By Hrvatskoj ne trebaju dopisnici Slobodne Dalmacije u Beogradu, nego joj treba slobodna Srbija. Jer, kakva je korist od urednog dvorišta ako su vam susjedi svoje pretvorili u zvjerinjak?
Srbija danas nije država s mafijom, već mafija sa svojom državom. Manjina vlada većinom ne snagom argumenata, već nemilosrdnom ohološću, najvećim od svih smrtnih grijeha. Milijarderi koji su niknuli kao korov rasprodaju ne samo državu već i ljude, ostavljajući građane u čekaonici promjena koje možda nikada neće doći.
No, jedan od najvažnijih prstiju zločinačke ruke koja guši Srbiju je Srpska pravoslavna crkva (SPC) – vjekovni saveznik svih neprijatelja građana Srbije. Još od obnove Pećke patrijaršije Makariju Sokoloviću, koja je Osmanlijama služila kao uho u narodu, SPC nije bila duhovna institucija, već alat moći. Služila je nacistima, prilagodila se Titovu režimu, a danas bespogovorno služi suvremenoj autokraciji, preuzimajući najprljavije zadatke vlasti.
SPC i režim funkcioniraju po sustavu spojenih posuda, zajedno održavajući nestabilnost, podjele i mržnju u regiji, dok novac izvlače iz tuđih državnih proračuna pod krinkom vjerskih institucija. Sve to pod plaštom zabrinutosti za “Božji narod” i lažnog duhovnog starateljstva. Zato ju sustav abolira od svih zločina – od sitne korupcije do organizirane pedofilije.
Što se dogodilo 15. travnja? SPC je okrenula leđa svojim vjernicima – i to nikoga ne treba čuditi. SPC već godinama svoje djelovanje prenosi izvan Srbije, tamo gdje se okreće ozbiljan novac. Srbija i vjernici više nisu njezina briga.
Režim, ogrezao u zlodjelima, već odavno ima pripremljen školski scenarij:
- Lažna oporba, stvorena kako bi osigurala iluziju izbora.
- Sustav u kojem je svaki trud uzaludan.
- Kontrolirana pobuna, gdje se energija naroda troši na ulicama bez ikakvog učinka.
Srbija je 15. ožujka pokazala da ima snagu, ali ne i političku viziju. A Europa? Ona je promatrala pospano, jer joj Balkan služi kao tampon-zona za probleme koje ne želi rješavati vlastitim rukama. Srbija je za EU postala geopolitički nevažna – okružena neprijateljskim režimima, bez ozbiljnih resursa, uz iluziju prijateljstva s Rusijom.
Europa i dalje treba srpske intelektualce, ali ostatak populacije – zajedno s migrantima – neka puni tvornice od kartona.
Zbogom, Europo. Na Balkanu i dalje vlada zakon jačega, a mi smo ostali promatrati raspad vlastite države, nemoćni pred silama koje odlučuju našu sudbinu.
Autor teksta
Bojan Jovanović
