirolu, a potječe iz razdoblja između 1490. i 1494. godine. Pametnom dosta.

O tzv. Ekspertnom izvješću „Bleiburg“ po nalogu austrijskog Saveznog ministarstva unutarnjih poslova.(Josip Stjepandić, Franz Jordan) Nakon što je krajem studenog 2021. objavljeno izvješće stručne skupine „Bleiburg“ u ime Federalnog ministarstva unutarnjih poslova Republike Austrije zavladalo je zgražanje zbog brojnih nedostataka toga izvješća. Ovo poglavlje navodi i analizira devet pogrešaka i nudi činjenice umjesto insinuacija.

Razmišljanja o zajedničkom obilježavanju tragičnog proljeća 1945. u južnoj Koruškoj. (Franz Jordan) Ovo poglavlje ističe brojne aktivnosti koje su se razvile pod vodstvom Koruške domovinske službe i prijateljskih zavičajnih i tradicijskih udruga, poput Udruge branitelja Koruške i dokazuju da je zajednička komemoracija moguća, odnosno nužna, unatoč svim otporima.

Bosna i Hercegovina na putu u sljedeću krizu: pogled iz hrvatske perspektive. (Josip Stjepandić) Poglavlje objašnjava zašto je BiH stalno izvorište kriza, tko i što tomu pridonosi i kako stati na kraj onima koji žive na račun takvog stanja.

Spomenula sam da knjiga sadrži tri homilije, to su homilije hvarsko-bračko-viškoga biskupa Slobodana Štambuka izrečene u Bleiburgu 17. svibnja 2008., biskupa gospićko – senjskog Zdenka Križića izgovorene na misi na trgu ispred crkve hrvatskih mučenika 15.svibnja 2021. te  homilija željezanskog biskupa Egidija Živkovića izrečenoj na misi zadušnici u Vukovaru u nedjelju  18. studenog 2018. Iz ove homilije ne mogu ne spomenuti jednu rečenicu. Citiram:  Draga Braćo i sestre ne bojte se nikoga i nikada!

ZAKLJUČAK

Ne želimo zaboraviti! Izgubili smo članove obitelji na Križnom putu, mnogi problemi koji su se gomilali zbog nikad priznatog zločina nad hrvatskim narodom nisu riješeni (samo su se gomilali) i strašno smo ljuti zbog komunističkog nasljeđa koje je u tkivu naše domovine Hrvatske! Ljuti smo, da, na to imamo pravo, biti ljuti! Tim više što smo zahvaljujući krvi hrvatskih branitelja dobili slobodnu i samostalnu Hrvatsku. U kojoj smo još uvijek vezani okovima onih koji je nisu željeli ni pod koju cijenu.

Ali nećemo dopustiti da nam ljutnja muti razum.

Sporo, jako sporo ispod taloga šutnje prodire istina o zbivanjima na Bleiburgu, istina o groznim jamama diljem Lijepe naše Hrvatske kao i izvan nje, gdje su smrt pronašli mnogi naši sugrađani. Još uvijek jame nisu ekshumirane, a usporedo s tim niti rane nisu zacijelile. Upada u uči činjenica da se oko toga najviše brinu domoljubne udruge i srčani pojedinci. Pa tako ne čudi obavijest koju sam primila ovih dana. Obavijest glasi;

‘Zajedno s grupom hrvatskih domoljuba i Udruge veterana 145. brigade HV-a iz Dubrave (Zagreb) započeli smo dugogodišnji projekt Partizanski zločini 2. svjetskog rata i poraća, otkrivanja jama i brojnih stratišta gdje su stradali nevini hrvatski građani. Samo na području Podsljemenske zone ima više od stotinu grobišta, većih i manjih.

Kao građanima Republike Hrvatske cilj nam je samo i jedino istina a po svojoj kršćanskoj savjesti imamo obvezu slijediti načelo humanosti a u razobličavanju zločina i zločinaca načelo objektivnosti, poštujući pri tome povijesnu znanstvenu metodologiju.

Moto: Neka istina postane Zakon, ljubav kraljica a svrha neka bude vječnost.’

Ova obavijest sadržajno kao da pripada ranim devedesetim, a ne sadašnjosti. Mi poput hrčka u hranilici idemo stalno u krug umjesto da se već jednom maknemo s križnog (a povijest nas uči i kružnog) puta i odemo u našu budućnost.

Ova je knjiga dokaz naše svijesti o tome da Hrvatska nema demokratski zrele budućnosti bez istine o prošlosti. Bit će ih još. Još knjiga i još istina. Nikad se od toga nećemo umoriti. Kao i u borbi plemena Igbo (Nigerija) za samostalnost pod motom – Svijet je šutio dok smo mi umirali, i danas se kao u doba komunizma od nas očekuje do šutimo.

Krajnje je vrijeme da šutnja zauvijek umukne a mi možemo i moramo govoriti najglasnije što možemo!

Bleiburg je naša istina!

Ovaj je zbornik naša istina! Čestitke i hvala svima koji su pridonijeli njegovu izlasku!“

Pripremila Ina Vukić