Hrvatske medije zapljusnule su najeve iz SAD kako Biden kani učiniti ekonomsko čudo ne viđeno i donijeti ekonomski boljitak kakav se u SAD nikad nije dogodio. Biden donosi eknomski program koji bi valjda trebao zadiviti svijet, a samoj Americi donijeti prosperitet kakav se u ekonomskoj povijesti SAD nije nikad dogodio. Stoga valja pogledati u čemu leži bit velikih nada Bidena.
Program ekonomskog oporavka vrijedi 2 bilijuna dolara, ili kako bi se reko 2,000 miljardi dolara. U programu je predviđeno investiranje u infrasturkturu 1,3 bilijuna dolara, kao što su ceste, željeznice, zračnih luka, kanalizacije, vodovda, te „zelenih“ izvora energije. Ostatak je vezan za sve i svašta, ali ne za gospodarstvo. Naravno, ono što se u svim izvješćima hrvatskih medija nastoji sakriti, to je činjenica kako SAD nema na raspolaganju tih 2 bilijuna dolara. Biden taj novac želli priskrbiti kroz korporativno oporezivanje dobiti od 9%, te se zalaže da sve države svijeta uvedu takav oblik oporezivanja prema svim iznozemnim koroporacijama.
Odmah treba reći kako je model ekonomskog oporavka doslovce „muzejski“, jer ovakav model gospodarskog oporavka korišten je prije sto godina u poznatoj svjetskoj depresiji 1929-33. Ovakav model gospodarskog oporvaka ne može doista donijeti oporavak niti će se to dogoditi. Razloga je više i valja ih razmotriti.
U ono doba 1929-33 ekonomski oporavak potaknut je s izgradnjom infrastrukturnih objekata zato što se kroz državno investiranje, onda događa rast zaposlenosti, a zaposlenici i njihove obitelji onda započinju veću potrošnju, hrane, odjeće, obuće, automobila, kuća, namještaja, što se naziva potrošnom robom. Dakle, rast zaposlenosti i agregatne potrošnje kroz državne investicije u infrastrukturu, doveo je do rasta potrošne robe, pa je to vratilo gospodarstvo SAD u stanje ekonomske stabilnosti.
Danas kada se koristi takav model u SAD to nema nikakvog smisla. Razlog je jednostavan, SAD danas ne raspolaže industrijom koja proizvodi potrošnu robu! Podaci o tome jasno govore, prije pandemije 80% američkog gospodarstva činio je uslužni sektor, poljoprivreda ne[to ispod 1%, a industrija jedva 18%, a ostatak spada na sve ostale sektore gospodarstva. Dakle, sve i ako bi se doista dogodio visoki rast zaposlenosti što se očekiva, a određenog rasta zaposlenosti će sigurno biti, američko gospodarstvo nema raspoloživu industriju koja bi na uvećanu agregatnu potražnjnu potrošne robe odgovorila uvećanom agregatnom ponudom. To znači da će SAD samo uvećati svoj uvoz i svoj deficit u bilanci plaćanja prema inozemstvu. Sva potrošna roba što se ne proizvodi u SAD gospodarstvu, jednostavno će se uvesti i agregatna potražnja će biti zadovoljena.
Isto tako mora biti jasno, kako će američko gospodarstvo biti znakovito oslabljeno, jer sa povišenjem poreza od 9% na dobit korporacija, smanjit će se njihova akumulativna sposobnost. Uvođenje ovog poreza se sugerira i drugim državama. To znači, gospodarstvo neće moći odgovoriti nikako na povećanu agregatnu potražnju, jer će imati manje novca na raspolaganju za investiranje nego prije. Jednostavno rečeno, financijski oslabljeno gospodarstvo, biti će manje sposobno odgovoriti na porast agregatne potražnje koja može nastati s rastom zaposlenosti. Bidenova vlada morat će posegnuti za kreditom od fedralnih rezvervi, kako bi financirala projekte koje je odlučila učiniti. Svako takvo kreditiranje se u narodu zove „štampanje novca“, što je u biti i točno! To će uvećati inflaciju i javni dug američke države!
Međutim, Bidenov „famozni“ ekonomski program ima još jedan važan problem. Kada se dograde infrastruktura, hoće li se doista uvećati promet na cestama, željeznicama, zračnim lukama? Naime, sve te silne investicije biti će isplative kroz uvećano korištenje izgrađenih objekata! Naravno, uvećano korištenje infrastrukturnih objekata se neće dogoditi! Uvećanje korištenja infrastrukture zahtjeva uvećanu proizvodnju robe, ali to će izostati! Preovzit će se roba iz uvoza. Isto tako, akumulativna sposobnost SAD gospodarstva biti će smanjena kroz uvećane porezne stope na dobit koroporacija.
Tko će u konačnici profitirati od ekonomskog programa logično je pitanje. Odgovor je jednostavan, KINA! Zato, jer Kina će biti ta koja će uvećati izvoz u SAD unatoč i carinskim pristojbama iz doba Trumpa i ekonomskim sankcijama koje joj je uveo Biden! Sa druge strane, američke korporacije jednostavno će izvršiti tzv. „preseljenje“ kapitala iz SAD u Kinu, jer Kini sigurno ne pada na pamet uvoditi dodatni korporativni porez od 9% zbog Bidenovog ekonomskog programa. Ekonomske mjere Trumpa, potaknule su bile preseljenje američkog kapitala iz Kine u SAD, a Biden će sa svojim programom učiniti upravo suprotno. Kina je u nekoj vrsti ekonomskog rata sa SAD, a u „ratu“ se sigurno ne slijede „savjeti“ i „preporuke“ sa druge strane bojišnice, dapače čini se suprotno!
Kina već godinama seli svoj kapital u periferne države u svom susjedstvu, ali izvan susjedstava i upravo te države će uvećati izvoz u SAD, a ne izravno Kina! Takva vrsta kineskog izvoza se odvija još od uvođenja carinskih pristojbi u vrijeme Trumpa. Rast vanjske zaduženosti SAD-a biti će dramatičan zbog Bidenovog programa, a sa druge strane će biti problem kako pokriti deficit u bilanci plaćanja. Do sada je akumulirane deficite u bilanci plaćanja prema inozemstvu plaćala Kina, koja je otkupljivala američke državne obveznice izdane upravo za pokriće duga u bilanci plaćanja prema inozemstvu. Vanjski dug SAD bio je upravo i vezan za Kinu! U uvijetima ekonomskog rata sa SAD, ne treba očekivati nikakav interes Kine za otkupom američkih državnih obveznica, te će SAD imati samo jednu opciju i to je inflacija.
„Oživljavanje“ burzovnog prometa o kojem „talambase“ hrvatski mediji, samo je psihološki utjecaj na investitore i takve promjene su uvijek „kratog daha“ unatoč „dugim koracima“! Naime, vrijednosnice graditeljskih korporacija će biti više tražene na bruzi vrijednosnica, sve dok se ne spozna stopa niskog povrata na uloženi kapital. Stopa povrata će biti daleko od očekivane, jer će i graditeljske korporacije imati uvećani porez na dobit od 9%!
U uvijetima „ekonomskog rata“ sa Kinom, posve zamrznutim političkim odnosima sa Rusijom na razini hladnog rata, te ne baš najboljih odnosa sa relativno ne stabilnom EU, Bidenovo „zlatno tele“ od ekonomskog programa može lako biti i „pogrebno tele“ za gospodarstvo SAD-a, a za Bidena je sigurno!
Dr. Tihomir Janjiček
Leave a Comment