Novi sažetak: Od pseudopovijesnih narativa Gorana Šarića do institucionalne opstrukcije unutar novosadskog DSHV-a – kako se hrvatski identitet briše iznutra.
Propaganda se mora implementirati i institucionalno, sustavno, ne samo medijski. Upravo to čini i Goran Šarić kao i cijela garnitura pseudoznanstvenika u pratnji. O tome sam već pisao, a navodio sam i primjere dezavuacije, fragmentacije te negacije hrvatskoga identiteta na svim razinama te u svim sferama srbijanskoga društva – što u konačnici za cilj ima i opće slabljenje zajednice kroz daljnju asimilaciju.
Goran Šarić nerijetko navede povijesne i genealoške činjenice, a zatim iste zlouporabi u službi dominantne ideologije ovdašnjeg društva. Kako god – on priznaje zajednički korijen današnjih nacionalnih identiteta. Osobno sam kroatocentrik, što je samo prikladan reciprocitet. Bez obzira na to, nastojim biti krajnje objektivan i izbjegavam svaku etnocentričnost. Prije svega, upravo zato jer pitanju identiteta pristupam krajnje liberalno, pa tako ne želim negirati nečije pravo na vlastiti izbor. U tom kontekstu, mogu kritizirati i afirmaciju nehrvatske „bunjevštine” u Vojvodini, a pogotovo onda kada se to čini uz potpuno negiranje zasebnog hrvatskog identiteta, no nemam pravo oboriti ikome volju i ukinuti pravo za temeljnim samoopredjeljenjem. To sagledavam kao istinski liberalni nacionalist.
Rušenje laži na osobnom primjeru!
I2 haplogrupa: označena je linija (vizual prvi) gdje posebno šire prevladava. Od Gorskog Kotara i Like do starohercegovačkog područja, gdje pripada i današnji zapadni Sandžak (sa srbijanske i crnogorske strane) i pruža se do primorskog dijela (Herceg Novi). Na tom prostoru migracije su se kretale i u pravcu istoka, posebno u razdoblju egzistiranja Hercegovačkog Sandžaka za vrijeme Osmanskog Carstva, uz nazočnost triju konfesija. Nerijetko je i bosanskohercegovačko islamizirano stanovništvo migriralo upravo na područje Sandžaka, što objašnjava zapravo kako je dio srednjovjekovnog katoličkog življa s područja srednje Bosne, uže Hercegovine ili podrinjskog kraja prenosio zajednički semantički korijen i u slučaju prezimena. Hipotetski, kao primjer.
Propagandisti poput Gorana Šarića tvrdit će kako su migracije isključivo išle ka sjeveru i zapadu (što je samo djelomice točno). Time opravdava ekspanzionističke koncepte s istoka ka zapadu.
Na kraju krajeva, ovo dokazujem na vlastitome prezimenu i korijenu istoga, a gotovo je neupitno kako potječe upravo s područja Bosne i Hercegovine, odakle se kroz povijest dalje granao. Zato postoje raznolike grupe i različiti oblici jednog morfema. Od Polimlja i pravoslavnog te islamskog stanovništva – pa do katoličkog stanovništva u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, pa i užim krugovima bunjevačke subetničke zajednice, a pod time mislim na onu u Republici Srbiji ili Mađarskoj, a kamoli kad bismo uzeli u obzir šire poimanje bunjevačke grane gdje se katkad svrstava značajan dio današnjeg hrvatskog življa i u matičnoj Domovini.
Ističem kako je ovo bio samo jedan od mnogobrojnih (impulsivnih) komentara, dok sam nešto ozbiljnije upravo o ovome pisao u vlastitim hipotezama: Onomastička hipoteza o panslavenskom korijenu „Puz”: kratka analiza i Kolijevka Herceg-Bosna: sažetak o prezimenu Pripuzović.
Poveznica 1:
Poveznica 2:
https://www.academia.edu/165654174/Kolijevka_Herceg_Bosna_sa%C5%BEetak_o_prezimenu_Pripuzovi%C4%87
Premreženost: lokalna potpora
U spletu svekolike ludosti, već sam javno objavljivao kako pojedinci podržavaju određene narative, koje se kose sa zdravim razumom. Nazvao sam to kognitivnom disonancom, a u nizu tekstova priložio i primjere istog.
Za kraj, i dalje ostajem zgrožen činjenicom kako je samoprozvani dopredsjednik mjesnog odbora DSHV-a Novi Sad kao uposlenik Kulturnog centra Novog Sada (KCNS) jedan od agitatora i propagandista, koji širi upravo ove protuhrvatske ideje koje KCNS producira. Zgrožen sam zato, jer se dotični svjesno predstavlja političkim Hrvatom. Pitanje je, do kada!? Pored toga, lokalno nas opstruira. Je li to vrhunac hrvatske političke misli u manjinskom ruhu na području novosadske aglomeracije? Damir Stanojević je u ovom slučaju sramota novosadskih Hrvata, a Goran Šarić rodnoga mi Kvarnera!
Nikola Puzović
Aktivist hrvatski
Leave a Comment