Poštovana gospođo predsjednice Bavarskog parlamenta Aigner,
bio je to nezapamćen niz ubojstava koji se protezao kroz dva desetljeća: jugoslavenska tajna služba ubila je u Saveznoj Republici Njemačkoj najmanje 42 hrvatska emigranta. Većina tih zločina dogodila se u Bavarskoj, posebice na širem području Münchena.
Svi moji apeli nadležnim saveznim tijelima u razdoblju od 2011. godine do danas, nažalost, ostali su bezuspješni. Dana 11. srpnja 2019. godine, tadašnji savezni ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer doduše mi je pismeno zajamčio da će istražna tijela i dalje provoditi istragu u do sada nedovršenim slučajevima. Unatoč tome, Peticijski odbor Njemačkog saveznog parlamenta (Bundestag) obavijestio me nakon provjere, 24. lipnja 2020. te ponovno 3. lipnja 2026. godine, da moje peticije neće uroditi željenim plodom. Čak je i prosljeđivanje mojeg apela preko ureda predsjednice Saveznog parlamenta u veljači 2026. godine Peticijskom odboru naposljetku dovelo do istog, negativnog ishoda. Na ovoj se točki privremeno zatvara krug institucionalne nezainteresiranosti.
Iako su se ova ubojstva dogodila usred naše Savezne Republike, njemačka državna tijela tada su šutjela i nijemo promatrala. Poput mnogih naših sugrađana, i ja ove zločine smatram jednom od najvećih sramotnih mrlja u njemačkoj poslijeratnoj povijesti. Oni stoje kao simbol propuštenog suočavanja s prošlošću.
Ne možemo to pomiriti sa svojom savješću da se prema ubojstvima hrvatskih emigranata odnosi bez potrebne osjetljivosti ili da ih se čak prešućuje. Takvo ignoriranje odlučno odbacujemo. S našim je demokratskim samopoimanjem nespojivo da ova djela – uključujući i okrutno ubojstvo nevinih, poput devetogodišnje Rosemarie Bahorić-Ševo – do danas nisu naišla na odgovarajuću pozornost javnosti. Ako se mi kao država zalažemo za društvenu koheziju i nepovredivost života, to se ne smije događati selektivno.
Povijesne geste, poput klečanja u Varšavi ili Rezolucije o Armeniji, pokazuju da je Savezna Republika spremna suočiti se s povijesnim nepravdama. U tom kontekstu, šutnja prema žrtvama ubojstava jugoslavenske tajne službe djeluje poput politike koja se vodi načelom dvostrukih mjerila.
U vezi s time želio bih citirati C. Matthesa: „Isprika se ne smije odgađati, jer ako se s njom odugovlači, iz toga brže nego što mislimo može proizaći nerješiva krivnja.“
Stoga Vas usrdno molim, poštovana gospođo predsjednice Bavarskog parlamenta, da se u sklopu svoje dužnosti zauzmete za službeno priznavanje ove nepravde te za javnu gestu sjećanja od strane Slobodne Države Bavarske. Puko prosljeđivanje peticijskom odboru ne odgovara moralnoj težini ove tematike.
S iščekivanjem se radujem Vašem odgovoru koji će biti primjeren važnosti ove teme.
S poštovanjem,
Tomislav Đurasović, München
Privitak:
Popis žrtava jugoslavenske tajne službe u SR Njemačkoj.
Ubijeni Hrvati-emigranti u Zapadnoj Njemačkoj u razdoblju od 1967. do 1989.
Br. Ime i prezime Rođen/a Ubijen/a Mjesto/grad Država
1.
Marijan Šimundić
1938
13.09.1967
Schwenningen
Njemačka
2.
Joze Jelić
1967
Friedrichshafen
Njemačka
3.
Mile Jelić
1929
03.05.1967
Aachen
Njemačka
4.
Petar Tominac
1939
03.05.1967
Aachen
Njemačka
5.
Vlado Murat
1967
Doveren/Aachen
Njemačka
6.
Anđelko Pernar
1967
Doveren/Aachen
Njemačka
7.
Hrvoje Ursa
1938
27.09.1968
Fulda, Hutzdorf
Njemačka
8.
Đuro Kokić
1938
1968
Pforzheim
Njemačka
9.
Mile Rukavina
1910
26.10.1968
München
Njemačka
10.
Krešimir Tolj
1938
26.10.1968
München
Njemačka
11.
Vid Maričić
1946
26.10.1968
München
Njemačka
12.
Mirko Čurić
5.03.1932
10.04.1969
München
Njemačka
13.
Nahid Kulenović
5.07.1929
30.06.1969
München
Njemačka
14.
Mirko Šimić
1971
West-Berlin
Njemačka
15.
Drago Mihalić
1936
10.03.1972
Pforzheim
Njemačka
16.
Josip Senić
18.03.1936
10.03.1972
Wiesloch/Heidelberg
Njemačka
17.
Dr. Branko Jelić
28.02.1905
31.05.1972
West-Berlin/München
Njemačka
18.
Stjepan Ševo
10.12.1936
24.08.1972
Obitelj živjela u
Njemačka
19.
Tatjana Ševo
4.04.1946
24.08.1972
Stuttgartu, a ubijeni u
Njemačka
20.
Rosemarie Bahorić-Ševo 27.04.1963 24.08.1972
I – San Dona de Piave
Njemačka
21.
Šime Veršić
1942
14.12.1972
Tuttlingen
Njemačka
22.
Josip Buljan-Mikulić
14.09.1973
Kornwestheim
Njemačka
23.
Mate Jozak
1940
27.11.1974
Neuss
Njemačka
24.
Ilija Vučić
1930
11.06.1975
Stuttgart
Njemačka
25.
Ivica Milošević
1975
Freiburg
Njemačka
26.
Nikola Penava
1975
Tot im Rhein gefunden
Njemačka
27.
Ivan Vučić
06.06.1975
Saarbrücken
Njemačka
28.
Jozo Miloš
1948
19.04.1979
Köln-Aachen
Njemačka
29.
Nikola Miličević
1937
13.01.1980
Frankfurt/Main
Njemačka
30.
Mirko Desker
1980
Njemačka
31.
Antun Kostić
26.09.1943
09.10.1981
München
Njemačka
32.
Petar Bilandžić
1981
Njemačka
33.
Ivan Jurišić
1981
Njemačka
34.
Mladen Jurišić
1981
Njemačka
35.
Ivo Furlić
1981
Mannheim
Njemačka
36.
Đuro Zagajski
1939
27.03.1983
München
Njemačka
37.
Franjo Mikulić
1932
23.04.1983
Landsberg/Lech
Njemačka
38.
Milan Župan
1983
Njemačka
39.
Stjepan Đureković
8.08.1926
28.07.1983
Wolfratshausen
Njemačka
40.
Slavko Logarić
1984
Njemačka
41.
Ivan Hlevnjak
1987
Njemačka
42.
Ante Đapić
29.06.1989
Nürnberg
Njemačka
Sastavio: T. Djurasovic, 2026.
Leave a Comment