Zarobljena Hrvatska ili zarobljeno društvo ?

(istraživanje: makro sustavi, drugi dio)

Evo nas na drugom dijelu istraživanja vezanih za makro nacionalni sustav, koji slijedi kao nastavak prvog dijela pa se ovdje, kao što sam najavio obrađuju primjeri nekoliko važnih makro nacionalnih sustava. U ovom drugom dijelu prikazat će se četiri makro sustava, a u trećem dijelu još naredna četiri, a eventualno ako nađem za shodno navest ću prijedlog hrvatskog makro nacionalnog sustava kojeg bi trebalo oblikovati i uvesti kao Hrvatski makro sustav. Budem li smatrao za potrebnim, taj prijedlog hrvatskog makro sustava obraditi ću u trećem dijelu pisanja o makro sustavima.

Istražujući makro nacionalne sustave pozabavio sam se analizom nekoliko velikih makro sustava, kao i nekim sustavima iz prošlosti koji se odnose na Hrvatsku, kao što je makro sustav bivše komunističke Jugoslavije.

Prvi makro sustav kojim sam se bavio je makro sustav Njemačke, koji jako dobro poznam i o kojem sam pisao u mojim znanstvenim radovima. Obzirom da sam o makro sustavu Njemačke već nekoliko puta pisao na ovom portalu, kao i sa suradnicima u nekoliko znanstvenih radova, o njemačkom ću makro sustavu obrazložiti samo kratko. Da ne bi ponavljao sve o njemačkom sustavu molio bi da pogledate sljedeće tekstove na ovom portalu: „Hrvatska država, slučajnost ili uzvišeni dar? (peti dio, država kao čudo)“ od 08. 03. 2020.; kao i članak u sveučilišnom časopisu Naše more“, veljača 2021. „Poslovanje marina u pristupima malog i srednjeg poduzetništva“, a postoje i drugi znanstveni članci na tu temu.

Pa idem redom.

• Makro sustav Njemačke.

Kao što sam naveo, Njemačka je nakon konstituiranja svoje države, Savezne Države Njemačke, koja je nastala zahvaljujući Bismacku, ubrzano razvijala svoju ekonomiju i društvo, ali kroz dva svjetska rata dosta toga se izmijenilo. Ipak, njemački su znanstvenici, unatoč ratu, negdje od sredine 30tih godina 20tog stoljeća vrijedno radili na oblikovanju makro nacionalnog sustava. Njihov rad ostao je kao primjer međusveučilišne suradnje i zajedničkog rada, što svima može biti na uzor. Nakon kapitulacije Njemačke u Drugom svjetskom ratu Njemačka je podijeljena na dvije Njemačke. Zapadna Njemačka dobila je 1949. prvog njemačkog kancelara Konrad Hermann Joseph Adenauera. Njega je naslijedio 1968. drugi kancelar Njemačke gosp. Ludwig Erhard. Kancelar Ludwig Erhard posebno se založio za postavljanje novog njemačkog makro sustava, a koji je poznat kao „Freiburška škola“. Iako su taj sustav oblikovali znanstvenici nekoliko univerziteta, ipak iza svega stoji prof. Walter Eucken. Njihova suradnja rezultirala je modernim njemačkim sustavom i razvojem ordoliberalizma nasuprot neoliberalizmu. Kancelar Ludwig Erhard ostao je poznat i cijenjen kao „arhitekata ekonomske politike“ Njemačke.

Koje su karakteristike Njemačkog sustava?

Dakle, Njemačka je sredinom 50tih godina, nakon rata, postavila nadstranački makro sustav socijalno tržišne ekonomije. Što to znači? Sustav socijalno tržišne ekonomije nije puki politički izraz nego koncept, model i sustav, koji u svojoj osnovi građanima garantira ono što se odnosi na sustav, a što se zatim proširuje i obrazlaže u Ustavu, i to vrlo jasno i transparentno. Sve se to provodi u život, i sve se nadzire kako bi makro sustav bio operativan, a ne lažan ili pak puko slovo na papiru. Sustav je naprosto živi organizam koji postaje kostur države.

Dakle, što to u praksi znači?

Makro nacionalni sustav Njemačke postavio je svoje stupove temeljce, definirao ih, kriterijski i strukturno ih oblikovao te oni nisu tema međustranačkih rasprava. Stupovi temeljci makro nacionalnog sustava Njemačke su sljedeći:

• Socijalna stabilnost i sigurnost – kao prvo, to znači da svaki građanin Njemačke mora pristojno živjeti. Svi moraju imati minimum životnih potreba, a to je obaveza države. Minimum potreba svakog građanina ili obitelji oblikuje se kroz tzv. „životnu košaricu“, a koja je obaveza države. Također, zdravstveni i socijalni sustavi ustrojeni su na način da zadovoljavaju potrebe građana. Kod zdravstvenog sustava Njemačke privatna praksa veoma je razvijena i jako je povezana sa kapacitetima bolnica, tako da pruža svim građanima visoku kvalitetu zdravstvene usluge. Socijalni sustav odnosi se na mirovine, ali i na stanovanje, školstvo pa i na sve druge aspekte života i rada građana. On prožima cijeli njemačko društvo.

 

• Demografija – dotiče socijalu, ali i tržišnu ekonomiju. Demografija je pod posebnim nadzorom i skrbi države pa postoji Ministarstvo za kretanje stanovništva (BAMF) koje brine o iseljavanju, a posebno o useljavanju. To ministarstvo planira svake godine koliki broj useljenika može doći u Njemačku, a pritom vodi računa kojeg profila ljudi dolaze, koju nacionalnost njemačko tržište rada treba, i drugo. Radeći i surađujući sa BAMFom mnogo toga sam naučio.

 

• Tržišna ekonomija – to znači da Njemačka podržava tržišnu ekonomiju, plansku privredu, dakle kapitalizam, ali uz to razvija svoj sustav koji se od nekadašnjeg neoliberalizma razvio u ordoliberalizam, a koji su razvili njemački ekonomski znanstvenici 50tih godina. Taj je sustav pod snažnim uplivom visokih socijalnih kriterija. Sve je tome podređeno, uz uvjet visokog stupnja zaštite privatnog kapitala, privatnog vlasništva i privatne imovine. Poduzetništvo je u posebnom tretmanu države pa ima brojne pogodnosti kojer su oblikovane kao sub-modeli. Pritom jedan od temeljnih ciljeva Savezne Države Njemačke je „ujednačeni održivi razvoj“ njenih 16 država i svih pokrajina. Pritom je postavljen učinkovit pod-sustav nadzora, a koji provode uglavnom privatne tvrtke i instituti. Nadzor se provodi odgovorno, ujednačeno, i svi i sve mu je podređeno. Privilegija nema.

 

• Građansko društvo i vjerske slobode – građansko društvo u Njemačkoj opstoji već više od dva stoljeća i razvijeno je gotovo do savršenstva. Stoga se ono prihvaća kao činjenica bez posebnih težnji za nekim novim razvojem. Nitko nema privilegije i svi podliježu nadzoru, a u slučaju kršenja zakona sankcije su za sve iste i oštre. Vjerske slobode smatraju se jednim od stupova društva uz činjenicu da država ipak podupire svoju njemačku Crkvu koja se sastoji od katolika i protestanata. Poveznice Crkve i države postoje i oblikovane su kao pod-sustav makro sustava.

 

Ono što je za hrvatske političare jako važno je sustav zakona koji se postavljaju sukladno jasnim i transparentnim ciljevima i služe kao alat za njihovu provedbu. Stoga, svaki zakon koji se postavlja pred parlament prolazi posebnu nadstranačku kontrolu koja utvrđuje da li je dotični zakon sukladan cilju za koji se donosi, ali i da li je sukladan sustavu i svim kriterijima i stupovima makro nacionalnog sustava. Dakle, zakoni su samo alat, a ne zamjena za nepostojeći sustav. Pritom su instituti i znanstvenici jako dobro konzultirani i bez njihovog „blagoslova“ zakon se ne može pojaviti u parlamentu. Zato svaki zakon u preambuli ima tekst: „ovaj je zakon sukladan makro nacionalnom sustavu njemačke i može se primijeniti u svrhu cilja X“.

Shematske prikaze Njemačkog modela, kao i nekih super-sustava, uz dodatna obrazloženja i primjere naći će te u knjizi kad ona izađe.

 

A što je sa razvijenim državama Baltika? Kakav je njihov makro sustav?

• Finska, je relativno mala nordijska država na sjeverno-istočnom Baltiku, sa zanimljivim krajolikom, šumovita i bogata drvom, sa nešto manje od 200 tisuća otoka i nešto manje jezera. Nekada davno, Finska je ratovala sa Švedskom, ali posebno je ostao u sjećanju krvavi rat sa Rusijom koja ju je držala u okupaciji sve do 1917., a onda je Rusija opet okupirala Finsku u Drugom svjetskom ratu. Ipak, unatoč ratovima, Finska je očuvala temeljne vrijednosti koje su je, zajedno sa drugim razvijenim državama sjevernog Baltika, promovirale danas kao stabilnu, mirnu, kulturnu i dobro uređenu državu. Zahvaljujući ERASMUS-razmjeni profesora, održavao sam predavanja na Lapland University u gradu Rovaniemi te sam spoznao mnoge karakteristike modela/sustava Finske. Veoma slično kao i Njemačka, možda i još snažnije, temeljni stav Finske je da svatko mora imati dovoljno za život. Tom stavu podređeno je gotovo sve i taj stav prožima makro sustav Finske. Pa tako primjerice, portir na fakultetu gdje sam radio ima relativno malu plaću, mali stan, mali auto, ali sasvim dovoljno da živi kao čovjek i da mu ništa ne nedostaje. Rektor ima veliku plaču, veliki stan i veliki auto, ali ono što je najvažnije, tajkunizacije i luksuza nema, kao niti megalomanskih želja za bogaćenjem i vlašću. U toj državi okovanoj ledom sve je podređeno životu, a da bi se život odvijao, prijeko je potreban mir, kao i empatija, dobri međuljudski odnosi i dobra suradnja. Moram reći da me, u tehničkom smislu, na mom poslu na Fakultetu za turizam na Lapland University ništa nije impresioniralo, ali me impresionirao sustav koji je snažno utkan u dušu i svakodnevni život ljudi u Finskoj. Nakratko sam posjetio Švedsku i sve je vrlo slično kao i u Finskoj. Stabilan socijalni sustav, tržište rada otvoreno za svih, standard koji u potpunosti zadovoljava sve ljudske potrebe, politički sustav je parlamentaran, a društvo građansko u punom smislu riječi. U ekonomskom smislu poduzetništvo je od presudne važnosti pa je proaktivna uloga države sveprisutna. Određene industrijske grane visoko su razvijene i cijenjene u svijetu, a za sve se brine visoko obrazovanje koje država posebno potiče, ali uz jasne i stroge odnose te sam tu vidio kako funkcionira lohn sustav visokog školstva. Odnosno, ako slučajno neki fakultet ne ostvari godišnje 34% sredstava iz projekata i rada za potrebe gospodarstva, fakultet ide u stečaj. Stoga je sprega znanosti i gospodarstva veoma razvijena.

          Zaključno, finski makro sustav veoma je sličan njemačkom makro sustavu, uz određene specifičnosti koje proizlaze iz klime, uvjeta života kao i posebnog mirnog karaktera Finaca.

Zadržati ću se i nadalje na državama EUa pa ću samo navesti da sam, analizirajući sustave (koji se ne mogu nazvati sustavi) Portugala i Poljske, zaključio da oni imaju slične probleme tranzicije i lutanja kao i Hrvatska. Stoga ih neću detaljno analizirati, jer imaju sve boljke država i ekonomija u tranziciji, država koje nisu uspjele razviti stabilan i kvalitetan makro nacionalni sustav. Ipak, mislim da treba kazati neke osnovne karakteristike.

• Portugal je nakon povijesnog pomorskog uspona, između 11tog i 16tog stoljeća, doživio pad pa je izgubio nezavisnost u 16tom stoljeću. Iako je ponovno ostvario nezavisnost 1640., njegova ekonomska i politička moć nastavile su sa padom unatoč posjedovanja kolonija. Kolonije je Portugal u 20tom stoljeću izgubio, a 1974. svrgnuta je desničarska hunta te je 1975. imao prve demokratske izbore. Portugal je jedan od osnivača NATOa te je od 1986. postao član EUa. Ipak, demokratske promjene, kao ni članstvo u EUu, nisu mu donijele vidljiv napredak. Što se tiče gospodarstva, zadnjih godina Portugal razvija industriju uz tradicionalan turizam i vinarstvo. Sve u svemu, Portugal je država i ekonomija u tranziciji koja se bori sa makro odlukama i razvojem, jer i ona je bez razvijenog i stabilnog makro nacionalnog sustava pa su problemi slični problemima u Hrvatskoj.

 

• Poljska je kao i Hrvatska prošla kalvariju za slobodu poljskog naroda. Sa jedne strane, okupacija od strane Hitlerove Njemačke u Drugom svjetskom ratu, a zatim ubijanje i tijela i duše u zagrljaju komunističke Rusije od 1944. pa do oslobođenja 1989. Slično kao i Hrvatska, Poljska se 1989. oslobodila tiranije komunizma, odnosno Rusije, nakon pada Berlinskog zida. U krvavom ratu za svoju domovinu i državu, Poljska je pobijedila te je postala samostalna demokratska država. Parlamentarna država Poljska, bremenita prošlošću, teško se nosi sa razvojem u uvjetima tržišne ekonomije koju je prigrlila. Ipak, zahvaljujući Njemačkoj, koja se zalaže za razvoj Poljske, kao i zahvaljujući domoljublju i angažmanu znanstvenika i univerziteta, Poljska doživljava zamjetan razvoj. Zanimljivo je da su Poljaci veoma rano shvatili važnost znanosti i obrazovanja pa su u Drugom svjetskom ratu svoje važne univerzitete premjestili u London i okolicu. Primjerice, godinama sam predavao na Gdynia Maritime University koji je u Drugom svjetskom ratu bio premješten u London te danas ima svoj muzej iz tog vremena u Londonu. Nažalost, veći broj profesora nakon rata nije se vratio u Poljsku. Razvoj Poljske je vidljiv, a jedan od važnih izvora sredstava za razvoj su Strukturni fondovi EUa. Zajedno sa poljskim kolegama analizirao sam učinkovitost EU fondova na gospodarstvo Poljske pa smo utvrdili poraznu razliku za Hrvatsku. Onda, kada je Hrvatska realizirala 12-18% mogućih sredstava fondova EUa, Poljska je godinama ostvarivala u kontinuitetu oko 85% mogućih sredstava. Razvoj koji su omogućila sredstva fondova pokrenula su tržište rada i tržišnu ekonomiju te se poduzetništvo naglo razvijalo. Rad Poljaka postao je poznat, a satnica rada bila je niska ali intenzitet veoma veliki. Razvoj Poljske postavo je vidljiv iz godine u godinu. Država koja je bila u paklu i neviđenom jadu početkom 80tih godina shvatila je pouku „red, rad i disciplina“. Ipak, ožiljci prošlosti i nepostojanje stabilne poljske države ostavilo je traga na današnjoj Poljskoj koja se bori sa sličnim problemima kao i Hrvatska. Poljska je, kao i Hrvatska, država i ekonomija u dubokoj tranziciji.

To bi bio prikaz četiri makro nacionalna sustava u Europskoj uniji, od kojih su dva sustava sustavi dvaju razvijenih država, a dva sustava su sustavi država u tranziciji. Razlike su jasne, kao i sličnosti unutar razvijenih država, ali i sličnosti unutar država u tranziciji EUa. Ako se pogledaju rezultati u razvijenosti, razlike između razvijenih država i ekonomija EUa, u odnosu na ekonomije u tranziciji, prevelike su, što je težak uteg mladoj zajednici Europske Unije.

Ovdje bi za sada stao, a u nastavku najavljujem analizu sustava komunističke Jugoslavije, Kine, Japana i na kraju današnje Hrvatske.

 

Prof. dr. sc. Tihomir Luković